Križni put Studenci Međugorje… “mini Camino” uz mlinarsku stazu

Vrijeme KORIZME nosi razne poruke… od sjećanja na posljednje dane Kristova života, inspiracije za dobra djela, podsjećanje na vlastite “križne putove”, tjelesnu i duhovnu obnovu… do činjenja korisnih stvari za pozicioniranje pojedinca u društvo ili jednostavno “ljudsko suvezništvo” koje je krasilo tradicionalni život ovdašnjeg puka?!

I upravo to suvezništvo, bila je česta tema “postpandemijskih druženja” uz kavu ili čašu vina, a  koje je raznoliko društvo upražnjavalo korizmenih dana zadnjih nekoliko godina, a “dolazak corone” je samo intenzivirao i potaknuo ..”neku pokoru” kako smo definirali naš, mogli bismo reći i suvisli i svrhoviti projekt…

Sve je počelo od žive enciklopedije ovog kraja i revnog kroničara “međugorskih događanja” Grge Kozine, zvanog Grge koji je sve pojave pa i ove zadnje, nekako proročki svrstavao u razne “pučke propovidi” koje su se najčešće i prepričavali na putu za mlinicu ili za vrijeme čekanja u jednoj od studenačkih mlinica na bistrim izvorištima Studenčice, koje su stoljećima značile i život ili preživljavanje ovdašnjeg puka.

Ideja o križnom putu je inspirirana tradicionalnim običajem rimokatoličkih vjernika koji kroz 14 postaja križnog puta odaju počast zadnjim godinama Kristova života punih simbolike iz svakodnevnog čovjekova bivstvovanja u ovozemaljskom životu, a zapravo svi mi imamo svoje križeve, lakše ili teže, svi smo više puta padali i dizali se, radovali se i tugovali, živjeli po nekoj, za nas, nepoznatoj Božjoj volji. Pa kad je tako, glasno smo razmišljali dok su svi akteri ove priče zapravo planirali i vlastito obilježavanje ovogodišnje korizme, hajmo nešto zajedno napravit… u inat coroni i svim posljedicama koje je donijela u naš svakidašnji život.

Znali smo i za iskustva najpoznatijeg “križnog puta” koji s francuskih Pirineja vodi prema Atlantskom oceanu, a zapravo je hodočasnički put do crkve i svetišta sv. Jakova, popularni Camino dug nešto više od osamsto kilometara (sv. Jakov je i nebeski zaštitnik župe Međugorje). E kad oni mogu tolike kilometre možemo i mi nekoliko dana korizme posvetiti našim precima koji su sve do zadnjih godina 20. stoljeća pohodili ovu, “mlinarsku stazu” jer se svakodnevno koristila najviše za taj razlog posjete broćanskog puka studenačkim mlinicama, ali i drugim potrebama, najčešće poljoprivrednim radovima i trgovinom koja je često bila i naturalna.

Kvalitetna broćanska vina Žilavka i Blatina često su se razmjenjivala sa sezonskim voćem i povrćem koje je bolje uspijevalo uz obale Studenčice i obližnjeg sedrenog Trebižata. Prve “žrtve” su bili smrekovi na biokovskoj gradini, u neposrednoj blizini popularnog “brda nadnaravnih događanja” koje već 40 godina okuplja milijune hodočasnika iz cijelog svijeta, jer smo upravo ova dvometarska stabla odabrali kao simboličan križ svakog od nas. Svi smo odabrali i svoj broj i mjesto postavljenja, te vlastitu “umjetničku kreaciju” kroz obradu ogranaka ovog vrlo čvrstog i za ovu prigodu pogodnog drveta…

Slijedi i mogući “umjetnički zapis” na živom kamenu, te sadnja maslina uz svaku postaju. Sve smo odlučili i javno prezentirati u sklopu ranije planiranog “mini Camina” koji je zamišljen kao kulturno-ekološko-hodočasnička staza od poznatog hodočasničkog odredišta Veprica kod Makarske, preko drevne crkve sv. Jure u Tučepima, poznatog hodočasničkog mjesta u staroj Podgori i crkve sv. Venancija, pa preko franjevačkog samostana u Zaostrogu, gradina, gomila, crkvica u Zabiokovlju do humačkog samostana, slapova Kravice, izvorišta Studenčice i obližnjih stećaka, ali i tajnovitih pećina… pa na mlinarsku stazu… sve do Križevca, poznatog međugorskog odredišta s betonskim Križem izgrađenog 1933…

I tako od riječi postade djelo, a djelo bi moralo i djelovati, kako na same aktere ove hodočasničke, a nadamo se i turističke priče, jer se većina ekipe bavi turizmom i aktivni su u ekologiji, kulturi, empatiji. Zato uz poziv svim posjetiteljima ovih krajeva da krenu i hodočaste ovo, i Božje ali i ljudsko djelo Grge, Marinka, Petra, Nikole, Vinka, Ivana, Marka, Darka, Frane, Mate, Jure, Stanka, još jednog Nikole, Veselka, Luke ali i svih koji su nas podržavali pa i onih koji su “omalovažavali”… svi su jednako zaslužni. Uz pozdrav s jednog krila znamenitih Dinarida, i želju da Uskrsne blagdane provedete oprezno i u miru, a do novog javljanja, nadam se uz najavu JURJEVDANSKIH DANA, Vaš humski dijak, dinarski bloger… s ovozemaljskim imenom i znamenom Mr. Marinko Brkić.

Naslovna fotografija: Izvorište Studenčice/ Marinko Brkić