CULTURTOUR CONTRA CORONATOUR// BAŠTINA BOSANSKO HUMSKIH VLADARA I DUBROVAČKIH POKLISARA

U nastavku hodoljublja i trećem triblogeraju… BAŠTINA BOSANSKO HUMSKIH VLADARA I DUBROVAČKIH POKLISARA zaokružio bih sudbinsku povezanost  “vode, zemlje, vatre i zraka” kao vječnu inspiraciju i opomenu o svekolikim potrebama čovjeka-homo sapiensa koja uključuje i potrebu za odmorom, a što implicira i turistička putovanja.

Zato bih ovim blogom završio i treći nastavak priče o kulturno povijesnoj i prirodnoj baštini rijeke Neretve koja preko delte zapljuskuje istočne obale Jadrana, a kojeg smo simbolički “zatvorili s Makarskom i Dubrovačkom rivijerom”…

Zreli srednji vijek zapravo započinje sa “padom slavnog hrvatskog kraljevstva” kojeg vežemo uz 1102. i pogibiju kralja Petra Svačića te ulazak u višestoljetnu “kondominaciju” Ugarskih, ali posredno i drugih europskih vladara…(svjedoci smo novih ugarsko-mađarskih aspiracija…simboličkih ili stvarnih prijetnji za samostalnost RH, pokazat će novi postpandemijski svjetski poredak…).

Ali s padom Hr kraljevstva dolazi do jačanja jedne nove pomorske i trgovačke sile na Jadranu – DUBROVAČKE REPUBLIKE koja svoj procvat zasigurno može zahvaliti i poslovnim i kulturnim vezama s neposrednim susjedom BOSANSKO HUMSKIM vlastima, najprije kneževine i banovine, a sa 1377. i krunidbom kralja Tvrtka I i suverenom kraljevinom koja je egzistirala skoro dva stoljeća. Danas je većinom u baštini nove države – Bosne i Hercegovine koja je kao i Republika Hrvatska nastala razdruživanjem ex Jugoslavije… u prijelaznom i ne baš malom povijesnom razdoblju ovim prostorima vladale su i Osmanlije odnosno Turska te Mletačka Republika odnosno Venecija, koje su imale velika suparništva, pa i krvave ratne obračune upravo na našim područjima…

Ovih dana su objavljene i europske kulturne turističke rute… još od Feničana, pa Napoleona sve do modernih ratova u 20 stoljeću uključivo i postratna groblja, a sve rute prolaze i područjem današnje RH i BiH…?!

U tom kontekstu valja istaći i značenje rijeke Neretve kojom su išli trgovački koridori-do početka delte kod današnjeg Metkoviča i Čapljine-srednjovjekovna luka Drijeva je imala strateški značaj kako za sigurnosnu tako i financijsko-materijalnu kontrolu resursa pa i vlasti gdje posebno dolazi do izražaja “dubrovačka diplomacija i bosansko humska mudrost” u kreiranju svekolikih poslovnih, kulturnih pa i političkih odnosa... 

Iz tog razdoblja imamo značajne formalno-pravne dokumente od kojih je najznačajnija i zapravo “ishodišna” POVELJA KULINA BANA DUBROVČANIMA a datirana na 29.08.1189. kada mudri Ban dozvoljava dubrovačkim trgovcima i poklisarima neometene poslovne aktivnosti kao zalog prijateljskih poslovnih i svih drugih odnosa kojih su se pridržavale obje strane skoro dva stoljeća. Upravo  su ti odnosi  implicirali i druge razne dokumente i povelje kao dokaze koji su poslužili povjesničarima (kamo sreće i recentnim političarima?!) za primjer suradnje. 

U ovom razdoblju povjesničari bilježe i razvoj solane i samog mjesta Ston kao dijela Dubrovačke republike, opasan zidinama (najveće u Europi i druge u svijetu poslije Kineskog zida) a što je danas značajan turistički potencijal, kao i famozno školjkarstvo u mješavini slatkovodne vode iz Neretve i morske vode Malostonskog zaljeva kao temelj jedne od najdominantnije gastro kulture na Jadranu. 

Danas su DUBROVAČKI ARHIV pa i srednjovjekovni FRANJEVAČKI SAMOSTANI u Bosni i Hercegovini te oni u Dalmaciji neiscrpan izvor motiva turističkih putovanja, a što svakako trebamo i adekvatno tržišno valorizirati.

Kako su u to vrijeme nastale i “famozne granice” između danas suverenih država RH i BiH vrijedi podsjetiti javnost pa i turiste (koji su često zbog pograničnih procedura izloženi nepotrebnom zadržavanju, pa često uzrokuju i izbjegavanje tih itinerera) da današnja granica kod Neuma, zapravo nastala početkom 18. stoljeća kad su Dubrovčani ugovorno pustili turskoj vlasti izlazak na Jadran (zapravo prodali za neko materijalno-financijsko dobro) kako bi se zaštitili od Venecije, tada dominantne pomorske sile na Jadranu, pa i cijelom Mediteranu.

(Svi ovi odnosi iznjedrili su i famozne osobe koje možemo brandirati ne samo kao HR nego i europske “zvijezde vodilje”, pa ću neke nove Blogove zasigurno posvetiti i Marku Polu, poznatom putopiscu rođenom u Korčuli, zatim Marinu Držiću, nezaboravnom dubrovačkom komediografu, Benku Kotruljiću, vodećem ekonomskom teoretičaru i praktičaru 15.stoljeća baš kao i nezaboravna bosansko humska kraljica Katarina, njegova suvremenica, te Ruđer Bošković nezaboravni intelektualac i pronalazač koji je obilježio europsku znanost i prosvjetu 18. stoljeća)

Danas se ta povijesna transakcija “premošćuje” prijepornim a često i kontroverznim PELJEŠKIM MOSTOM kojeg, slučajno ili ne, grade upravo Kinezi koji nam uz graditeljska znanja i vještine “dobaciše” i korona virus?! 

Možda izgradnja ovog velebnog zdanja bude u funkciji izgradnje “mostova mira i suradnje među narodima i civilizacijama” ili nekih novih osvajanja kao što su svojevremeno bili Mostarski i Višegradski mostovi.

Nadamo se da će ipak prevladati i razum i mudrost koju često možemo crpiti upravo iz svekolikih odnosa Bosansko humskih vladara i Dubrovačkih poklisara, a kao neiscrpan izvor motiva i inspiracija turističkih priča za turistička putovanja?! Tko preživi i pobijedi ratove i korone pisat će!

A vaš bloger će svoje “akademske blogeraje” usmjeriti u inspirativnom i edukativnom smjeru   

jer će ljeto Gospodnje 2020. biti “masnim slovima” upisano u granično područje starog i novog normalnog života te poduzetničke pa i turističke kulture općenito. 

hodočastio i pripovidio Marinko Brkić/ Dijak Humsko-Dinarski i Delmatski, a pri tom i “Rvacki”