Dinarski Camino – paradigma održivog turizma, duhovnog i tjelesnog odmora

Hodočašće sv. Jakovu, u Santiago de Compostelu na sjeverozapadu Španjolske, gdje je preneseno tijelo, jednog od najvjernijih Kristovih sljedbenika preuzima veliku popularnost i u našim krajevima tako da možemo govoriti o oživljavanju lika i djela sv. Jakova u Dinaridima.

Popularnost sv. Jakova Zebedejeva koji se kao ribar, skupa s bratom Ivanom, kasnijim evanđelistom, pridružuje Kristu u njegovim posljednjim godinama ovozemaljskog života, širi se Europom. Iako nije “kao bauk komunizma” iz 19. stoljeća, ali JAKOVLJEV CAMINO iz 21. stoljeća svakako je vrlo popularna hodočasničko turistička ruta koja iz Španjolske sve više preko “mini camino ruta” osvaja i ostale krajeve pa i naše Dinarske. Tako i crkve ali i župni patronati posvećeni sv. Jakovu postaju ishodište novih “turističkih proizvoda” koje prepoznajemo kroz tjedna ili vikend hodočašća, a koja uključuju i sve aspekte održivog selektivnog turizma.

Uz od ranije poznatu šibensku katedralu sv. Jakova koja je i dio UNESCO baštine, oko koje se vrte vrlo popularne i zanimljive mini camino rute, kojoj se pridružuje i otok Krk pa i potresom “ranjena” Banovina, jedna od najzanimljivijih ruta je drevna IMOTA, koja se iznjedrila iz crkve sv. Jakova u Cisti Velikoj.

Ovo trodnevno hodočašće zapadnim dijelom Imotske krajine, koja uključuje obilazak i drugih znamenitosti – od ilirskih gradina i gomila, Crvenog i Plavog jezera do nekropole stećaka te izvorište rijeke Vrljike, upotpunjuje nastavak prema globalno popularnom Međugorju i Dubrovniku koji se također uključio u ovu hodočasničko turističku priču. Sve ove krajeve povezuje “kapa sv. Jakova” stilizirana žuta školjka na plavoj podlozi kao putokaz za svrhovitim duhovnim i tjelesnim odmorom za kojim naprosto žudi moderni turista, čovjek željan odmora ali i novih životnih i kulturnih spoznaja.

Upravo takav vid “turističkog proizvoda” putnik namjernik može doživjeti na camino ruti iz Imote prema Međugorju jer gotovo cijelim tokom prati i petoimenu rijeku – od Vrlike na izvorištu u Prološcu, preko Matice u Zmijavcima i Runoviću do ponora u Drinovcima i izvora kad mijenja ime u Tihaljinu. Dalje teče kao Mlade i nakon klobučkog izvorišta Klokun i vitinske Vrioštice i Studenačkih vrila kao Trebižet utječe u Neretvu i mediteranski Jadran.

Kako je rijeka ishodište prirodnog tako i kulturnog identiteta uz ovu stazu se vežu i vjerski ali i drugi objekti kao impresivna baština naših predaka koju valja i spoznati, ali i doživjeti. Tako se uz samu granicu RH i BiH smjestila Gorica, danas samostan i župa u općini Grude, koja je zapravo i bila središte srednjovjekovne župe Imota u okviru Humske kneževine. S impresivnom krstionicom i muzejskom zbirkom ispod brda Lib, idealno je odmorište i okrjepa za nastavak puta preko imotsko bekijskog polja do Drinovaca.

Tu su uz obale jezera Krenica i franjevački samostan, svoja pjesnička i duhovna nadahnuća pronalazila braća Stanislav i Anton Branko Šimić ali i mnogi drugi “duhovnjaci i kulturnjaci” koji su kroz život “pazili da ne idu maleni ispod zvijezda”.

Uz novi izvor naše rijeke je i Ravlića pećina, prapovijesno stanište naših predaka koja svjedoči o tragovima starih civilizacija, a koja su napučivala ili osvajala ove pitome krajeve. Potencijalna energija vode ali sunca korištena je oduvijek, pa i danas kad putnici mogu vidjeti ali i doživjeti snagu prirodne energije u Peć Mlinima te dalje uz put i solarne elektrane do slapova Koćuša gdje još rade i kameni mlinovi za žito.

I nastavak je zanimljiv jer uz impresivnu prirodu, spoznaja da je upravo župu Veljaci, bosansko humski kralj Dabiša darivao svojoj kćeri Stani krajem 14. stoljeća, duhovno hodočašće dobiva i kulturnu dimenziju jer i u nastavku puta dolazimo do Humca i tamošnjeg franjevačkog samostana i muzeja te galerije posvećene MAJCI.

Kao i svako putovanje i ovo je vezano za potrebu okrijepe, pa uz čistu vodu i neko od autohtonih voćnih proizvoda gostima su na usluzi mnogi restorani gostionice i trgovine s gastro i vinskom ponudom koja upotpunjuje svekoliki odmor.

I posjeta vodopadu Kravica i izvorištu Studenčice te impresivnoj nekropoli stećaka u groblju, koje nosi ime po bratu sv. Jakova Ivanu apostolu i evanđelisti ima simboliku, pa i križni put koji je postavljen uz “mlinarsku stazu”. I brdo Orlovac, koje je uz ilirske gomile prepoznato i kao paraglajding uzletište, preko kojeg se stiže do brda Krìževac i crkve sv. Jakova u župi Međugorje upotpunjuje impresivnu sliku koja se može preći u par dana ali i višednevnim hodočašćem.

Sve je tako blisko, humano i prirodno ljudskoj naravi, a što je čovjeku ugodno i Bogu je drago. Život i djelo sv. Jakova i njegova brata Ivana su inspirativni, a vjernicima i znatiželjnicima ostaje da ga dodatno istraže. I prvi dani svibnja upravo su simbolički vezani za hodočašće svih vrsta pa je i WHO prepoznala 10. svibnja kao spomendan svim hodačima, dok su 14. i 15. svibnja posvećeni Majci i Obitelji kao temeljnom nukleusu života. Zato i preporuka za sve svibanjske hodočasnike – MINI CAMINO IMOTA-MEĐUGORJE JE NA DOHVAT RUKE , TIJELA I DUHA I VALJA GA ISKUSITI.

Izvor fotografija: Marinko Brkić i Facebook Camino Imota

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.