CULTURTOUR CONTRA CORONATOUR: Kako osobu i djelo sv. Ivana Pavla II unjedriti u hrvatski turistički identitet

“Ugrožavanje prirode je svekoliki prijezir i prema čovjeku i prema Bogu“

Ivan Pavao II

Na spomen SV. IVANA PAVLA II. srce svakog istinoljubivog i ponositog  Hrvata zasigurno zaigra i ubrza impuls, pa se i ovom prigodom kada se približava 100. obljetnica rođenja valja prisjetiti i osobe i djela VELIKOG PAPE. A kako se i rodio u ” Gospinu mjesecu” svibnju, dne 18. ljeta gospodnjeg 1920. na jugu Poljske u mjestu Wadowice, blizu Krakowa (stolni grad “bijelih Hrvata”)  koji je i kroz povijest sudbonosno vezan za Hrvate katolike, to Mu i ovim putem iskazujemo počast i zazivamo njegov Blagoslov prigodom osmišljavanja “postcoronarnog turizma” koji je za mnoge Hrvate pa i samu državu od vitalnog interesa. Ako se prisjetimo, ne tako daleke povijesti, kad je potkraj 20. stoljeća Karol Jozef Wojtyla imenovan za 264. Petrova nasljednika kao papa Ivan Pavao II. ni slutili nismo kako će za samo deceniju svoga pontifikata upravo On najviše pomoći da se “zauvijek raspadnu komunistički okovi” koji su upravo katolicima, a time i Hrvatima najviše smetali. Tako je i kao svjetovni poglavar države Vatikan, svoj potpis stavio i na međunarodno priznanje Republike Hrvatske kao samostalne države (nastale raspadom ex SFRJ) početkom 90.-ih godina prošlog stoljeća, a nedugo zatim u rujnu 1994. i prvi put “poljubio hrvatsku zemlju” u zagrebačkoj zračnoj luci te, uz ostale protokolarne planove, predvodio i sv. Misno slavlje pred najvećim skupom ikada viđenim na hrvatskom tlu (procjena je bila oko milijun hodočasnika i misara) na zagrebačkom hipodromu, uz desnu obalu Save.

Kao suvremenik i svjedok tih događanja, pa i prije samog posjeta RH, dok se još oporavljao od ozljede, na jednoj također “kontra ratnoj kulturnoj manifestaciji” u blizini Međugorja, 15. svibnja 1994., kada smo prigodno obilježili i te godine proglašen međunarodni DAN OBITELJI (ponovo s potpisom Velikog pape) uputili smo i prigodno Pismo na vatikansku adresu sa željom za brzi zdravstveni oporavak, ali i zahvalni što su se ratne strahote približavale kraju. Nedugo nakon toga dobili smo i prigodan odgovor kao pismo podrške i zahvalnosti, a što nam je osvijetlilo nastavak daljnih aktivnosti tada Društva za proučavanje i promociju hrvatske kulturne povijesti kao ogranka Znanstvenog društva za proučavanje etnogeneze Hrvata iz Zagreba.

Upravo tih dana i osobno i institucijalno, s jačim zaveslajima krenuo sam u kulturno-turističke vode poduzetnički i akademski promišljajući budućnost turizma na širem području Dinarida sa stalnim mislima na onaj vrč zemlje koju je, danas sv. Ivan Pavao II. poljubio i blagoslovio prilikom prvog posjeta. Tako sam uz, do tada uglavnom komercijalne i ekonomske poslove  kušao i medijsko tržište, ratno izdanje časopisa TROPLET kao “mala uljudbena knjižica” s naglaskom na imenu i znamenu Hrvata te Obiteljskom poduzetništvu kao temelju održivog razvoja. Slijedili su i drugi izdavački projekti u vidu turističkih vodiča te publicistički i marketinški  uradci koji su se uglavnom bazirali na valorizaciji prirodne i kulturne baštine, a sve kao temelj turističkog identiteta koje je trebalo kroz imidž kompetentno tržiti na emitivnom tržištu, gdje se već RH kao “kockasta CROATIA” pomalo etablirala (naime, RH se prije osamostaljenja i Domovinskog rata, uglavnom tržila preko svojih turističkih regija – Dalmacije, Istre, Dubrovnika, Splita, Opatije…kao Yu destinacija, pa je trebalo dosta umijeća i upornosti da se taj imidž promijeni u CRO destinaciju). I tada ponovo dolazi ON, zasigurno i prvo ime i najveći svjetski autoritet da nam “dodatno protrsi put” u postratnoj obnovi. Bilo je to 1998. godine kad nam pruži potporu i blagoslovi kulturno-gospodarske planove na kojima je izrastala nova samostalna europska država (a ta je godina i zlatnim slovima upisana u HR sport jer bronca sa svjetskog nogometnog prvenstva koju su osvojili “Ćirini vatreni” imala je nevjerojatno veliku težinu na globalnom pozicioniranju i hrvatske države, a time i kao veliki turistički pomak u promociji na emitivnim tržištima diljem svijeta). Slijedi i treći posjet (po onoj narodnoj “trojstvo i Bog pomaže”) da uz blagoslov HR ptičje glave blagoslovi i slavonska krila i jadranske noge. Uz Đakovačku katedralu i slavonske lipicance, kreposni Papa je stigao blagosloviti i splitske galebove, riječke brodove, zadarske orgulje, dubrovačke zidine kao i cijelo dalmatinsko i istarsko vinogorje i maslinike te tragove mnogih civilizacija i domicilnih vladara koji predstavljaju originalni turistički identitet stvaran više tisućljeća.

Već tada u stručnim i akademskim krugovima, uz identitet na reciptivnom i imidž na emitivnom turističkom tržištu pojavljuje se i branding kao vrijednosna forma trženog proizvoda i usluge koja eksponencijalno raste ako su prethodne dvije varijable dobro i svrhovito posložene. Dolaze i nove investicije i to uglavnom u turistički sektor koji “nekontrolirano raste” dok se zanemaruju ostali sektori, posebno poljoprivreda i prerađivačka industrija koja je trebala pratit turistički i svekoliki održivi razvoj. Slijedi i prilagodba za pristupanje EU, te globalizacijske nuspojave koje su svoj vrhunac doživjele ovih dana s pandemijom koronavirusa, koje je upravo turizam kao najbrže rastuću gospodarsku granu najviše oštetilo, a turizmu kao u prvom redu kulturnoj i psihosocijalnoj djelatnosti (pa tek onda ekonomskoj) razvojne putove usmjerio u sasvim novom pravcu. Kojem? Možda odgovor zna “naš slavljenik” koji zasigurno ne miruje na vječnom počivalištu, pa nam preko anđela pošalje nove poruke s vječnom opomenom…Quo vadis domine (čovječe)?

A u iščekivanju (adventu) tih poruka valja nam posjetiti i hodočastiti tragovima Velikog pape, kako nama Hrvatima tako i svim ljudima dobre volje i druželjublja diljem planete koji baštinimo zemlju koju nam je sam Bog stvorio, a sv. Ivan Pavao II tako revnosno pohodio.