“U stvaranju svijeta Bog nije predvidio granice, pa se one pojavljuju kao genetska greška u ljudskim glavama…”
(NEPOZNATI AUTOR)
“Zatvaranje, pa otvaranje granica” najčešći je vokabular bjelosvjetskih koronarnih tumača i pismoznanaca koji su apsurdni sami po sebi, a posebno u kontekstu potreba čovjeka (turista) za psihosocijalno bivstvovanje… pa je red i iz akademskug kuta promišljati turizam u zemljama “apsurdistana”.
Tražeći slobodu kretanja, ali i druženja sa slobodnomislećim ljudima uključivo i znanstvenike i poduzetnike (porezne obveznike), pronalazim da je zapravo “sve zapisano” ili kako reče interpretator Grga od Brotnja…dedo je rekao to i to…(naime radi se o osobi iz plemena Dragićevića koja je živjela sredinom 18. stoljeća i “nostradamovskim žargonom” predviđala stanovite društveno politička mijene… koje danas proživljavamo?!
Zato se zaputismo u obilazak šireg porječja Neretve, najveće pritoke istočnog Jadrana koja i samom zemljopisnom pojavom izaziva i divljenje, ali i strahopoštovanje kako domicilnog pučanstva čije bivstvovanje mjerimo tisućljećima, tako i osvajača koje je privlačila nekom magičnom moći…
Ilijada i Odiseja u porječju Neretve… mit ili HOMERSKI ŠAPAT?
Knjiga meksičkog pisca Salinasa Pricea, koji je tvrdio kako se Troja nalazila u Zapadnoj Hercegovini
Tražeći zanimljive turističke priče koje često povezujemo i s mitovima ili legendama zaputismo se i do “Runjave gradine” (tako se u domicilnom puku zove fortifikacija iznad izvorišta Studenčice, uz lijevu obalu sedrenog Trebižata, a nedaleko od desne obale Neretve… neposredno na spajanju autocesta 5C i Dalmatine) koju moj suistraživač Vina od plemena Herceg, nazva i Prijemova prijestolnica, što znači središte legendarne Troje…?! S istočne strane smjestila se i druga veća gomila stijena… koju prozva “suze za Hektora” pa se u mojim turističkim vijugama stvori slika “trojanskog rata” između Grka (Ahejaca) i Trojanaca… a sve zbog “Severine toga doba”… zgodne princeze Helene koju ljepuškasti nestašni Paris, mlađi sin kralja Prijama “preuze” od starog ahejskog kralja Menelaja… Naravno kao po “dobrom starom običaju” sve završava s “viteškim bojem” između starijeg Prijamovog sina Hektora (koji je branio granice i čast Troje-Iliosa i neustrašivog i samodopadnog ahejskog junaka Ahila (kroz legendu poznat i kao dijete kojeg je majka potopila u “svetu vodu” držeći ga za stražnji dio stopala… gdje je jedino bio ranjiv… u modernom izričaju Ahilova peta!). Sve to zapisa i mudri Homer (iako slijepac zapravo je bio dalekovidac) koji kroz epove ILIJADA I ODISEJA ostavi trag najznačajnijih događaja(možda i mitova?) iz prvog tisuljeća prije Krista…
Runjava (prijamova gradina) 
Kamena gomila (suze za Hektora)
I legende bi ostale legende da nema i artefakata kroz koje se mogu intrepretirati i turističke priče koje smo kao ilirske gradine i gomile obilazili… tražeći grobne humke, tragove posuđa, oružja… kojima dokazujemo da se turističke priče mogu ispričati i bez granica, kako onih u zemljopisnom porječju naše dinarske ljepotice koja velikom deltom obogaćuje Mediteran svim prirodnim blagodatima, ali i tragovima najznačajnijih civilizacija prohujalih stoljeća.
Legende se nastavljaju i novom “turističkom ljubavnom pričom” između rimskog konzula i ilirske kraljice Teute koji su dugogodišnje ratovanje završili miroljubivo, uz delmatsku janjetinu i rimsko vino… od kojih smo naslijedili danas impresivnu gastro i eno kulturu, zapravo temelj svakog turističkog pohoda, koji bi u svakom slučaju trebao bit “neograničen i psihosocijalno uljuđen” baš kao što su to radili naši daljnji ili bliži pretci.
Turističko poduzetnički akademski susret u hotelu PELLEGRINO u Međugorju (ishodište po talijanskom nazivu za Hodočasnika) s “kulturnim plijenom” keramičkog posuđa, metalnog oružja i graditeljskog crijepa
I da zaključimo ovo hodočašće s mislima osebujnog domaćeg književnika Maka… da je u kamenu sve zapisano po kojem ćemo svi hoditi i tragove ostaviti… a na koncu pod njega i leći. Sva carstva i ljudsko tijelo prolaze, samo duh i turističke priče ostaju kao bezgranična inspiracija čovjeku (turistu) za hodočašćem tragovima svojih predaka, a putokaz baštinicima. Impresivni identitet kreirati kroz imidž i po brandiranoj vrijednosti ponudit turističkom tržištu svojevrsna je “biblija moderne turizmologije”.
Hodočastio i pripovidio
mr. Marinko Brkić /dijak Humski
