JURJEV DAN… ZELEN SAN/ LEGENDA KAO MARKETINŠKI ALAT U (RE)BRANDINGU DESTINACIJE

Identitet Dalmacije

Na spomen Dalmacije u turističkom svijetu, a posebno na emitivnim tržištima, u svijesti turista koji su posjetili ovo područje, svakako jedno od najatraktivnijih turistički destinacija istočne obale Jadrana… duboko su urezane slike bistrog mora,pješčanih plaža, ambijentalno uređenih konoba,ukusne ribe i vina…pa je kao reciptivna destinacija poznatija i od Hrvatske (Croatije).

Hrturizam pretplata logo.jpeg

Naime Dalmacija se pod svojim povijesnim imenom tržila i u vrijeme ex Yu, dakle skoro  puno stoljeće, a ako uzmemo u obzir i Austro-Ugarsku monarhiju i legende o dolasku Čeha… i više. Kako se u turističkom hedonizmu i nije previše razmišljalo o identitetu (iz kojeg bi u semantičkom značenju trebao proisteći i imidž) to ni izvorni postanak naziva nitko nije ni vezao uz ilirsku Delmu-ovcu pa ni u prilici kušanja zasigurno najsočnije delicije “famozne janjetine s ražnja ili ispod peke”. U tom kontekstu niti rimski naziv ilirske pokrajine Dalmatia nije zauzimao posebno mjesto u svijesti ratobornih rimskih veterana koji su nakon odsluženje vojne službe zapravo ostajali uživati u blagodatima prirodne i kulturne baštine koju su i sami stvarali… tako je i jedan od najvećih diktatora u plejadi rimskih careva Dioklecijan, svoje umirovljeničke dane naumio provesti na istočnoj obali Jadrana, u blizini utoka rječice Jadro u Jadransko more, gdje se smjestila i impresivna Salona, istočno središte velike imperije.

Dioklecijanova palača

Što naumio to i proveo. U podnožju zelenog poluotoka i brda Marjan sagradio je kamenu palaču, jednu od najimpresivnijih rimskih građevina gdje je provodio svoje “hedonističke bakanalije” i druge zabave koje se u suštini mogu smatrati i korjenima turizma, a sve to početkom 4. stoljeća po Kristu i zapravo u sumrak velikog rimskog Carstva…I dok se i danas Dioklecijanova palača s katedralom Sv Dujma (iznikla na baštini najvećeg progonitelja Kršćanstva, zapravo smatra “ishodište dalmatinskog turizma” ponovno nema “akademskog promišljanja” o dalmatinskom identitetu…?! turistička valorizacija Dalmatinske zagore kroz lik i djelo sv. Jure imperativ je za turističke poklisare, a baština Poljičke republike može biti paradigma u toj misiji.

Eh, kako bi kvalitetno postavili identiteske baze i dodatno “zagolicali turistički imidž” inicirali smo Akademski gastro klub sv. Jure, te između ostalih i kroz ove Turističke priče u ovom slučaju SF legende ali i drugim aktivnostima zapravo (re)brandirali dalmatinski turizam, a posebno zeleni, zagorski dio, kojim dominiraju prirodni (Božji) visovi, a uz njih i tragovi ljudskih ruku posvećenih tijelu i duhu sv. Jure, zapravo suvremenika već spomenutog Dioklecijana.

Mitsko ishodište štovanja sv. Jurja (SF legenda u interpretaciji autora bloga M:B:)

Na veliko modro plavo jezero spuštaju se prve zrake Sunca, a s njima i poziv pučanstvu za prinos žrtve. Naredba domicilnog kralja mora se izvrsiti. Jedno po jedno dijete prilazi na hladnu obalu kako bi već sljedeći trenutak nestalo u raljama ogromne zelene nemani koja je po nagodbi dolazila po svoj danak u krvi… I tako danima i godinama do dana kad i sam kralj morade žrtvovati svoju princezu kao “doprinos mirovnom paktu” kojim je zaštitio svoju zemlju od nasilnog maltetriranja “koroniranog” ogromnog zmaja koji je gospodario vodenim dijelom njegova kraljevstva.

I dok se iščekivala primopredaja nevine djevojčice na pješčanu obalu stupa treći pravi gospodar kao Božji izaslanik… s mačem u desnoj, a Biblijom u lijevoj ruci hrabro je stao ispred krilatog proždrljivca koji je izranjao iz valova uzburkanog jezera s otvorenim čeljustima spremnim za akciju. I umjesto nevine žrtve iznenadena aždaha dobija oštricu mača čiji odsjaj za trenutak zažuti jezersku modrinu… bijesš to i likom i djelom Sv. Juraj budući zastitnik nevinih, ali i svih pravednika koji obitavaju na jedinoj zelenoj planeti iz Sunčeva zagrljaja. Tim potezom novi kralj se ustoličio kako na zemlji tako i iznad nje pa je postao opasnost za one koji su sebi pripisivali i vlast Svevišnjega.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Hrabro kročeći svojim kraljevstvom sv Juraj je bio i sluga i gospodar i mecena i ratnik. Imao je i materijalnu i duhovnu dimenziju lidera svoga puka koji ga je neizmjerno poštivao i cijenio.

Foto: Sveti Juraj ubija zmaja (izvor: facebook)

TRAGOM LEGENDE: Priča o susretu Dioklesa i sv. Jurja

Ali “novi zmaj” u liku rimskog cara Dioklesa pojavi se nad zemaljskim bićem sljednika novog, neokrunjenog kralja tražeći i materijalnu i duhovnu potčinjenost…

Gospodine vojniče… obrati se autoritarnim glasom mladom vojskovođi na prijemu koji je priredio njemu u čast… Čestitam na vašem vojnom uspjehu i od danas ste unaprijeđeni u vojnoj hijerarhiji, ali uz uvjet odmaknuća od svoje Kristove vjere i prihvaćanja naših božanstava na čelu s Apolonom.

– Zahvaljujem na Vašoj blagonaklonosti, pa i promaknuću, ali moja vjera je moj izbor i izbor mojih prijatelja koji vam u dobroj vjeri služe. Ne mogu se odreći moje duboke vjere u Kristovo uskrsnuće koja je krvlju zalivena, a ni moga vjernog puka za čiju opstojnost je prolivena krv na Zelenom jezeru kojim je gospodario vaš istomišljenik. Moja i njihova žrtva koju smo prikazali Svevišnjem je i pravo i obveza. Nama dajte naše a mi ćemo poštivati Vaše… zaključi oštrim tonom mladi vojskovođa i lider ne ostavljajući niti mogućnost kompromisnog rješenja.

 U mom kraljevstvu “Korona” je na mojoj glavi… uzvrati Diokles, vidno uzrujan beskompromisnim stavom neustrašivog vojnika s očiglednim namjerom vojničkog rješenja…

– Utamničite ga i pokažite mu moć moga kraljevstva… rezolutno završi  kralj uz odobravanje prisutnih.

Sudbina omiljenog pučkog vođe brzo se proširila te je uslijedio neposluh podanika kako na vojničkom tako i gospodarskom planu što je izazvalo jos veći bijes svjetovnog kralja, pa  duhovnog kralja ponovno pozove na diplomatski dogovor.

– Dajem ti još veće vojne i svjetovne ovlasti al uz poštivanje i sljedbu mojih bogova koji će biti zaštita Tebi i tvojim sljedbenicima… mudro će stari Diokles svjestan dugoročne nemoći održanja svog kraljevstva koje je već bilo načeto unutarnjim trvenjem.

– Ne prihvaćam ni vaše molbe ni vaše zapovijedi rezolutno će Juraj čije su rane i tragovi krvi po već ozelenjelim poljima i brdima očigledno svjestan da mora u bitku do kraja… koliko zbog svog nutarnjeg poriva toliko i zbog vjernog puka koji ga je slijedio.

– Naređujem pogubljenje na najsuroviji način, odsjecanjem neposlušne glave koju ćete donesti meni na pladnju, a tijelo bacite zvijerima u arenu… zaključi svoju misiju i cilj jedan od najokrutnijih rimskih vlastodržaca i uputi se na istočnu obalu Jadrana na utok rječice Jadro vjerujući kako će bistri izvor sprati svu krv okrutno ubijenog Jurja.

Ali krv mladog vojskovođe je preko Sredozemnog mora brzo dotekla do obala Dalmacije zalijevajući obronke Biokova, Kozjaka, Marjana preko akvadukta s Jadra i do Dioklesova grada kojeg je podigao na obroncima pitomog i uvijek zelenog brdašca Marjan. 

I duh hrabrog Jurja se ubrzo doseli za njegovom krvlju pa ubrzo zarazi i ostatke ilirskih plemena koji se izmiješaše s novopridošlim slavenskim i hrvatskim doseljenicima, a Kristovu vjeru obilježavaju s malim Crkvicama kojima redovito daju ime po svome Juri baš kao i muškoj djeci kojom napučivaše razvaline moćnog rimskog imperija.

A štovanje sada već svetog Jure se posebno obilježava koncem najzelenijeg mjeseca travnja uoči proslave sv. Josipa radnika vjernog muža okrunjene nebeske kraljice i Majke našeg Krista i svih nas.

Koronarna globalizacija u liku i djelu sv. Jure za dobar dan i zelen san… Tako blizu, a tako daleko.

- Oglas -

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.