Čovjek kao nositelj identiteta i turističkog brand coda

Turistički brand code reciptivne destinacije uz prirodni i kulturni identitet temelji se na Funkcionalnoj, Socijalnoj, Mentalnoj i Duhovnoj dimenziji 4D branding, a koji u praksi prepoznajemo kroz osobni identitet ili popularni personality.

Iako su bile legende još za života, sportski, umjetnički ili akademski život popularnih osoba nastavlja puniti medijske prostore i nakon njihova odlaska iz ‘ovozemaljskog života’. Maradona, Pele, Sena, Elvis, Hendrix, Lennon… pa i osobe s dinarskim genom poput Tesle, Andrića, Tina, Bukovca, Tita… kao i recentna smrt “trenera svih trenera” popularnog Ćire i nakon smrti izazivaju veliku medijsku pozornost, a što u marketinškoj komunikaciji možemo prepoznati i kroz brending proizvoda ili usluga pa i turističkih.

Opće je poznata činjenica kako vrijednost umjetničkih djela nakon smrti autora vrtoglavo rastu, sportska odjeća i rekviziti popularnih sportaša također, dok su tragovi popularnih osoba u reciptivnoj destinaciji iznimno pogodni za brendiranje destinacije. Ako to primijenimo na našu mezo destinaciju srednjeg Jadrana i zaleđa u dinarskom gorju onda ih možemo prepoznati još iz nekoliko stoljeća prije Krista, a to ja “naša ilirska kraljica Teuta” i popularni Odisej kojeg je i Homer opjevao u istoimenom epu.

Sljedeći tragovi su sv. Pavla, pa rimskog graditelja Dolabele, cara Dioklecijana, kneza Mislava, kraljeva “hrvatske krvi” Tomislava, Krešimira i Zvonimira… I baština bosansko humskih knezova i hercega Mihajla Viševica Humskog, Hrvoja Hrvatinića, Stipana Kosače, kraljeva Tvrtka, Dabiše, Tomaša, kraljica Jelene i Katarine te tragova srednjovjekovnih umjetnika, znanstvenika, diplomata Držića, Getaldića, Kotruljića pa i Evlije Čelebije te putopisca Alberta Fortisa koji je svojim djelom “Put po Dalmaciji” otkrio “morlački život” romantičarskoj Europi kraljem 18.i početkom 19. stoljeća.

Slijede protagonisti” Ilirskog preporoda” iz 19. stoljeća koji su pokušali “akademski osvijetliti” povijest, vjeru, i kulturu našeg domicila… pa književnici, političari, umjetnici te sportaši koji su obilježili 20. stoljeće, a zbog napretka medijske komunikacije imaju i globalni karakter.

Njihovi životopisi su zapravo ishodište identiteta, popularnost koju su imali saželi su u impresivan imidž čime su otvorili put brand kreativcima i inovatorima da kao “besmrtne ikone” kreiraju i svekoliki gospodarski, poduzetnički i kulturni život njihovih baštinika…

Uz funkcionalnu vrijednost i materijalnu korist za konzumenta u povećanoj cijeni proizvoda ili usluge u turističkoj destinaciji, svakako je utkana i neka zanimljiva priča o tragovima osoba koje su je stvarno ili po legendi posjetili ili u njoj djelovali.

Tu dolaze do izražaja i ostale tri dimenzije branda koje možemo prepoznati u socijalnoj i općedruštvenoj prihvatljivosti u poistovjećivanju s tim osobama, mentalnu dimenziju kao (ne)svjesne reakcije u medijima ili sjećanjima na te osobe te na koncu i duhovna dimenzija koju prepoznajemo kroz percepciju sreće i zadovoljstva kojima te osobe ispunjavaju živote njihovih “sljedbenika”.

Ako to primijenimo na konkretne aranžmane i turističke itinerere onda ćemo ih prodavati po “brendiranoj vrijednosti” dakle s uvećanom cijenom samo zato sto su npr. dio Ilirskih tragova života, Rimskih putova, Villa, Neretvanskih gusara (zapravo branitelja svog domicila?!), Odisejevih putešestvija da pronađe Penelopu, trag kraljice Katarine kad je napuštala svoje kraljevstvo na putu za Dubrovnik te Rim…

Tu je vojska i flota kralja Tomislava, vinski put bana/ kralja Tvrtka ostao zabilježen i godinom 1353. kad je pohodio humske vinogradare i vinare… i u DOBRU VOLJU PEHAR VINA POPIO.

I pohod malog rastom ali velikog vojskovođe Napoleona obilježila je i njegova cesta (a možda i umijeće spravljanja popularnog vinjaka) kojom je došla vojska i pokorila, ali i ukinula Dubrovačku Republiku, višestoljetnu “diplomatsku i trgovačku prijestolnicu” istočnog Jadrana, ali i moćnu Veneciju čiji Lav kao simbol moći krasi mnoga mjesta uz Jadran.

Jedan od najplemenitijih političara koji je kao “seljački vođa” udario temelje hrvatske, a posebno neretvanske poljoprivrede bio je Stjepan Radić, čija je tragična smrt obilježila prvu polovicu 20. stoljeća, a veliki broj ulica i trgova u mjestima i u Hrvatskoj ali i BiH, nosi njegovo ime, a mnogi bi rado vidjeli i njegovu sortu mandarine, masline ili vinove loze.

Taj model brendiranja mogli bi primijeniti i za velikog pjesnika ali i političara Tina Ujevića, čiji je život obilježilo vino i kavana, a sjećanje živi i kroz Tinove dane u Vrgorcu, mjestu njegova rođenja.

I političar a posebno hedonista Tito, koji je uživao u ” profinjenim destilatima alkohola i cigareta” ali i automobilima i brodovima te modnim kreacijama kojima je nastojao “šarmirati celebritije” ali i “nesvrstani svijet” tijekom svoje komunističke, a zapravo kraljevinske vladavine. Zato nije ni čudno sto je na rezidencijalne Brijune i Kupare ugošćavao i velike glumačke zvijezde poput Sofije Loren, E. Taylor ili R. Bartona kojem je povjerena uloga “vrhovnog komandanta na Sutjesci” u pokušaju da Yu kinematografiju plasira u svjetski vrh. Trag drugog možda i najboljeg Yu filma Bitka na Neretvi, nominiran i za Oscara obilježio je i plakat slavnog Picassa, a kojeg je navodno napravio gratis uz “zamolbu za dobru bocu vina.”

I tako redom bi se mogle kreirati mnoge turističke priče, a zapravo potencijalni brendirani turistički aranžmani, od mikro i regionalne do državne razine, gdje su uz dužno poštovanje svih drugih zvijezda, najveći trag ostavili crveno bijeli kvadrati koji su preko nogometnih mundijala zapravo postavili RH na skoro sami vrh poželjne turističke destinacije. Nešto slično ali ipak nedovoljno za veći turistički iskorak mogla je napraviti i BIH reprezentacija u Brazilu 2014. ali za veći uspjeh trebalo se posložiti puno više kockica.

A uloga “vječnog šarmera i trenera svih trenera” Miroslava Ćire Blaževića, rođenog Bosanca iz Travnika, neospornih dinarskih gena u stvaranju imidža Hrvatske pa i BiH je nemjerljiva. Zato Ćiri “kapa dolje” jer je i pored poraza od “galskih pijetlova” s posuđenom kapom Francuskog policajca zapravo medijski zasjenio i sportska događanja. To mogu samo rijetki homosapiensi i lucidne persone grata i majstori svog zanata.

Zato Ćiro majstore i od turističkih poklisara i djelatnika, a umjesto ruža i karanfila prijedlog dijaka humskog i dinarskog blogera je 88 bijelih ljiljana u svakom mjestu gdje je ostavio neizbrisiv trag kao zalog turističkog prosperiteta i 4D brandinga.

Naslovna fotografija: Zlatko Dalić i Ćiro Blažević na hrvatskoj premijeri filma “Nikad ispričana priča” Foto: Drago Sopta/ HNS