Želiš češće vidjeti naše priče?
Odaberite Turističke priče kao svoj izvor naŠto se dogodi kada pustolovima damo temu i pustimo mašti na volju da odradi svoje? Bez pomoći dosadne umjetne inteligencije i bez gotovih predložaka – samo papir, olovka, mašta i mjesto radnje: Hrvatska. Pred vama je jedna od takvih priča. Text je objavljen uz manje gramatičke ispravke, dok su ideja, radnja i atmosfera ostali vjerni njihovoj originalnoj verziji.
Nakon ponoći
Noći na Učki uvijek su bile čudne, ali jedne večeri gusta magla pretvorila je šume u labirint iz kojeg nije bilo izlaza.
Liam i Marko planinarili su stazom prema Vojaku iako su ignorirali priče o sjenama koje hodaju između stabala nakon zalaska sunca. Kada su zadnje zrake sunca nestale iza kvarnerskih otoka, šuma je potpuno utihnula. Nestao je šum vjetra, a ni ptice se više nisu čule.
Koraci izvan staze
„Jesi li to čuo?“ šapnuo je Marko.
Iz gustog mraka, nekoliko metara izvan staze, začuo se zvuk koraka. Netko je hodao po suhom lišću – polako, prateći svaki njihov pokret. Kada bi oni stali, stao bi i zvuk. Kada bi ubrzali, koraci bi im se približili.
Liam je okrenuo svjetiljku prema zvuku. Svjetlo je obasjalo staro stablo bukve, a između dvije grane stajala je visoka silueta čovjeka crne boje, bez lica, s crvenim očima, dugim prstima i oštrim noktima. Gledala je ravno u njih. Panika ih je počela obuzimati. U tom trenutku su se ukočili, a svjetiljka je počela treperiti. Sa svakim bljeskom svjetla sjena bi im bila sve bliže.

Svjetlo planinarskog doma
„TRČI!“ povikao je Marko.
Jurnuli su nizbrdo, ne gledajući kamo gaze, a koraci iza njih postajali su sve brži i glasniji. Počeli su disati sve dublje i hrapavije od silnog trčanja, dok se šuma oko njih mijenjala, zatvarajući staze i tjerajući ih sve dublje u svoju tamu. Kada su ostali bez daha, u daljini su ugledali svjetlo planinarskog doma. Uletjeli su unutra i brzo za sobom zatvorili vrata.
Domar, stariji čovjek koji je sjedio uz peć i čitao novine, pogledao je njihova preplašena lica, a zatim i zamagljeni prozor pokraj njih. „Imali ste sreće“, rekao je domar tiho, gledajući u prozor na kojem su se s vanjske strane pojavili otisci crne ruke s dugim prstima. „Učka ne voli kada joj se hoda po šumi nakon ponoći. Ono vani još uvijek vas čeka.“
Niki Božinović (otok Krk) & Luka Karabaić (Rijeka)





