Jezera duboka poput tajne pričaju najljepše legende

Mistična i tajanstvena, Modro i Crveno jezero kod Imotskog fascinantnim strmim liticama i prelijepim bojama svojih čistih i bistrih voda plijene nezemaljskom ljepotom. Uz ova jezera – kao i ostala u Imotskoj krajini koja su nastala urušavanjem podvodnih špilja – vežu se brojne legende i priče.

Jedna je ona o Asanaginici, ženi koja je umrla od slomljenog srca, a opjevana je u narodnoj baladi. S pravom se može reći da je Asanaginica jedna od najljepših i najzadivljujućih balada koja je ikad nastala. Asanaginica – ili Hasanaginica – hrvatska je usmena balada nastala između 1646. i 1649. u Imotskoj krajini, a prepričavala se s koljena na koljeno po Imotskom i okolini, postojeći tako samo u usmenom obliku sve dok je 1774. godine nije zapisao talijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis nazivajući je “morlačka balada“.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Radnja se zbiva u Vrdolu, današnjem Zagvozdu i Župi, a u pjesmi je opisana tužna sudbina žene koju muž bezdušno tjera iz doma i udaljava od petero djece zbog toga što ga nije posjetila dok je bio ranjen. Uvrijeđeni Hasanaga poručuje ženi da ga ne čeka ni u dvoru ni u rodu njegovome. Očajna, Hasanaginica se još nije ni osvijestila od šoka, a već stiže njen brat, odvodi je svome domu i ubrzo udaje za imotskog kadiju. Kada su svatovi prolazili pored Hasanaginog dvora, pred Hasanaginicu izlaze sinovi i mole je da svrati u kuću. Ona zaustavlja svatove i daruje svoju djecu, a Hasanaga ih poziva da se vrate u dvor “kad se neće smilovati na vas majka vaša srca kamenoga”. Ove riječi snažno pogađaju Hasanaginicu i ona umire od tuge.

Temelji Asan-agine kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je Asanaginica sahranjena. Njen grob leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvaćala vodu, na rubu Modrog jezera, upravo na mjestu gdje je danas tematski park posvećen ovoj baladi.

Druga priča o Modrom jezeru govori kako je ono duboko poput tajne, a ljudima koji su živjeli na njegovoj obali bilo je važno poput zdravlja. Kako legenda kazuje, jezerske su pećine u prošlosti naselile dobre i zle čini. Dobre čini imale su svoje dane, pa su ljudi koji bi se tih dana umivali jezerskom vodom i sami postajali dobri. Zle su pak čini htjele činiti samo zlo ljudima, pa ni djeci koja su se spuštala do vode ne bi dale da je dotaknu.

Kažu dalje da su zbog zlih čini u vodi jezera viđana svakojaka čudesa, a noću se njegovim liticama razlijegao bolan plač jezera koje nije htjelo pripadati ni jednom zlom stvoru, ni ne-stvoru.
Jedne noći, u vrijeme vladavine zlih čini, nakon strašnog huja, buke i loma, jutro je svanulo a jezera nije bilo; tek razjapljena, suha usta zemlje. Zle čini iskopale su duboke rupe u zemlji i pustile da kroz njih isteče sva srebrna jezerska voda.

Otprilike kilometar i pol od Modrog smješteno je Crveno jezero, najdublje kraško jezero u Europi čija je dubina depresije 528 metara, a dubina vode doseže i više od 300 metara s dnom koje je ispod morske razine. Mnogo je mističnije i tajanstvenije. Obrubljeno je kamenom čipkom od crvenih stijena po kojima je i dobilo ime. Surove stijene kao da su željele sačuvati ovu ljepotu pa se, za razliku od Modrog jezera, u Crvenom jezeru ne može kupati niti se do njega ne može sići bez dobre alpinističke opreme.

Hipnotizirajuće čarobna površina vode pritom skriva jednu strašnu legendu koja je preživjela do današnjih dana. Prije mnogo godina na području Imotskog živio je vrlo bogat čovjek Gavan sa suprugom Gavanicom i djecom. Po izgledu je bio čovjek, ali njegova je duša bila vražja. Maltretirao je sluge i mještane, a jedini mu je hobi bilo gomilanje bogatstva.

Kako bi se uvjerio u Gavanovu oholost, jedne se večeri do njegovih dvora spustio anđeo prerušen u prosjaka koji je tražio milostinju. Vrata mu je otvorila supruga Gavanica i odbila mu dati vode i hrane. Na pitanje anđela boji li se Božje kazne, bahata bogatašica kratko je odbrusila: „Što će meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj?

Članak se nastavlja ispod oglasa

U tom je času anđeo zbacio poderanu odjeću sa sebe i izvukao vatreni mač. Nebo se razbjesnilo, a munje počele divljati poput divljih konja. Zemlja se od silnog podrhtavanja otvorila, a u duboke su rupe jezera propali Gavanovi i cijelo njihovo bogatstvo. Kažu, kada je vrijeme dobro i voda mirna, na dnu je još moguće vidjeti ruševine bogataševih dvora.

Foto: TZ Imota, Pixabay

- Oglas -

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.