Osječka Tvrđa početkom listopada ponovno je živjela u ritmu festivala HeadOnEast. Barokne ulice i trgovi pretvorili su se u veliku festivalsku pozornicu, a posjetitelji su šetali između svjetlosnih instalacija, izložbi i štandova. U sumrak, kada je nebo poprimilo zlatno-ljubičaste tonove, zidovi Tvrđe obasjani projekcijama pretvorili su se u kulise koje su disale s publikom.

Zrak je bio ispunjen mirisima – pečene paprike, dima iz kotlića i vina koje se točilo u čaše. Sve je odzvanjalo smijehom i žamorom, dok su se posjetitelji kretali između stolova, dijeleći tanjure fiš paprikaša i graha, i čaše vina baranjskih vinara. Atmosfera je bila intimna i pulsirajuća, kao da cijela publika postaje jedan živi organizam – smijeh, razgovori, mirisi i okusi stapali su se u jedno.

Čarda Baranja – srce festivala na putu ka Baranji
Najviše pažnje privukla je Čarda Baranja, smještena na putu prema Vodenim vratima – simboličnoj točki koja vodi prema Baranji. Tamo je Baranja ušla u Tvrđu u svom najautentičnijem obliku. Kotlići su dimili fiš paprikaš i grah, a redovi su pokazivali koliko ljudi žele upravo taj okus. Para koja se dizala iznad posuda miješala se s jesenskom maglicom, a mirisi su dopirali do svakog prolaznika, mameći ga da zastane i okusi.

U toj gužvi pojavio se i Filip Golubov Car, poznati baranjski kuhar i gajdaš, koji je nosio kotlić kroz publiku. – Moram žuriti, čekaju me da kuham i na drugom mjestu, rekao je kroz smijeh, a njegov prolazak među ljudima s kotlićem i osmijehom bio je gotovo simboličan – Baranja je živjela u svakom tanjuru i svakom smijehu oko stolova.
Ritam, okus i toplina
Dok su posjetitelji uživali u hrani i vinu, etno glazba spontano je ispunjavala prostor među stolovima. Zvukovi su dolazili izravno iz mase ljudi, stvarajući osjećaj zajedništva i povezanosti – glazba, hrana i razgovori stapali su se u jedno iskustvo koje je grijalo dušu i tijelo. – Došao sam zbog festivala, ali ostajem zbog ove atmosfere i okusa Baranje, priznao je jedan posjetitelj, držeći tanjur i čašu vina u rukama.

Festival kao mozaik
Cijela Tvrđa tih dana disala je festivalom – svjetlosne instalacije, izložbe i interaktivni programi stvarali su mozaik događanja. Ipak, svi putevi na kraju nekako su se vraćali prema Čardi Baranja. Ondje se najjasnije osjetilo ono zbog čega HeadOnEast postoji: toplina, zajedništvo i spajanje različitih svjetova u jedan doživljaj.

Kada staneš s tanjurom fiša u ruci i čašom vina u drugoj, dok smijeh, mirisi i spontana glazba lebde oko tebe, jasno je da festival nije samo manifestacija – to je iskustvo koje ostaje u sjećanju i grije dušu i nepce.





