Mediteranski otok smješten između Francuske i Italije, poznat je po svojim prekrasnim pješčanim plažama, selima izgrađenima na vrhovima litica koja podsjećaju na razglednice, te zadivljujućim brdovitim predjelima u unutrašnjosti.
Želite li doživjeti osebujan spoj Francuske i Italije, upoznati ponosnu naciju, ali i ljubazne domaćine, provlačiti se uličicama šarmantnih naselja, zalutati u netaknutoj brdovitoj prirodi te se potom sjuriti prema nekim od najljepših europskih plaža, Korzika je pravo mjesto za vas.
S obzirom da je nekada bio pod talijanskom upravom, ovaj francuski otok ima jake veze s Italijom. U drugoj polovici 18. stoljeća prodan je Francuskoj od strane Republike Genove koja je time htjela otplatiti svoje dugove. Francuska vlada anektirala je Korziku 1769. godine kada je na otoku rođen jedan od najpoznatijih francuskih vladara, Napoleon Bonaparte.
Ajaccio, Bonifacio, Porto-Vecchio, Sant’Antonino..
Korziku godišnje uobičajeno posjeti oko 3 milijuna turista, većinom iz Francuske ili Italije. Mnogi od njih žele posjetiti čarobna mjesta kao što su Ajaccio, Bonifacio ili Porto-Vecchio. Tu je i poznati Sant’Antonino, sagrađen u 9. stoljeću kako bi obranio regiju od maurskih osvajača, a koji nikada nije bio osvojen. S tog magičnog mjesta pruža se otvoreni pogled na sve strane svijeta te se smatra jednim od najljepših francuskih sela.
Bonifacio, najstariji otočki grad, opasuju veličanstvene obrambene zidine. Poznat je i po neobičnim stijenama koje izranjaju iz mora poput kakve skulpture. Stijene je formirao vjetar a, prema legendi, starogrčki junak Uliks sa svojim je vojnicima na njima našao sklonište i izazvao na dvoboj gigante.
U Ajacciu, glavnom i najvećem gradu te Napoleonovu rodnom mjestu, svakog se kolovoza održava spektakularan vatromet povodom rođendana legendarnog vojskovođe. Zanimljivost je kako svaka druga ulica u mjestu nosi njegovo ime.
Napoleon je navodno znao reći kako bi, usred kaosa bojnog polja, jednostavno prizvao miris korzikanske makije koji bi ga u trenutku zacijelio i dao mu snage. Čuveni slikar Henri Matisse Korziku je pak opisao sljedećim riječima: “Na ovom otoku sve je boja i sve je svjetlo”.
Ponosan narod, ali ljubazni domaćini
Uslijed burne prošlosti, Korzikanci imaju posebno izražen nacionalni ponos, a separatistički pokret i danas je vrlo jak. Žilavi, radišni, pomalo prgavi, markantnih crta lica, ipak slove kao ljubazni domaćini – dok god osjećaju poštovanje s vaše strane.
Njihov mediteranski temperament može oduševiti, ali i preplašiti – ovdje je sve praćeno uzvicima, uzdasima i upiranjem prsta. Premda je službeni jezik francuski, posvuda odzvanja korzikanski – corsu – sličan srednjovjekovnom toskanskom dijalektu.
Iako je Korzika službeno dio Francuske, od glavnog kopna razlikuje se u mnogočemu – od običaja, preko kuhinje do jezika i mentaliteta stanovništv. Tko zna, možda nije slučajno da Cap Corse, poluotok na sjeveroistoku, svojim oblikom podsjeća na šaku s ispruženim prstom koji kao da prijeteći pokazuje prema Francuskoj?!
Krave na plažama i nova vrsta ‘mačka-lisica’
Otok je dospio na naslovnice završetkom pandemije kada su se turisti počeli vraćati na njegove zlatne plaže. No, na plažama ih je tada dočekalo iznenađenje. S obzirom kako nekoliko godina nije bilo turista, diljem otoka su se rapršila stada krava, pa su se te životinje ‘udomaćile’ i na popularnim plažama.
Krave, međutim, nisu umiljate, a uz obalu su postavljeni natpisi koji upozoravaju posjetitelje da se drže podalje od njih radi neugodnih incidenata, čak i uboda rogovima. Vlasti sada razmatraju proaktivniji plan za sprječavanje krava u ozlijeđivanju ljudi.
Prije toga, 2019. godine, Korzika je dospjela na naslovnice jer je na otoku identificirana nova vrsta divlje ‘mačke-lisice’. Ovaj sisavac kao legenda među lokalnim stanovništvom postoji generacijama, ali je službeno identificirana tek prije pet godina. Mačke sivo smeđe ili žute dlake i prstenasta repa na korizkanskom se nazivaju ‘ghjattu-volpe’. Duže su od prosječne domaće mačke, imaju veće uši, dulje očnjake i crni čuperak na vrhu repa.
Slabija posjećenost ove sezone
U kampovima diljem otoka u kolovozu ima dostupnih mjesta za postavljanje šatora ili kamp-kućica, a obitelji koje odlaze na piknik u poznato odredište u dolini Restonica, iznenađene su malim brojem ljudi u usporedbi s prošlom i godinama prije pandemije kada je tijekom kolovoza bilo doista mnogo posjetitelja. Ova godina doista se razlikuje od prijašnjih desetljeća.
To se itekako odražava na poslovanje turističkih tvrki koje inače računaju s najvećim prometom upravo u kolovozu. Vlasnik kampa Tuani rekao je za Franceinfo kako je sada ovdje 30 posto manje ljudi nego u srpnju. Vlasnik restorana L’hôtel Arena Le Refuge, Jean-Christophe Barrau, izjavio je za isti medij da je ovo najgora sezona u njegovih 25 godina poslovanja.
Razlog nedostatku posjetitelja uglavnom se pripisuje učincima inflacije. Trajekt koji prevozi ljude i vozila s kopnenog dijela Europe na Korziku nije nimalo jeftin. Osim toga, kao i u ostalim dijelovima Europe, trošak najma automobila znatno je porastao. Nadodamo li tome cijene hrane i pića – u restoranima, ali i trgovinama – Korzika se našla u nezavidnom položaju ako se usporede troškovi ljetovanja s mediteranskim susjedima.
Naslovna fotografija: Foto: Hendrik Cornelissen / Unsplash
Izvor: HrTurizam
