POVIJESNI FENOMEN KRAJ NOVALJE – Uvala Caska skriva potopljeni grad

Područje uvale Caske zanimljivo je za sve ljubitelje arheologije, povijesti i povijesnih fenomena. Caska se nalazi na zapadnom dijelu Paške uvale u neposrednoj blizini Novalje. Na prostoru ovog malog mjesta bogate povijesti nekad se nalazila Cissa, rimski grad, koji je prema povjesničarima potonuo u 4. stoljeću uslijed potresa.

Brojna istraživanja su pokazala kako se ipak radilo o velikom i značajnom gradu. Da je Caska imala neko osobito značenje, svjedoči i činjenica da je u njoj raskošni ljetnikovac imala poznata i bogata senatorska obitelj iz Rima, Calpurnia.

Članak se nastavlja ispod oglasa

No, je li Caska rimski grad ili je nastala puno prije, nema dovoljno jasnih zaključaka niti saznanja, no ova hrvatska Atlantida budi zanimanje javnosti i krije brojne zanimljive i još neotkrivene priče.

Starine Novalje i Caske vrlo su rano ušle u putopisnu literaturu. U 15. stoljeću istaknuti je humanist Palladio Fusco u djelu naslovljenom Opis obale Ilirika zapisao: „Da se otok ranije zvao Gisom tvrde domaći ljudi, i pokazuju na njemu ostatke grada koji se do danas naziva Gisom.“

U uvali Caska danas ima tek nekoliko kuća, no na njezinom morskom dnu nalazi se potopljeni grad. Ronjenjem se mogu pronaći ostaci građevina, no najveći je dio potonulog grada nedostupan pogledu zbog velikih naslaga mulja, pijeska i morske trave.

Od povijesnih zanimljivosti ističu se još i stara kula poznata kao Tunera odnosno promatračnica tuna, a ovdje su i ostaci romaničke crkve Sv. Jurja na brdu iznad Caske s mnoštvom ranosrednjovjekovnih i ranokršćanskih spolija.

Okrugli kameni toranj za promatranje kretanja tuna, poznat pod imenom Tunera/Turan, izgradila je obitelj Palčić 1888. godine. Unosan lov na tune na Caski i Zrću potrajao je do 1960. godine. Za razliku od mnogih drvenih konstrukcija duž hrvatske obale, riječ je o jedinom takvom tornju izrađenom od kamena. Svojom osebujnošću on budi znatiželju posjetitelja i danas predstavlja svojevrsni simbol Caske.

OSOBITA NEKORPOLA U CASKI

Arheološkim iskopavanjima provedenima od 2003. do 2007. godine, u zapadnom dijelu uvale, tik do poluotoka Zrće, otkriven je krajnji jugoistočni dio groblja koje je pripadalo antičkom naselju. Ukupno su istražena četrdeset i četiri paljevinska groba te jedan skeletni, koji se mogu datirati u prva četiri stoljeća po Kristu. Osobitost nekropole u Caski poseban je način izrade grobova, kakav za sada nije potvrđen niti na jednom drugom nalazištu

Propast antičkoga naselja često se u literaturi povezivala s velikim potresom koji je šezdesetih godina četvrtog stoljeća po Kristu potresao Sredozemlje i zbog svojih dramatičnih posljedica ostao zabilježen u djelima antičkih pisaca.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Kako dosadašnjim arheološkim i geološkim istraživanjima u Caski nisu otkriveni tragovi nikakve prirodne katastrofe, potonule arheološke ostatke u uvali valja pripisati polaganom podizanju razine mora koje kontinuirano traje već najmanje sedam tisuća godina.

Ipak, jaki erozivni procesi karakteristični za istočnu obalu Caske doveli su u prošlosti do loma stijena i debelih priobalnih zidova, što je kod lokalnog stanovništva moglo lako izazvati predodžbu prirodne katastrofe i nemilosrdne kazne Božje.

BROJNE SU LEGENDE ZABILJEŽENE O POTONULOM GRADU

Potaknute množinom arheoloških nalaza uz obalu i u plitkome moru uvale, u novaljskom su se kraju usmenom predajom stoljećima prenosile legende o dramatičnom potonuću slavnoga i bogatoga grada Kise. Najčešće spominjana priča govori o dvije sestre, dobroj Boni i zloj Mali, i o anđelu kojega je Bog poslao da među zlim i iskvarenim stanovništvom Kise pronađe jedno dobro ljudsko stvorenje. Anđeo je pronašao Bonu i naložio joj da pobjegne iz grada koji je u strašnom potresu, za njezinim leđima, zauvijek nestao u moru.

U drugoj je varijanti legende dobra sestra sa svojom lijepom i zdravom djecom živjela u ljutom siromaštvu, dok je zla sestra sa svojom blijedom i nezdravom djecom plivala u neizmjernom bogatstvu. Kad je jednoga dana dobra sestra zatražila pomoć one zle, bila je grubo odbijena. Dragi se Bog silno naljutio i za kaznu potopio čitav grad, sklonivši prethodno dobru sestru i njezinu djecu na uzvisinu Sv. Jurja.

Godine 1968. novaljski je pučki pjesnik Ivan Šuljić-Iveša zapisao još tri varijante legende, za koje sam kaže: -Prelazeći od usta na usta, od pokoljenja na pokoljenje kroz mnogo stoljeća, razumljivo je da su pripovjedači raznih naroda što su se na ovom otoku izmijenili do danas štogod dodavali. Svaki od njih pripovijedao ih je na svoj način i po vlastitu ukusu, kako bi u slušatelja pobudio veću sućut; ili je dodao pokoju riječ, tako da su se s vrjemenom rastegle. Ali svoga vlastitog temelja nisu izgubile.-

Arheolozi i dalje istražuju ovu uvalu i zanimljiv je arheološki lokalitet koji će tek ispričati bogatu povijest ove uvale koja očito skriva puno zanimljivih priča.

- Oglas -

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.

Autor

Kategorije