Tijekom nedavnog putovanje TCN-a na Elafitske otoke u blizini Dubrovnika, upoznao sam čarobni Lopud. Iako sam dosta putovao po Hrvatskoj, ipak postoje mjesta o kojima nisam puno znao. Jedno od njih su upravo legendarni Elafitski otoci: Koločep, Šipan i Lopud. To se promijenilo ovog ljeta i mogu ovo iskustvo nazvati otkrićem 2020. godine i velikom perspektivom za Dubrovnik kao turističku destinaciju.
Prva destinacija koja me na krajnjem jugu Hrvatske očarala bio je najbliži dubrovački otok – Koločep (lokalno poznat kao Kalamota), samo pola sata udaljen redovnim dnevnim trajektom iz Bisera Jadrana (više možete pročitati u Arise Kalamota! Kolocep, 30 Mins from Dubrovnik But a World Away).
Sljedeći je na ruti Jadrolinije bio Lopud, još jedan otok bez automobila, i to onaj koji moj prijatelj Krešimir Macan već godinama zagovara, jer tamo svakog kolovoza provodi mjesec dana. Kad mi je pokazao pogled iz spavaće sobe iz jednog od apartmana u kojem boravi, mogao sam sasvim razumjeti zašto. Nije loše buditi se uz ovakav pogled svakog jutra….
U Hrvatskoj je svaki otok drugačiji, a ako me je Kalamota zaveo, onda mogu reći kako me Lopud oduševio. Oduševio tolikom jednostavnošću, a opet s toliko povijesti, tradicije i kulture. I što sam više istraživao, to sam nalazio neobičnije stvari.
Lopud se u osnovi sastoji od dva dijela. Pješačenje među drvećem na suprotnu stranu trajektne luke dovest će vas do jedne od najboljih pješčanih plaža u cijeloj Hrvatskoj, do Sunja. Ako se želite istinski odmaknuti od svega i provesti dan na plaži, onda u Hrvatskoj teško da ćete naći nešto puno bolje od ovoga, na ovom otoku bez automobila.
Ali glavna akcija događa se na drugoj strani otoka, uz prizor prekrasnog dalmatinskog života, bez automobila na vidiku. To je košnica koja vrvi od zbivanja, s improviziranom isporukom ribe. Ovo će biti dobar ručak za nekoga.
I plaže u samom centru grada idealne su za obiteljski odmor. Lopudska riva za mene je bila stvarno zanimljivo mjesto. Odaje dojam onog živahnog dalmatinskog grada, a istodobno opet, riva je nekako mirna i opuštajući djeluje i na turiste, ali i lokalce. Toliko različitih ljudi miješa se ovim otokom u jedno. Lokalno stanovništvo, kao i oni koji su se ovdje rodili i koji se svake godine gotovo redovnički Lopudu vraćaju (upoznao sam nekoliko njih, uključujući jednog ugostitelja iz New Yorka), mnoštvo Zagrepčana koji su se ponovno povezali pod opuštenim i azurnim dalmatinskim nebom. I turista naravno, koji su opušteno komunicirali sa svojim ljubaznim lokalnim domaćinima.
Riva ovdje djeluje kao dnevna soba za one koji žive ovdje, ali i njihove goste. Stolovi i stolice postavljeni su ispred kuće i ovaj prizor budi u vama taj osjećaj dobrodošlice i prisnosti. Ovo je vrlo “friendly” otok.
Pogledajte ovaj “plod mora”, najsvježiji ulov dana.
Na Lopudu se nalaze i brojne zanimljivosti, uključujući naizgled najviše palme u cijeloj Europi, kao i prvi europski betonski hotel, sagrađen 1936. godine, koji će uskoro ići i u obnovu. O obje zanimljivosti možete saznati više u Tajne Lopuda: Najviša europska palma u sjeni najstarijeg betonskog hotela u Europi.
A pored palmi i betonskog hotela, nalazi se jedna od 30 impresivnih crkava kao i dva samostana na Lopudu, koji pričaju priču o nekadašnjim otočkim danima bogatstva i slave.
Dani slave, možda se polako vraćaju i obnovom jednog od tih samostana koji je ovog ljeta pretvoren u jedan od najboljih luksuznih hotela s pet zvjezdica na Jadranu. Pogledajte nevjerojatni LOPUD-1483 preuređeni otočki samostan.
Lopud ima zanimljivu povijest, a naselja su nastala davno negdje oko 7. stoljeća. Izbjeglice, koje su bježale od Osmanlija u 15. stoljeću, znatno su povećavale broj stanovnika. Naime, sve do 17. stoljeća na otoku je živjelo nevjerojatnih 14.000 ljudi, a prema popisu stanovništva iz 2011. godine sada ih je samo 249.
Lopud je bio u središtu dominacije pomorskog uspjeha Dubrovačke Republike, a na vrhuncu moći na otoku se nalazila otprilike četvrtina republičke mornarice, dok su neki od najpoznatijih mornara bili upravo s Lopuda.
Na vrhuncu pomorske slave Dubrovačke Republike, bio je ovo centar kulture, no velika katastrofa se dogodila 1667. godine kada je razorni potres teško oštetio i Dubrovnik i Lopud, ali dok se Jadranski biser oporavio, Lopud nije nikad. No, rezultat svega, za turiste, danas je šarmantan i bujan otok prepun čudesne vegetacije i povijesnih zgrada.
Najpoznatiji Lopudov sin nesumnjivo je Miho Pracat, bogati trgovac iz 16. stoljeća, koji je stekao bogatstvo, ali i u dva brodoloma sve izgubio, a njegova se bista danas može naći u Kneževoj palači u Dubrovniku. Prema legendi, kad je drugi puta izgubio flotu u brodolomu, Pracat se odlučio vratiti na Lopud i svoje dane živjeti na jedan skroman način. Dok je sjedio sam i sažalijevao se, primijetio je guštera kako se pokušava popeti na zid. Gušter je dva puta zakazao, oba puta je pao. Ali u trećem pokušaju, gušter je uspio, što je ponukalo Pracata da položi zakletvu kako će i on pokušati ponovno. Kao i kod guštera, bilo je pitanje treće sreće, a on je postao ne samo neizmjerno bogat, već je bio i veliki dobročinitelj i zaslužni Dubrovčanin.
Možda je najpoznatija dogodovština bio razgovor sa zahvalnim Karlom V. nakon što su Pracatove galije zaobišle blokadu i ipak uspjele isporučili žito kraljevim trupama. Kralj je tijekom jutarnjeg brijanja pozvao trgovca da ga pita što želi kako bi pokazao svoju zahvalnost, na što je dubrovački trgovac odgovorio kako nema potrebe ni za čim, jer je dovoljno imućan, ali kao uspomenu na njegovu blagonaklonost, zatražio je taj ubrus [šugaman, ručnik] za brijanje. Ručnik je i danas izložen u muzeju Lopud.
Dosta povijesti, jer sunce zalazi na kraju još jednog savršenog dana. Vrijeme je da uživate u jednoj od istinskih atrakcija ovog čarobnog otoka – zalascima sunca. Krešinim Facebook feedom u kolovozu uvijek dominiraju zalasci Lopuda, koji su uistinu jedni od najspektakularnijih na obali. Idealan trenutak za uživanje nakon još jednog opuštajućeg dana na bezvremenskom dalmatinskom nebu prije nego padne noć.
Paul Bradbury, Total Croatia News
