Kreativni Moslavci – od holograma do seoskog amfiteatra

Krenete li na vožnju autoputom prema Slavoniji ili iz Slavonije prema Zagrebu, često ni ne primjećujete kakva se zanimljivost krije tamo negdje na obzoru s vaše lijeve ili desne strane. Sada zamislite da imate slobodan vikend ili nekoliko dana u tjednu. Potpuno spontano, odlučili ste se sa ekipom uputiti na izlet automobilom, recimo prema istoku Hrvatske. Negdje ste otprilike na 88 kilometru autoputa i primjećujete izlaz Popovača. Imate slobodnog vremena i želite istražiti što se krije u gradu za koji vam je jedina poveznica poznata psihijatrijska bolnica.

Čim ste sišli sa autoceste pred vama se prostire ona – Moslavačka ili Mons Claudius gora. Pomislite si kako ste čuli za nju jer ste nedavno pročitali blog od one „male“, „vodičke“ za Moslavinu, Bilogoru i Papuk.  Pa kad ste je se već sjetili, a stigli ste u Moslavinu, dobro bi vam došao savjet što vidjeti. Googlate, pronalazite broj i zovete. Javljam se i kažem vam da ste na pravom mjestu, poželim dobrodošlicu i savjetujem koje kreativne Moslavce i njihove turističke priče posjetiti.

Sve smo se dogovorili i na teren sam vam poslala kolegu Igora Tomeka, neuobičajenog turističkog vodiča za Sisačko-moslavačku županiju koji će vas uvesti u zanimljivu priču o Moslavini. Prvo vas vodi na fini domaći doručak u obližnje selo Osekovo kako biste se napucali energijom za ono što slijedi. Mi Moslavci omlet zovemo „kajgana“, a uz nju sir i vrhnje te ostale jutarnje radosti čekaju vas na stolu obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva „Eko-turizam Bistrički“. Stigli ste i na samom ulazu vidite neku staru babu sa štapom. Prilazi vam i kroz smijeh, drhtavim glasom, govori „ajte djeco, upadajte, dobrodošli“, ali čini vam se kako baba ima malo predubok glas.

Dobro vam se čini jer je to vlasnik imanja, obučen u staricu, koji je inače poznat po svom smislu za humor. Ulazite u predivnu staru kuću i, ne pretjerujem, u njoj osjetite miris seoskog života te naravno doručka. Prije nego ste navalili, drmnuli ste jednu finu domaću rakijicu ili liker od lješnjaka, a zatim se posvetili posluženoj hrani spravljenoj od ekološki proizvedenih namirnica. Nakon obilatog doručka, sa vlasnikom ste obišli imanje i zbirku alata starih i preko sto godina, drmnuli s njim još jednu rakiju i krenuli dalje.

Vozeći se kroz Osekovo ne možete ne primjetiti tradicionalne moslavačke čardake, drvene kuće koje spadaju u zaštićenu tradicijsku arhitekturu. Jedna od njih stara je i više od 300 godina baš kao i spomenik kulture – drvena kapelica Svetog Fabijana i Sebastijana u Donjoj Gračenici koja je sagrađena 1718. godine u znak zahvale što je ovaj kraj zaobišla kuga. Kratko ste se zaustavili pored nje i divili ovom malom zdanju za koje nikad ne biste rekli da je toliko staro. Zatim ste nastavili svoju vožnju središnjom Moslavinom do sljedećeg odredišta za koje će vam trebati puno energije. Upravo ste zato uživali u pravom domaćem doručku.

Stigli ste u Voloder, moslavačko selo koje je dobilo ime po nekad vrlo popularnom zanimanju, no ukoliko ste ljubitelj životinja kao i ja, preskočit ćemo detalje. Prije crkve, skrenuli ste desno i nakon kratke vožnje došli do livade iz koje se nazire nekakva napuštena građevina. Tu nas čekaju dečki obučeni u maskirna odijela sa puškama u ruci. Pogađate?! Da vam ne bi bilo dosadno i da ne pričamo stalno o povijesti, vodimo vas na paintball. Zašto? Zato jer je teren u kombinaciji zelene površine i nedovršene građevine, koja je nekada trebala biti farma svinja, odličan za ovu aktivnost. Članovi voloderskog paintball kluba „Zeleni kadar“ uredili su poligon u kojem ćete bez problema sa svojim timom osmisliti pobjedničku strategiju.

Probudili ste ratnika u sebi i „rasturili“ protivnike, a nakon svake pobjede slijedi i nagrada – roštilj i degustacija autohtonog moslavačkog „Škrleta“ iz obližnje vinarije. Obzirom da punog želuca nikad nije dobro krenuti na put,  vrijeme je za odmor uz zezanciju u dobrom društvu.

Zabavan dan brzo prođe stoga je vrijeme da ga završimo posjetom Kutini, gradu u srcu Moslavine koji je prepun zanimljivih turističkih priča. Jedna od njih spoj je tradicije i moderne tehnologije u koji će vas uvesti hologram u moslavačkim trijemovima – jedinstvena cijelina od pet kuća tradicionalne drvene arhitekture. Još se nazivaju i „iže na trijem“, a u njima se nalazi etnografska zbirka koja priča priču o tradicijskoj arhitekturi Kutine, obrtu i trgovini, moslavačkom ruhu i kruhu te glazbi.  U svijet lokalne baštine uvest će vas šest hologramskih projekcija, a jedna od njih je hologram Moslavke obučene u narodnu nošnju u stvarnoj veličini, koja u ruci drži mali čardak te pokazuje kako se nekada gradilo. Nakon zanimljive priče o nastanku Kutine, na izlasku primjećujete da je pala noć, stoga ćete prednosti tamnog neba iskoristiti za šetnju do nekoliko koraka udaljene zvjezdarnice. Ujedno i za uživanje u turistički neotkrivenoj kutinskoj atrakciji iz koje teleskopom promatrate svemirsko prostranstvo, nebo i zvijezde te astronomske pojave poput recimo pomrčine mjeseca, a također saznajete i što je „astrognozija“. Potpuno smireni i puni dojmova odlazite na noćenje u lokalnom hostelu gdje uživate u udobnom krevetu i mirnom snu do zore.

Sunce je osvjetlilo vašu sobu i polako otvarate oči jer znate da je vrijeme za lagani doručak i nastavak spontanog putovanja Moslavinom i to u njen sjeverni dio. Uz usputni pogled na Moslavačku goru, nailazite na tablu „Dobro došli u Bjelovarsko-bilogorsku županiju“. Dolazite do malog moslavačkog gradića Garešnice i na samom ulasku u grad s lijeve strane ugledate mene, Mons Claudius „vodičku“. Čekam vas kod table sa natpisom „OPG Balja – prvi hrvatski hotel za pčele“. 

Pogodili ste. Posjećujemo pčelinjak obitelji Balja koji se nalazi na tri hektara predivne šume, a sa svojom turističkom pričom upoznat će vas domaćica imanja Tatjana. Uz mednu okrijepu poput medenjaka i limunade s medom, saznajete kako u ovom hotelu možete imati i vlastitu košnicu te med, a ujedno i liječiti zdravstvene poteškoće dišnog sustava u api-komori inhalacijom ljekovitog zraka iz košnica. Budite bezbrižni jer pčele ne mogu do vas.  

Tijekom uživanja u hladovini i upijanja priča o pčelinjem svadbenom plesu, čujete zvuk traktora i pomislite „ok, na selu smo“, no ono što ne znate je da se radi o vašem prijevozu, odltimer traktoru. Njime vas članovi garešničkog oldtimer kluba „Kurbla“ vode na vožnju putevima kroz prostranstvo brojnih ribnjaka te uz rijeku Ilovu koja, uz Moslavačku goru, čini granicu između Moslavine i Slavonije, a čija je priroda dio ekološke mreže Natura 2000. Zato uskačete u starinsku prikolicu i tijekom vožnje uživate u pogledu na bioraznolikost biljnog i životinjskog svijeta te  svježini netaknute prirode sjeverne Moslavine.

Poslije, takozvane, meditacijske vožnje vraćate se na ručak u pčelinjak gdje vas čeka šaran sa rašalja ili gulaš od divljači. No prije uživancije u domaćim specijalitetima, nazdravit ćemo jednom finom medicom te jedni drugima poželjeti dobar tek. Najeli ste se, pozdravili sa domaćinima i ulazite u auto jer vas vodim na još jedno kreativno mjesto. Vozimo se rubnim dijelovima Moslavačke gore i to prema gradu Čazmi, odnosno malom selu Bojana u kojem se nalazi seosko-obiteljska galerija u vlasništvu Franje Matešina. Tijekom obilaska u kojem, vidim, uživate, ovaj akademski slikar priča vam svoju priču. Oduvijek je u selu želio izgraditi amfiteatar, ali bi mu se na spomen te ideje mještani i poznanici smijali i govorili da je lud. No zahvaljujući tome što je ostao vjeran sebi i slijedio svoje snove, danas malo selo Bojana ima amfiteatar (pogledaj naslovnu sliku) koji itekako služi svrsi. Franjo vam ujedno pokazuje i stalni postav brojnih slika raznih motiva izrađenih u različitim tehnikama, od onih veličine slikovnice do onih preko cijelog zida, poput „Preljubnice“ koja je bila njegov završni rad na akademiji.

Kroz upijanje ljepote svih likovnih radova kraj kojih prolazite u sjevernoj i južnoj galeriji te amfiteatru, osjetite i veseli duh ove obično neobične višečlane obitelji koja tijekom godine na svom imanju organizira i brojne zanimljive sadržaje poput „Bojanog Božića u Bojani“. Zatim dolazite do terase na kojoj ugledate domaće proizvode s njihovog OPG-a, jer se bave i proizvodnjom pekmeza, zimnica, sokova i ostalih proizvoda. U tom trenutku kupujete džem od jagoda koji u staklenci izgleda odlično, a zamišljate i kakav je okus pojesti ga na kruhu ili u kolačima….mmmm.

Prekidam vas u razmišljanju o slatkom i govorim vam da je nažalost došlo vrijeme da završimo posjet i pozdravimo obitelj Matešin jer se moramo uputiti na još jedno mjesto prema zapadnom dijelu Moslavine. Vozimo se kroz Čazmu, do sela Šumećani gdje se nalazi seosko domaćinstvo obitelji Kezele. Riječ je o popularnom izletištu na kojem nas domaćini dočekuju uz večeru i tamburaše te njihov domaći „Škrlet“.

Primamljiv vam je i miris večere jer vam je na tanjurima poslužena fina, prema starinskom receptu, pripremljena kotlovina. Upravo je na tradiciji njene pripreme, od mesa iz vlastite proizvodnje, ova obitelj zasnovala svoje imanje na kojem svakodnevno ugošćuje goste, i to ne samo iz Hrvatske već i iz daleke Kine. Osim kvalitetnog vina, jela iz domaće kuhinje i bajkovito uređenih drvenih kućica starih više od sto godina, privlače ih i domaće životinje poput hrvatskih posavaca, a uživaju i u radionici gline. Sve to, kažete mi, sviđa se i vama.

Malo po malo, uz pogled na Moslavačku goru, završavamo ovu avanturu upoznavanja Moslavine i njenih kreativnih stanovnika, stoga vas uz putnu rakijicu pozdravljam, izljubim i poželim sretan put. Također vas pozivam da ponovno dođete jer imamo mi Moslavci još puno neispričanih turističkih priča, pa bi možda bilo najbolje da se k nama preselite. Ne šalim se. No da ne pričam samo o Moslavini, inače sam i lokalni vodič za susjednu nam Bilogoru. Niska, ali srcu bliska ova čarobna zelena oaza zaintrigirat će vas svojom posebnošću i zato ostanite mi dobro te budite spremni za sljedeće putovanje u neotkrivene krajeve središnje Hrvatske.  

Naslovna fotografija: Galerija Matešin