Kažuni, kružne kamene poljske kućice već su stoljećima prepoznatljivi strukturni elementi vodnjanskog ruralnog prostora. S trajnim naseljavanjem toga kraja započelo je i obrađivanje zemlje koju je najprije trebalo iskrčiti. Vrijedne su ruke starosjedilaca uredno i strpljivo na rubove polja prenosile sav kamen koji je obradom izranjao iz tla, pa ga slagale uredno i precizno, povezujući ga sitnom kamenom građom u suhozid. Umijeće suhozidne gradnje drevna je praksa. Slaganje kamena na kamen može se doimati kao jednostavan zadatak, međutim neobrađeno se kamenje pomno odabire te pravilno postavlja kako bi zid bio stabilan.
Tri kažuna iz zraka, autor: Danilo Dragosavac
Nicale su tako masiere, suhozidom ograđena polja, groumasi, ogromne hrpe kamenja i casite – kažuni. Svojim oblikom i građom, kažuni su se izvrsno uklopili u mediteranski krajolik i sjedinili se sa suhoziđem koje ograđuje polja, vinograde i maslinike.
Kažun je europska narodna arhitektura koju pretežno nalazimo po Mediteranu. Po hrvatskoj obali su iste ili slične građevine nazvane bunje, čemeri, poljarice, kućice, vrtujci, komarde i trimi.
Čak i nakon što se Vodnjan proširio u gradić prepun kuća sljubljenih jedna uz drugu, na poljima oko njega nicali su kažuni karakterističnog oblika, sa stožastim krovom, znalački osmišljeni, gotovo svi okrugli i raznih veličina. Zlatno doba kažuna na ovom prostoru je 18. i 19. stoljeće kada se zbog povećanja broja stanovnika, povećava potreba za novim maslinicima, vinogradima, poljima i ovčarstvom.
Kažuni, autor: Manuel Angelini
Karakteristike ove arhitekture bez arhitekta su uporaba jednog jedinog materijala za čitav objekt, vrlo malo graditeljskih elemenata, kamena kupola koja se slaganjem kamena razlikuje od klasične kupole pa se stoga naziva “lažna kupola”, te brzina i ekonomičnost gradnje.
Kažuni su bili sigurni zakloni od iznenadne kiše, ali i od sunca za vrijeme podnevnog odmora, a nerijetko se u njima znalo i prenoćiti onda kada je dan bio prekratak da bi se osao na zemlji dovršio za svjetla. Ponekad su bili i dobra zaštita od lopova u vrijeme berbe. Koristili su se i kao zaklon za stoku, posebno ovce.
Danas ove građevine postepeno gube svoju osnovnu funkciju, ali to nimalo ne umanjuje njihovu posebnost i značaj koji imaju za vodnjansko područje.
Kako bi sačuvali ove arhaične primjere tradicionalne arhitekture 2007. je pokrenut projekt “Moj kažun – La mia casita” koji se od tada održava svake godine tijekom svibnja. Vjerojatno najveći broj kažuna nalazi se upravo tu, na području Vodnjanštine, a velik ih je broj porušen, zapušten ili neodržavan, a kroz projekt je do sada obnovljeno više od 200 kažuna. Dio radova odvija se kao otvorena, javna radionica za sve zainteresirane, entuzijaste i stručnu javnost, te se svake godine javlja sve veći broj sudionika, ne samo iz Istre i Hrvatske već i iz cijele Europe.
Zahvaljujući radionici ˝Moj Kažun – La mia casita˝, 2013. godine započela je izgradnja Parka kažuna, svojevrsnog muzeja na otvorenom. Na samom izlazu iz Vodnjana, na glavnoj cesti za Bale/Rovinj, u Parku kažuna možete vidjeti četiri faze gradnje kažuna. Suhozid koji okružuje Park djelomično je nastao radom samih posjetitelja.
Kažune ćete uglavnom naći u poljima, maslinicima ili vinogradima, često u blizini makadamskih cesta, okruženim suhozidima. Vjerojatno najljepši način da dođete do njih je biciklom ili pješice, a obilazak prometalom po vlastitom izboru možete započeti upravo u Parku kažuna.
Biciklistička staza, autor, Adrenalina
Biciklistička staza Kažuni i suhozidi lagana je kružna staza vodi kroz jedinstvene krajolike, pored suhozida, maslinika i kažuna, ali i do nekih od najljepših skrivenih dragulja Vodnjanštine.
Tu u blizini su crkvica Sv. Martina iz 14. stoljeća, bazilika Sv. Foške iz 12. stoljeća, te ostaci crkve Sv. Mihovila Banjolskog iz 15. stoljeća. Posjetite lokaciju „tri kažuna“ s neuobičajeno velikim kažunima smještenim jedan uz drugog i lokaciju „dva kažuna“ koju karakterizira kažun četvrtastog oblika. U Parku kažuna nalazi se i info centar gdje se možete osvježiti i stanica za popravak bicikala.
I pješačka staza Moj kažun kreće iz Parka kažuna. Ova lagana kružna staza dužine oko 8 kilometara povest će vas asfaltiranom cestom do Šalvele, pa nastaviti makadamskim putem uz suhozide, kažune i prekrasne maslinike. Staza prolazi pored Lokve Fontana i nastavlja poljskim putem sve do crkve Sv. Tome, pa nastavlja kružno od raskrižja “Strupe de lion” do startne točke, sljedeći postavljene oznake, kroz zanimljiv tradicionalan vodnjanski ruralni krajolik.
Kažuni, autor: Loris Zupanc
Kažun je danas neodvojiv od identiteta Vodnjana, on je ponos domaćih ljudi i tema nepresušnih inspiracija, ali i najljepša moguća pozadina brojnih događanja. Nanese li vas put u vodnjanski kraj u lipnju, poslušajte kako zvuči Jazz na kažunima 4. lipnja, ili među kažunima obilježite Međunarodni dan joge, a mi vam jamčimo da ćete sa sobom ponijeti utiske koji će teško izblijediti.
Naslovna fotografija: TZ Grada Vodnjana, autor Loris Zupanc
