Pripreme za obilježavanje Dana kraljice Katarine su započele. Uz MBA Dinarid, u samu organizaciju su uključene i udruge Univerzum iz Mostara, Obličevac iz Ploča, pojedini članovi Bukovci iz Splita te predstavnici akademske zajednice.
Prigodnom crvenom ružom uz spomenik kraljici Katarini štovatelji ove iznimne žene koja je obilježila sredinu 15. stoljeća i “neslavan kraj Humbosanskog kraljevstva”, započelo je obilježavanje njenog dana 25. listopada kada je 1478. preminula u Rimu. Rođena je u Blagaju 1424./25. u obitelji Stjepana Vukčića Kosače, tadašnjeg prvog suverena a kasnije Hercega Humske zemlje.
Kao “princeza” se udala za Stjepana Tomaša iz loze Kotromanića tadašnjeg kralja Bosne i Huma te postala najomiljenija kraljica koju su poštivali i podanici ali i europska vlastela na dvorovima.
Iako nije bila posljednja, ipak u javnosti je ostala upamćena kao posljednja bosanska kraljica jer je bijegom u Rim i predajom simbola državnosti tadašnjem papi zapravo “sahranila” tada vrlo moćno i utjecajno kraljevstvo.
To je bio povod za kraći putopisni izlet, od Goražda u čijoj je blizini i Sokol grad baština moćne obitelji Kosača, a kasnije su stolovali u Blagaju ali i Ljubuškom te Herceg Novom u Crnoj gori.
U Goraždu se održavao i tradicionalni Sajam jabuke, rajskog voća koje posebno dobro uspijeva u Podrinju pa je kao takav i simbol samog grada i kantona.
Poslovno kulturno ali i zabavno druženje je bilo ugodno ali i svrhovito jer je ovaj put Drina bila poveznica naroda, a ne razdjelnica. Čak smo uočili i mjesto Kriva Drina pa smo poduzetnički ispravljali “krivudavu rijeku”, koliko uspješno pokazala je svečana večera i zabava uz tamburaše.
///Legende i artefakti, predaje i priče… sve za turizam naš održivi
Uz spomenuti Sokol grad i samu rijeku koja je puna potencijala za kreiranje turističkih proizvoda i usluga vrijedni domaćini su istakli i spomen priču i prisjećanje na Drinske mučenice koje su stradale kao svjedoci vjere u hladnoj Drini, pa je sve više interesantno kao hodočasničko mjesto. I blizina Na Drini ćuprije u Višegradu, pravoslavnog samostana u N. Goraždu gdje je proradila i prva balkanska tiskara u 15. stoljeću te Tjentište uz Sutjesku kao mjesto mnogih legendi iz 2. svjetskog rata.
Tu je i najviši vrh BiH, šumoviti Maglić, izvorište hladne Neretve ispod Zelengore ali i jedina preživjela prašuma u Europi, Perućica.
Uz put se mogu vidjeti goveda i ovce, pa bi i gastro ponuda mogla biti vrlo atraktivna jer Nevesinje s preko 500 vagona krumpira predvodi Veso Radić i dr. Dragan Brenjo, najzaslužniji za certifikaciju ove svakodnevne namirnice u ljudskoj ishrani.
Putopis smo završili na utoku rijeke Bune koja kao najveće vrelo u Europi izvire ispod kraljičina rodnog Blagaja, uvire u kičmu dinarskog identiteta, rijeku Neretvu koja deltom završava u mediteranskom Jadranu.
Nastavak turističko kulturološke, ali poslovno turističke priče je u Jajcu, odakle je nesretna kraljica otputovala prema Zaostrogu, i tamošnjem samostanu, danas Crkvi i muzeju, a vjerojatno je usput odmarala i uz Vrbas, pa i u Kupresu gdje je inicirala i gradnju Crkve te Livnu gdje se osvježila u hladnoj Bistrici. Zamišljena karavana završava u Ljubuškom ispod kule hercega Stjepana, već spomenutog oca naše kraljice, a hodočašće u Zaostrogu uz “ispraćaj kraljice prema Dubrovniku” odakle je uskoro morala do dalekog Rima.
Njen grob u crkvi sv. Marije Aracoeli na rimskog Kapitoliju iznad znamenitog Foruma, zapravo ovu osobu delegira kao temelj turističkog brendiranja i BiH ali i dijela Dalmacije u RH. Akademsko promišljanje i praktična primjena na terenu temelj je svakog razvoja pa i održivog i svrhovitog turizma, a lik i djelo naše neprežaljene kraljice zaslužuje i da živi na turističkom tržištu.
Izvor fotografija: Marinko Brkić
