Claustra Alpium Iuliarum je kasnorimski obrambeni sustav koji je između 3. i 5. stoljeća štitio prolaze u Italiju. Kamenite zidove, koji su na nekim mjestima postavljeni u više linija, dopunjavale su kule, utvrde i tvrđave. Velebni sustav protezao se od današnje Rijeke u Hrvatskoj do Baške grape u Sloveniji. Rimski obrambeni sistem Claustra Alpium Iuliarum jedan je od lokaliteta iznimne povijesne i znanstvene, ali i turističke vrijednosti koji još uvijek nije dovoljno poznat, no o njemu se sve više govori i piše.
Claustra Alpium Iuliarum sigurno je najveći arhitekturni pothvat u rimskom razdoblju na teritoriju današnje Slovenije i time se uvrštava uz sam bok najvećih antičkih spomenika u Europi poput zida uz Dunav i Hadrijanovog zida u Engleskoj. Proteže se od Rijeke preko zapadne Slovenije do Julijskih Alpa.
Preciznije, proteže se od Rijeke preko Jelenja te se nastavlja na Babnom polju, Bloškoj visoravni, Rakitni i Pokojišču. Nakon toga se sustav proteže iznad Vrhnike, Logatca, na Lanišču i Hrušici, a završava u Zarakovcu kod Cerknog. Proteže se dakle preko Slovenije i Hrvatske, kroz dvanaest slovenskih i sedam hrvatskih općina. Zajedno s prekidima dug je približno 130 kilometara. Danas je zabilježeno više od 30 kilometara arheoloških ostataka linija zida s više od 100 kula.
U kasnorimskom razdoblju sve su učestaliji građanski ratovi i upadi stranih naroda na rimski teritorij, a bitke su se vodile sve bliže antičkoj Italiji i središtu imperija, Rimu. Rimska vojska je na zapovijed antičkih stratega i vojnog vrha u kritična vremena druge polovice 3. stoljeća počela s gradnjom linija zida. Područje kojim se proteže zid antički su geografi nazvali Julijske Alpe (Alpes Iuliae). Unatoč brdovitom i razvedenom terenu omogućavao je najlakši prolaz na Apeninski poluotok. Glavna zadaća obrambenog sustava bila je nadzirati i štititi sva područja koja je bilo moguće relativno jednostavno prijeći, kao što su prolazi, prirodni prolazi i ceste.
Pojedine prepreke duge su od stotinjak metara do nekoliko kilometara, a zidovi su široki od jednog do dva metra. U sustav je uključena tvrđava i četiri utvrde. Sustav claustra Alpium Iuliarum upotrebljavali su manje od stoljeća i pol, nakon toga je zbog vojno-političkih promjena napušten.
Inače način da doživite ovu priču je da izaberete dvoju stazu i provedete aktivan dan u prirodi te istražite tragove starih utvrda. Mapu sa lokacijama i više informacija potražite ovdje.
Rana istraživanja
Povijest istraživanja kasnorimskog obrambenog sustava claustra Alpium Iuliarum prepuna je zanimljivih priča jer su pojedine dionice zida već prije više stoljeća potaknule zanimanje kod putnika, topografa i drugih istraživača prostora.
Srednjovjekovni pisani izvori navode da su ostaci prepreka služili kao oznake na terenu, uglavnom za različite granice između parcela, crkvenog zemljišta i pokrajina, odnosno granice između vlasnika zemljišta. U 18. i na početku 19. stoljeća pojedine prepreke spominju se u različitim topografskim opisima, ali ne kao jedinstven međusobno povezan sustav linija zidova.
Istraživanja alpskih linija zidova danas
Do kraja osamdesetih godina 20. stoljeća sistematična istraživanja alpskih linija zidova sve su se manje provodila. Unatoč tome potrebno je spomenuti nastojanja pojedinaca koji su istraživanjima arheološkog materijala ili topografskim radom i dalje važno doprinijeli boljem poznavanju obrambenog sustava. Od slovenskih istraživača moramo spomenuti Nadu Osmuk, Draga Svoljšaka, Janu Horvat, Slavka Ciglenečkog, Veroniku Pflaum, Verenu Vidrih Perko i Marka Freliha. Posebno se treba spomenuti topografski i istraživački rad Petra Kosa i Jure Kusetiča koji se posljednjih godina intenzivnije od svih bave cijelim sustavom claustra Alpium Iuliarum i svoje rezultate također objavljuju.
U okviru hrvatskih arheoloških istraživanja alpskih linija zidova potrebno je spomenuti sistematična arheološka iskapanja navodne zgrade vojnog poglavarstva u Rijeci 2007. godine koja su također objavljena. Od hrvatskih istraživača proučavanjem linija zidova danas se bave uglavnom Ranko Šarac (Povijesni i pomorski muzej Rijeka) i Josip Višnjić (Hrvatski restauratorski zavod), što obuhvaća također arheološka iskapanja pojedinih linija zidova u Hrvatskoj.
Više o ovoj zanimljivoj priči uz karte s navigacijom pronađite na linku.
