Dan glagoljice koji se obilježava 22. veljače, bila je prigoda za akademsko promišljanje identiteta našeg svagdašnjeg, a podnožje Biokovske gradine na Sveučilištu Hercegovina u Međugorju i simbolički je predodređen za ishodište održivog turizma kojem svi težimo.
Međugorje – Ilirski krugovi života
Zatišje i mir između gorja dinarskog , sunčani dani i početak korizmene transcendencije bili su dovoljan razlog za grupu entuzijasta, kulturnjaka i turističkih djelatnika da krenu tragom svojih ilirskih predaka na istočne i južne humove koji su zakrilili jedno od najpoznatijih svjetskih turističkih središta. Ovaj put smo uz vjersko-hodočasničke porive dodali i znatiželju o svom identitetu te izučavanju naših davnih predaka čije tragove baštinimo. A da bi cijeli program imao svoju svrhu i cilj ponovo smo potražili “knjigu” kao univerzalno ishodište te smo ugostili autora knjige ILIRSKI KRUGOVI ŽIVOTA Miška Eraka i pokretača Udruge OBLIČEVAC iz Ploča koji su u Međugorju podijelili iskustva s lokalnim entuzijastima iz udruga VRILO I BRUM.
Domaćin i inicijator ovog druženja bio je Marko Brkić, s domicilnog Sveučilišta kojeg je utemeljio njegov pokojni otac prof. dr. Milenko Brkić, koji je skupa s autorom ovog bloga zapravo udario “megalitske temelje” održivog turizma i akademski pristup klasterskom međudržavnom interdisciplinarnom umrežavanju.
I u ovom slučaju se pokazalo da turističke granice ne postoje te se identitet i imidž destinacije zapravo mogu “iskopati” iz baštine najpoznatijih svjetskih civilizacija Mediterana a koje su kroz turističke priče svakom gostu “na dohvat ruke”. A ako se hodočasnicima iz cijelog svijeta koji skoro pola stoljeća pohode ovo mjesto “nadnaravnih događanja” ponude i ovi artefakti onda je i tjelesni i duhovni odmor potpun a doživljaj destinacije cjelovit.
Gost predavač i domaćin sa Sveučilišta HERCEGOVINA u Međugorju, razmjena prigodnih knjiga
Zato je program promocije započeo s podsjećanjem na PLATONOVU AKADEMIJU iz 387. koji je okupio grupu slobodnomislećih intelektualaca kako bi ovozemaljske životne tijekove usmjerili u dobrom i humanom pravcu te “pripravili bolji život na onom vječnom” kako nas uče gotove sve religije. Iako je bio Sokratov učenik pa i Aristotelov učitelj po mnogočemu je bio originalan i jedinstven pa su njegove ideje i učenja dobro došla i danas kada globalizacija i dehumanizacija uzimaju primat na svjetskoj sceni zanemarujući civilizacijske dosege naših predaka.
A jedna od najznačajnijih, na žalost nedovoljno istraženih je domicilna autohtona ILIRSKA civilizacija pa i religija koju možemo pratiti paralelno sa Starim Biblijskim zavjetom, nekoliko stoljeća prije pa do I. stoljeća po Kristu. Zato je i ova tribina i akademsko druženje izazvala veliki interes domicilne zajednice u prvom redu intelektualaca ali i turističkih poduzetnika i djelatnika jer je svaka “turistička priča” dobro došla za kreiranje novih turističkih aranžmana a koje bi trebali izučavati studenti na domicilnom Sveučilištu u Međugorju.
Ilirski tragovi i neumorni istraživač Vinko Herceg u okolici Međugorja
I sama uvodna izlaganja te prezentacija gospodina Eraka daju naslutiti da su “ilirski krugovi života” svugdje oko nas a istraživanje u zaleđu današnje luke Ploče koji su istraživali entuzijasti iz udruge OBLIČEVAC u suradnji s arheolozima mogli bi primijeniti diljem Dinarskog gorja koje su napučivala Ilirska plemena. Etimologiju naziva autor izvlači iz biljke Iris Illyricum koju i danas vidimo na našim prostorima najčešće grobljima pa se može pretpostaviti da je vezana za vjerovanja naših predaka u zagrobni život a uz koje možemo vidjeti i stećke ili kamene bilige koji su ukrašavani ornamentikom sa simboličnim porukama.
Jesu li koliko stećci dio ilirske, bogumilske ili kršćanske tradicije i kulture za nas je nebitno jer je svako istraživanje dobro došlo a posebno ako je vezano za obogaćivanje domicilne turističke ponude s obje strane današnje granice.
Uz gradine,gomile i bilige ilirsku vjeru i kulturu življenja prožimaju i antička civilizacija Grčke i Rima koji su kao osvajači i ratnički bolje osposobljeni pokorili Ilirska plemena Ardijejaca, Delmata, Daorsa te nešto zapadnije i Japode, Liburne i Histre pa su i pisali pobjedničku povijest, zatirući civilizacijske i vjerske navade naših daljnjih predaka. Zanimljivo otkriće za slušatelje bila je informacija da je na naše prostore stigao “tovar knjiga” koje je donio Dionizije, rob-suradnik poznatog rimskog govornika i političara Cicerona, pa se nametnulo i pitanje njegova podrijetla, možda i Ilirskog?
Ali današnji tehnološki napredak u biogenetici pa i artefakti na terenu ostavljaju znanstvenicima dovoljno alata da nakon dva tisućljeća osvijetlimo i na “sunce” izvučemo dio naše bogate baštine a koju bi i turistički bilo vrijedno valorizirati.
A ta bi zadaća morala biti i vječna inspiracija današnjim mladim naraštajima da kroz akademsku edukaciju zapravo spoznaju i sebe i okolinu u kojoj žive i djeluju. Samo tako će i proročka misao našeg susjeda i pjesnika A. Šantića “Ostajte ovdje!…Sunce tuđeg neba, Neće vas grijat kô što ovo grije”.
Izvor fotografija: Marinko Brkić
