Čarolija istarskih slapova: Preko ljeta gotovo iščeznu kao da se skrivaju, u punom sjaju otkrijte ih tijekom proljeća ili jeseni!

Istarski slapovi nestalna su i privremena pojava – preko ljeta gotovo svi iščeznu. No, prolaskom ljeta kao čarolijom se ponovo pojave, stoga je jesen idealno vrijeme da se upustite u istraživanje i posjetite bar neke od njih. Planirajte svoj put u Istru i otkrijte čaroliju istarskih slapova.

Područje središnje Istre presijecaju porječja rijeke Pazinčice, Butonige i potoka u slivu rijeke Raše. Šećete li tim krajem, naići ćete na desetke bujičnih potoka, a veći dio ih ponire i nastavlja tok podzemno. Korita ovih voda na pojedinim su dijelovima svoga toka usječena u pitoreskne stjenovite i laporne kanjone i tu su se tijekom geološke prošlosti formirali slapovi koje nalazimo na cijelom području središnje Istre. Radi se o prirodnoj pojavi nastaloj zbog nagle promjene visinske razlike korita rijeke pa voda ili slobodno pada ili klizi po strmini stijenja.

U Istri upravo zbog te visinske razlike u vodotocima postoji velik broj slapova. Pouzdani podaci ne postoje, no u Istri postoji više od 50 ovakvih krških fenomena koji se mogu nazvati slapovima, a viši su od dva metra. Neki su slapovi lijepi i impresivni, visoki desetak pa i više metara, dok su drugi nešto niži, no možda čak i slikovitiji od velikih.

Neki od njih padaju u zdjelast prostor u kojem stvaraju jezerce – puč, po istarski – a iz njega voda nastavlja teći dalje niz kanjon. Vode nekih slapova toliko su erodirale stijene da, poput Zarečkog krova na Pazinčici i Pećine na Butonigi, nastaju polupećine.

Pazinski potok ili Pazinčica nastaje iz tri manja potoka – Lipe, Rakova i Borutskog potoka – i sa sjeverne strane utječe u Pazinsku kotlinu. Tu nailazi na kraški teren, pa u svom toku do Pazina formira brojne veće ili manje kaskade, male slapove i jezerca od kojih su neka ljeti pogodna i za kupanje.

Najzanimljiviji su slapovi Pazinski krov i Zarečki krov. Dolina Pazinskog potoka, zajedno s Pazinskom jamom u kojoj potok ponire, atraktivno je prirodno područje koje privlači brojne ljubitelje prirode – bicikliste, penjače, šetače i ribolovce. U prošlosti je snaga vode Pazinčice korištena za pokretanje brojnih mlinova čiji su ostaci i danas vidljivi duž potoka.

Uz dio Pazinčice može se prošetati označenom stazom Đir do Pazinskog krova.

Za razliku od ostalih slapova središnje Istre, Zarečki krov, koji se nalazi svega nekoliko stotina metara od ceste Pazin – Cerovlje, posjećen je i ljeti, jer Pazinčica na Zarečkom krovu tada privlači mnoge kupače.

Slično se događa i sa Sopotom na Pićanštini, koji je najstariji poznato imenovani slap u Istri, a spominje se u Istarskom razvodu, poznatom glagoljskom pravnom dokumentu iz 1325. godine. Njegovo ime “spot” znači huk, kao zvuk vode koja pada u dubinu.

Slap Sopot jedan je od najljepših slapova u Istri, a rado ga posjećuju izletnici i pješaci. Slap je visok oko 25 metara i u svom podnožju tvori prekrasno tirkizno jezerce.

Uz slap postoje dva vidikovca: staroslavenskog boga Peruna koji je kao vladar neba na poziciji odmah iznad slapa, te vidikovac njegove žene, božice plodnosti i zaštitnice žena Mokoš, koji se nalazi na polovici spusta sa zapadne strane prema jezercu. Njezina pozicija je uvijek bila na razmeđi zemlje, podzemlja i neba. Zbog svoje neodlučnosti, zimi je živjela u podzemlju, a u proljeće na nebu.

Za spuštanje prema jezercu potreban je oprez, no na stazi postoje dva užeta koje olakšavaju spuštanje strmim dijelom po stijeni i trud se višestruko isplati.

Ono što područje oko slapa čini još posebnijim je Višestoljetni most – izgrađen u Napoleonovo vrijeme kao glavna poveznica okolnih sela s Pićnom. Voda je više puta oštetila ovaj most, no mještani su ga uvijek iznova obnavljali. Tu možete izabrati hoćete li se vratiti u Pićan pješačkom stazom Sv. Roka ili nastaviti dalje prema Gračišću, stazom Sv. Šimuna.

Do slapova na Butonigi ne može se autom, pa su rezervirani za istinske ljubitelje prirode. Veli slap je na Grdoselskom potoku i jedan je od većih u Istri. Ispod njega je pećina i prelaskom preko nekoliko kamena bez problema se može doći u nju.

Od jezerca s vodopadom Črni puč može se uspeti do Zelengrada ili Starog grada, utvrde trapezoidnog tlocrta smještene na strmom stražarskom položaju, na brežuljku ispod kojeg Grdoselski potok utiče u potok Butonigu. Prvi se put spominje 1102., a spominje se i u Istarskom razvodu, Kao vlasnik kaštela 1278. se spominje Henrik Grdoselski, vazal goričkog grofa Alberta II. Srednjovjekovno se naselje pružalo dalje do vrha brijega prema jugu gdje su u hrastovom šumarku još vidljivi ostaci građevina. Naselje je imalo čak tri crkve: Sv. Ane, Sv. Ivana i župnu crkvu Sv. Jakova. Pozicije svih triju danas nepostojećih crkava označene su kamenim oznakama.

Foto: Turistička zajednica središnje Istre/ Autor. J. Duval