Dugo iščekivani plodovi “međugorskih nadnaravnih događanja” i (ne)očekivane pobjede nad pandemijama svih vrsta… simbolično su obilježeni u duhovnom središtu Brotnja, popularnom Međugorju kojem (ne)zasluženo pripada liderska pozicija hodočasničkog turizma?, u i među dinarskim gorjem na istočnoj obali Jadrana u srcu mediteranske Europe…
Goleme rijeke ljudi, poput Neretve, Cetine, Krke, Zrmanje koje napajaju Mediteransko more, slijevale su se ovih dana kroz humska brda i brežuljke na mjesto koje od 1981. ljeta poslije Kristova rođenja, a uz blagdan njegova krstitelja sv. Ivana, tražeći “postpandemijski mir” vjerujući “dječjoj šestorki” koji zavapiše za likom i djelom blažene djevice Marije, prenoseći, do tad neviđene impresivne poruke, a koje europski katolici baštine još iz vremena Lourdesa i Fatima.
Iako često osporavano, najprije od komunističkog represivnog aparata ex SFRJ, ali i bez blagonaklonosti “crkvenih krugova”, ovo mjesto se naglo počelo razvijati kao “hodočasničko mjesto”, a potom i u pravu globalno poznatu turističku destinaciju. Ovo ističem zbog raznih teza i definicija kako “duhovne potrebe” zapravo nisu i turističke?? pa zbog korektnosti ostavljam upitnim Međugorje kao turističku destinaciju, jer po svim drugim, u prvom redu, ekonomskim, komunalnim, krajobraznim, prometnim pa i psihosocijalnim možemo je definirati kao receptivnu turističku destinaciju koja je zapravo emitivna za mnoge okolne destinacije koju ovi gosti posjećuju – od Mostara, slapova Kravice, vinarija i restorani u dolinama rijeka… pa do hrvatskih turističkih destinacija – Dubrovnik, Split, Makarska rivijera, pa i Sarajevo i druga mjesta u BiH.
No definicije i akademska promišljanja su jedno, a stvarne potrebe čovjeka su nešto sasvim drugo, pa je s tim i veća znatiželja Vašeg blogera da “uživo” vidi i osjeti tu nevidljivu energiju koja je očigledno prisutna – bez one “nevjernog Tome” – blago onima koji ne vide a Vjeruju…?!
Zato uz sve moguće nedoumice pa i različita tumačenja “nadnaravnih događanja” hodočasnici su u Međugorju i materijalna stvarnost… jer oživljavanje Međugorja nije samo “duhovna dimenzija” nego i egzistencijalna, kako za mnoge hotelijere, restoratere, suvenirnice tako i za djelatnike, razne servisne usluge pa sve do poljoprivrednih proizvođača koji su iščekivali povratak i hodočasnika i turista kao konzumenata njihovih proizvoda i usluga. Svi su nekako bolje raspoloženi, vratio se optimizam, slađa je i kava i čaša vina, a simbolika dječjeg osmjeha ili plača budi nadu da je pandemija iza nas i da se svi vraćamo u normalnu životnu kolotečinu… pa nek još netko kaže da je ljudsko biće uglavnom sastavljeno od vodenih atoma? Ima tu i svega drugog… samo zavisi od prilike… kad i što ispliva na površinu…
Zato i vaš bloger dijeli optimizam kako sa hodočasnicima i njihovim duhovnim potrebama, turistima koji traže gastro užitke ili tjelesnu rekuperaciju… do domicilnih poduzetnika i drugih servisnih poslužitelja uz vjeru (ne nužno i religiju) da je hodočasničko-turistički virus pobijedio CORONU te da svi skupa kročimo prema boljem i ljepšem sutra… Ako ne na ovom, onda na onom drugom svijetu kojim nas vodi sam Krist i njegova majka, bl. djevica Marija koja već 2040. ljeta bdije nad našim životima i sudbinama.
Što prije to spoznamo, to bolje za sve nas… jer globalni stožernici i vakcinatori svih fela i dimenzija zasigurno nisu dorasli sudbinskom civilizacijskom trenutku, pa samim tim ni potrebama ljudskog organizma… jer što Bog sastavi tko smo mi da remetimo nutarnji sklad i svekolike potrebe homo sapiensa… ako se još uvijek takvima možemo zvati?!
I Vaš bloger se poželio gužve.. 
Optimističan je i voditelj ureda Tz Međugorje..Željko Vasilj
Srdačno iz srca Dinarida i MEĐU-GORJA
Marinko Brkić
