Autohtone sorte vina uz naše more, plaže i tradicionalnu gastronomiju zasigurno su turistički aduti naše obale. Na Korčuli sam upoznala jednog Grka, za kojeg sam kasnije doznala kako je ipak Grkinja i jednog Težaka koji ne radi ni u vinogradu ni u polju.
Pa o čemu se radi?
Krenimo redom vinskim stazama Korčule.
Kada govorimo o otocima vinska priča postaje zanimljivija zbog autohtone mikro sorte vinove loze koja se uzgaja na području Lumbarde. Čak i ako ništa ne znate o vinima primijetit ćete Vino Grk jer ćete ga pronaći na svakoj vinskoj karti u ugostiteljskim objektima u Korčuli turističkoj perjanici istoimenog otoka.
Stručnjaci će reći kako se u slučaju Grka radi od jednoj od raskošnijih dalmatinskih bijelih vrsta, a velika očekivanja od ove sorte nisu od jučer. Punio se Grk pod etiketom vrhunskih vina i u bivšoj državi, a interes za ovu zanimljivu vinsku priču ne jenjava niti danas.
Kako je ono nedostupno uvijek i posebno zanimljivo, tako je i s ovim vinom čije su količine ograničene na rezultate berbe s vinograda u pjeskovitoj Lumbardi. Pomama za Grkom vinoljupce će odvesti u male vinarije Lumbarde gdje je posebno atraktivan wine tasting s pogledom na vinograde.
Grk s potpisom Popić vinarije uvjerio me u sve što sam ikad pročitala o Grku
Lumbarda se nalazi nadomak Korčule i nadaleko je poznat po svojim pješčanim plažama, ali i vinu Grk koji se nalazi u svim turističkim brošurama pod “must see” kategorijom. Pecaju se turisti na Grka, a u starom gradu svaka tabla na restoranu ima natpis Vino Grk što svjedoči iznimnoj popularnosti ovog vina među turistima.
Sorta Grk zapravo je ženska sorta (reklo bi se onda Grkinja), a kako vlada pomama za ovom sortom i sadi se sve više u Dalmaciji, Vinari Lumbarde svoj Grk su zaštitili na razini Hrvatske te dobili zaštićenu oznaku izvornosti. Stručnjaci kažu kako se radi o vinu koje je idealno uz riblja jela, iako odležano u drvenom bačvama kvalitetom može parirati svakoj prestižnoj etiketi.
Tajna je u Lumbarajskom pjeskovitom tlu
Tradicija vinogradarstva u Lumbardi jako je duga kao što je dug i proces prilagodbe loze Grk jedinstvenom Lumbarajskom pjeskovitom tlu pomiješanog sa crljenicom na kojem bi malo koja druga loza danas uspjela, navodi se u materijalima vinari okupljenih pod Udrugom Grk Lumbarda.
Jedan ponedjeljak poslijepodne u vrhuncu sezone na Korčuli sredinom kolovoza bez prethodne rezervacije zaputili smo se u Lumbardu u potrazi za Grkom i vinarijom koja pruža pogled na vinograde. Zahvaljujući ljubaznosti somelierke Franice koja nam je ustupila stol unatoč najavljenoj većoj grupi gostiju završili poznatoj Vinariji Poić gdje smo probali jedne od najboljih etiketa iz Lumbarde.
Uz pršut, domaći sir, pršut rajčice, masline i tikvice i pogled na suncem osunčan vinograd prava turistička ambasadorica Lumbarde Frankica Milina predstavila nam je Popićev Grk, potom i zanimljiv Rose te na kraju Plavac Mali koji na Korčuli ima nešto drugačiji okus od onog Pelješkog na kojeg smo naviknuli.
Poseban doživljaj je svakako ovaj wine tasting koji ima sve elemente izvrsne turističke priče – atraktivnu lokaciju, vrhunski proizvod, izvornost, povijest, tradiciju… pa i ono što nema svatko – taj element ekskluzivnosti zbog ograničene količine ovog tekućeg bijelog zlata Lumbarde. Ispričat će vam ljubazni domaćini vinarije priču o Grku i vinovoj lozi koja raste baš ovdje i nigdje na svijetu, doznat ćete što to znači ženska sorta, odakle naziv Grk i kako nastaju vina koja vinoljupce mame na Korčulu u ove jedinstvene vinograde.
Preporuka svima, i svakako se slažem s turističkim brošurama Korčule koje kažu kako bez “wine tastinga” u Lumbardi i jednog Grka u torbi za kući s Korčule se ne veća.
Težak je težak
Nepravedno bi bilo kada već pričam o Korčuli i vinima, iako je ovo priča baš o Grku, no ipak moram spomenuti još jedno vino koje nastaje na drugoj strani otoka. Reći će domaći manje turističkoj, time i dostupnijoj i ljepšoj, ali o tome nekom drugom prilikom.
Naime, mjesto Blato na Korčuli privuklo je moju pozornost zbog svoje bogate povijesti, drugog najdužeg drvoreda lipa u Europi, ulicama koje su nazvane kao New York po brojevima, poznatom kulturno umjetničkom društvu Kumpanija koje čuva bogatu tradiciju otoka, ali i kolaču nezaborava poznatoj Lumbliji o čemu smo pisali OVDJE.
Ovoga puta u Blatu sam pronašla Težaka!
Još jedan wine tasting ovog puta uz srdele i malostonske kamenice odveo me u Blato u dobro društvo pravih Blaćana. Ne poslušavši toplu preporuku domaćina da se se Težak konzumira na kraju, lekciju sam naučila na teži način. Ipak ja sam došla zbog Težaka i morala sam odmah probati Težaka. Bogata aroma i primamljiv okus ovog vina mami na čašu više, a opija brzo one nestrpljive.
Odlično pogođen naziv vina od superiorne kvalitete grožđa stavlja ovo vino sasvim zasluženo na listu najboljih bijelih vina Dalmacije. Vinograde u Dalmaciji obrađuju težaci, a Težak u boci rezultat je svog tog truda i znoja težaka. I to odličan rezultat odnosno konačan proizvod vrhunske etikete i dizajna.
Moja preporuka je uz popularnog Grka ubaciti i bocu Težaka za uspomenu s prelijepe Korčule i nećete požaliti. A u obilazak otoka svakako uvrstite i Blato i otkrijte pravi život otoka daleko od turističkih gužvi.
