Dan kada slavimo svjetlost Santa Lucia: Kako se svjetlost prenosi od Skitače, Siracuse, Švedske i Columba?

..”.I bi svjetlost…”

Sveta Lucija zaštitnica je vida, zaraznih bolesti i pisaca, a moj blog je zahvala njoj, jer sam joj dužna što sam upravo na njen dan obranila svoj rad na fakultetu.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Tko nije posijao pšenicu na Sv. Barbaru, može je posijati 13. prosinca na blagdan Sv. Lucije. Običaj je u posudici -tanjuriću staviti malo zemlje, posijati pšenicu tako da ona do Božića proklije i zazeleni, a prema pučkim običajima kažu koliko je izrasla, toliko će nam godina biti plodna. Neka nam je svima ove godine zelena, pa ukrasite je po želji i običajima svijećom, trobojnicom ili kako god vam je drago.

Kako ime Lucija sugerira svjetlo, očni vid, to se narod sv. Luciji moli za zaštitu od očnih bolesti, a svetica se često prikazuje kako drži dva oka na plitici. Na slikama su joj također atributi svjetiljka ili baklja, ozljeda na vratu, mač ili bodež.

Sveta Lucija je zagovornica Sirakuze, Venecije, siromaha, slijepih, pokajanih bludnica, bolesne djece, seljaka, staklara, čizmarskoga ceha, sedlara, tkalaca, krojača, švelja, električara, kovača noževa, kočijaša, podvornika, sluškinja, pokućara, vratara, pisaca, bilježnika, odvjetnika, protiv svih očnih bolesti, sljepoće, grlobolje i vrata, zaraznih i dječjih bolesti.

ŠTOVANJE SVETE LUCIJE

Samo svjetlo u kršćanskoj simbolici zauzima posebno značenje, temeljeno na Isusu Kristu kao novome svjetlu koje pobjeđuje tamu i zlo ovoga svijeta.

Slavljenje dana svete Lucije upravo u predbožićno vrijeme, u središtu Došašća, je simbolika darivateljice i nositeljice Svjetla (Krista) dobiva potpuni kršćanski smisao. Ikonografski instrumentarij koji ide uz prikazivanje sv. Lucije (škare, vatra, pladanj) govori kako je Lucija postala simbol i obećanje svjetlosti. Slijedeći rimsku tradiciju, moguće je kako je slavljenje sv. Lucije moglo prethoditi i marijanskom kultu, a biti kontinuitet božanstva svjetlosti, koje se u Rimu slavilo 10. prosinca.

Povijesni izvori kazuju kako se u ranom srednjem vijeku štovanje sv. Lucije najprije proširilo na Siciliji, a zatim po čitavoj Italiji i Sredozemlju. Najstarija crkva njoj posvećena nalazi se u Rimu i datira iz vremena pape Onoria I., pa se može reći kako se kult širi u 5. i 6. stoljeću. Susreće se i u talijanskoj i španjolskoj umjetnosti renesanse. Posebno treba navesti štovanje sv. Lucije u gradiću Montemitro u pokrajini Molise, koju su od 15. stoljeća naseljavali Hrvati izbjegli pred Turcima. Predaja govori kako su upravo oni prenijeli njezin kult na zapadnu obalu Jadrana, što ukazuje na duboko štovanje kulta kod Hrvata. Štovanje kulta nastavlja se i u kasnom baroku.

LEGENDE O SVETOJ LUCIJI

Sveta Lucija pripada skupini ranokršćanskih mučenika, a o njezinom životu, kao i o životima većine mučenika rane Crkve, sačuvano je vrlo malo pisanih podataka. Poznato je da je sveta Lucija živjela na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće u Siracusi na Siciliji.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Prema legendi, kada je saznala za bolest svoje majke Eutihije, odlučila je 304. godine hodočastiti u Cataniju, na grob svete Agate, koja joj se ukazala u snu i nagovijestila njezino mučeništvo. Lucija je tu činjenicu prihvatila, odlučila je svoje imanje razdijeliti siromašnima i posvetiti se duhovnom životu. Odlučila je prekinuti s dotadašnjim načinom života, raskinula je i zaruke. Međutim, njezin zaručnik za takav potez nije imao razumijevanja, te ju je prijavio vlastima kao kršćanku. Izvješća o Lucijinom mučeništvu slijede hagiografska izvješća toga vremena: bila je ponižavana i mučena kako bi se odrekla svoje vjere. Pošto je šest snažnih muškaraca i šest volova nisu uspjeli pomaknuti s mjesta i baciti među bludnice, pokušavali su joj nauditi vatrom i vrelom smolom. Nikakve muke i boli nisu je pokolebali, tek je jedan od vojnika ubodom u vrat dovršio njezin ovozemaljski život.

Prema drugoj legendi sama si je iskopala oči i poslala ih onome neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima. Umjetnici sv. Luciju prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju. Prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, po uljanici — svjetiljki i po očima koje drži na pladnju.

Sveta Lucija je ušla u legendu kao zaštitnica očiju, vida i očnih bolesti vjerojatno zahvaljujući upravo svome imenu. Naime, “lucia” (lat. Lux, lucis – svjetlo) znak je i obećanje svjetla koje omogućuje očima vidjeti ljepotu stvorenoga, ali i svjetla duha koji može vidjeti ljepotu i ljubav Stvoritelja.

PUČKI OBIČAJI NA DAN SVETE LUCIJE

Najčešći je običaj sijanje zrnja pšenice (raži, leće ili graha) u tanjuriće, kako bi do Božića izraslo. Zrno simbolizira novi život, a zelene vlati vitalnost i snagu. Po tome kako zrnje proklija može se prognozirati kakva će biti ljetina. Ako loše klija, bit će mršava žetva.

Kako od Lucije do Badnjaka ima dvanaest dana, može se očitati kakva će biti sljedeća godina: jedan dan kao jedan mjesec. Ili drugi običaj: ako djevojka hoće znati hoće li se udati, na 12 papirića napiše se muško ime, a trinaesti ostane prazan. Svaku se večer vadi jedan papirić i ne gledajući ga baca se u vatru. Na Badnjak po ponoći izvadi se posljednji papirić; ako bude prazan, nastupajuće godine neće biti svatova.

U primorskim gradovima prethodio se kult štovanja sv. Lucije, u vidu vrijednosti svjetla prema ništavilu tame, kakva je vladala na morskim pučinama. To je simbolički “svjetionik” koji omogućava siguran put i štiti od mračnih morskih sila i bolesti.

Postoje i mnogi drugi običaji kod nas u Hrvatskoj i dalje.

LEGENDA O BLAGOTVORNOJ VODI SVETE LUCIJE – SKITAČA

Sveta Lucija zaštitnica je župe i crkve u selu Skitača smještenom na najjužnijem dijelu i najvišoj točki Labinštine. Župna crkva svete Lucije sagrađena je 1616. godine.

Legenda kaže kako je sveta Lucija tražila od mještana da joj se tu podigne crkva. Oni su tu želju odgađali tvrdeći da joj se u Veneciji gradi prekrasna velebna crkva. Sveta Lucija se jedne večeri uspela na obližnje brdo ponad Skitače, sjela na jednu stijenu, zaplakala te umorna i tužna zaspala. Probudivši se rano ujutro opazi kraj sebe na stijeni malu školnicu (udubljenje u stijeni) punu vode, zahvati vodu rukama i umije svoje uplakano lice. Od tada bez prestanka na tom mjestu izvire voda iz stijene tako da je u školnici uvijek oko jedna litra vode. Koliko god se uzme vode iz školnice, nova stalno izvire i ispunjava udubljenje. Narod je tu vodu prozvao vodom svete Lucije te su k njoj hodočastili mnogi vjernici i potrebiti, posebno slabovidni i slijepi.

Na blagdan Sv. Lucije, 13. prosinca procesija je kretala iz crkve do izvora te su se pjevale pjesme njoj u čast. Procesija se održavala i 3. svibnja na blagdan Križeva kada su mlade djevojke u bjelini nosile kip Sv. Lucije te se slavilo uz meh, sopele i ples.

STAZA SVETE LUCIJE

Izvor vode nalazi se nadomak vrha ponad sela s kojeg se pruža panoramski pogled na otoke Cres i Lošinj, rt Kamenjak i ušće Raše. S druge strane sela, pet minuta od planinarske kuće dolazi se na vrh Orlić (470 m) s kojeg se pruža najljepši pogled na Labin, Rabac, Učku i cijeli Kvarnerski zaljev.

Ova staza pogodna je za jedinstvene doživljaje dočeka izlaska i zalaska sunca. Na krovu svijeta, udišući morski i planinski zrak, duhovno osnažen dodirom svetice je putnik koji pohodi ovo mjesto.

BAŠĆANSKA PLOČA U JURANDVORU – CRKVA SVETE LUCIJE

U Hrvatskom primorju najstariji trag prisutnosti slavljenja sv. Lucije nalazi se u Baški na otoku Krku, što govori o dugovječnom čašćenju njezina lika u hrvatskom primorskom puku. Ranoromanička crkva sv. Lucije nalazi se u selu Jurandvor, a vjerojatnu su je podigli benediktinci još u 11. stoljeću, na ostacima villae rusticae. Na Baščanskoj ploči, najstarijem hrvatskom glagoljaškom spomeniku, nađenom u pločniku crkve sv. Lucije, spominje se Lucijino ime. Početak teksta glasi: Ja, u  ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane Svetoj Luciji… Sami tekst ukazuje na donaciju kralja Zvonimira samostanu svete Lucije i gradnju istoimene crkve, koja pada u vrijeme kneza Kosmata. U to je vrijeme i samostan sv. Mikula u Otočcu bio pod upravom samostana sv. Lucije.

OMILJENA INTERNACIONALNA SVETICA

Jeste li znali kako Šveđani svake godine, 13. prosinca, slave Svetu Luciju? Ja sam za to saznala lani, kao i zanimljivost da na taj dan u bolnicama i domovima za starije osobe doktori i njegovatelji u bijelim haljinama s pjesmom uveseljavaju bolesnike i štićenike. Skandinavci obilježavaju sjećanje na poznatu kršćansku mučenicu, zaštitnicu vida. Sveta Lucija najavljuje dolazak Božića i uvijek je dobra prigoda da se djeca i odrasli provesele uz pjesmu, druženje i plesove. Tada se okuplja cijela obitelj s prijateljima i znancima kako bi zajedno uživali u tradicionalnim jelima: lassekatter kolačima, piću glogg i drugim skandinavskim delicijama.

Zato su svetkovine organizirane svetoj Luciji u čast najčešće povezane s njom: u švedskim selima u procesiji se nose baklje ili svijeće, a djevojčice koje predstavljaju Luciju često puta nose svijeće i na glavi. Na dan Svete Lucije sije se pšenica koja raste sve do Božića odbrojavajući dane do ovog velikog kršćanskog praznika. Skandinavci najviše cijene toplu obiteljsku atmosferu i brinu za sigurnost najmlađih.

Zato su djevojčice na Sv. Luciju odjevene u posebnu odjeću, na glavama nose posebno tkane kape sa svijećama koje obasjavaju put i slave Luciju, već prije spomenutu kao zaštitnicu vida.

Kult svete Lucije ide dotle da pojedina područja Švedske biraju svoju predstavnicu koja utjelovljuje slavnu sveticu. Odabrana djevojka predvodi kolonu koja ide na čelu procesije, a simbolizira sveticu i dotični kraj Švedske.

COLUMBO I SVETA LUCIJA

U primorskim gradovima osobitosti štovanja vida u kultu sv. Lucije mogla je prethoditi važnost i vrijednost svjetla prema ništavilu tame, kakva je vladala na morskim pučinama.

Stoga se kult u primorskim gradovima javlja kao simbolički “svjetionik” koji omogućava siguran put i štiti od mračnih morskih sila i bolesti. Nema pouzdanih dokaza, ali se pretpostavlja da je Columbo 13. lipnja 1502., na svom posljednjem, četvrtom putovanju, ugledavši prvo kopno nakon mjeseci putovanja morskim pučinama, dao mu ime sv. Lucije. Posebno je raširen kod pomoraca, koji su se često zavjetovali u njezinim crkvama.

Neka nam Sveta Luce ovom napoletanskom pjesmom, pogledom na horizont dalje od lijepe naše, osvijetli put za bolje, zdravije i svjetlije nadolazeće blagdane🎇🎆🎄✨🕯🕯🕯

- Oglas -

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.