Nakon što smo naš portal pustili u svijet na tržište cijelog svijeta kroz prijevoza hrvatskih turističkih priča na 15 jezika javila nam se jedna sasvim posebna žena koja je usudila bih se reći pravi primjer ambasadora našeg turizma. Slovakinja sa stalnom adresom u Zagrebu koju je ljubav dovela u Hrvatsku danas je najveći promotor Hrvatske u Slovačkoj u kojoj je o našoj zemlji izdala i dvije knjige, a treću trenutno piše. Zanimljiv razgovor s ovom osebujnom ženom urodio je idejom da počne pisati i za naš portal i bude naš bloger. Ovo nije klasičan intervju ovo je i turistička priča i najava bloga te upoznavanje sa našom novom blogericom.
Miriam Kelečić napustila je Bratislavu prije nekoliko godina i novi je život započela u Hrvatskoj na otoku Viru. “Krivac” za njenu životnu promjenu je trkač na brdskim stazama, Željko Kelečić s kojim ima prekrasnu osmogodišnju kćer. U Bratislavi je bila uspješna menadžerica, a sada je jedna od najvećih promicatelja Vira kao turističke destinacije.
Zamolili smo ju da se predstavi i pojasni odakle ideja za pisanje knjiga o Hrvatskoj i odakle tolika ljubav za promociju Hrvatske prema Češkom i Slovačkom tržištu.
Dopustite da vam se ukratko predstavim i kažem nekoliko riječi o sebi mojim knjigama i kako sam se našla u Hrvatskoj. Ja sam Miriam Kelečić, rođena Slovakinja, koju je ljubav prema suprugu dovela u Vašu, a danas i moju predivnu zemlju.
U mojem slučaju, prvo je postojala ljubav prema čovjeku, pa je postala i ljubav prema Hrvatskoj, a na kraju se razvila i u ljubav prema moru. Prvi susret s morskom obalom u Hrvatskoj dogodio se davne 1986.godine. Iako tada još nisam upoznala supruga, nego puno godina kasnije, zaljubila sam se u Hrvatsku na prvi pogled. Oduševili su me ljudi, tradicija, običaji, prirodne znamenitosti, općenito cijela kultura življenja u Hrvatskoj.
Kada sam se udala za supruga, i trajno preselila u Zagreb, a ljeta provodila u našoj vikendici na Viru, shvatila sam da tu ljubav i ljepotu Hrvatske želim podijeliti i pismeno sa ljudima iz svoje domovine Slovačke. Vođena tim željama, do sada sam izdala dvije knjige i na taj način postala svojevrsna “ambasadorica” Vaše zemlje u svojoj zemlji. To su prije svega projekti koje sam radila iz srca, sa srcem. Knjige su pisane na slovačkom jeziku, ali nikako nisu tipični turistički vodiči, jer se kroz slike i priče pisane mojim stilom brendira hrvatska turistička destinacija koja je kao auto destinacija najbliže za turiste iz Slovačke i Češke, koji na svojim turističkim aranžmanima ne žele samo sunce i more kao glavni adut, nego žele i dodatne sadržaje.
U prvoj knjizi sam preporučila čitateljima kako mogu na drugačiji način doživjeti Hrvatsku, a u drugoj sam to nadopunila s tajanstvenim legendama povijesne prirode, te nekim kulinarskim receptima i tajnama. Knjige sam izdala o svom trošku i sve su prodane u rekordnom vremenu. Trenutno pišem treću knjigu, o hrvatskoj kulturnoj baštini. U ovom projektu sama sam potaknula suradnju sa Osnovnom školom “Marija Jurić Zagorka” u Zagrebu, gdje će se djeca uključiti i svojim dječjim očima malih Hrvata opisati što oni smatraju hrvatskom baštinom.
Smatram da bi ovaj moj projekt pored marketinškog učinka na tržištima imao velike koristi za podizanje kvalitete i različitosti turističke ponude ciljane destinacije, ali i bolji doživljaj turističke ponude u očima naših turista. Imam u planu, a ja kad si nešto naumim tako obično i bude, kao što sam gore navela projekt sa djecom u osnovnoj školi da se vidi što naši hrvatski mališani smatraju kulturnom baštinom, a da i ja bliže upoznam razlike po županijama te predivne narodne nošnje i što pojedine nošnje znače. Osobno smatram kako je folklor svake zemlje predivan.
Moje pratitelje i čitatelje zasigurno zanima i klapsko pjevanje te planiram ako uspijem napraviti i prenijeti u Slovačkoj i razgovor sa klapom Intrade i Tomislavom Bralićem koji je čak u Slovačkoj jako poznat, kao i Marko Perković Thompson i moram vam reći kada krene ona njegova Lijepa li si vjerovali ili ne često “ta suza uistinu krene”.
Cilj je biti vidljiv i biti drugačiji
U svijetu marketinga stvar je jednostavna: morate biti posebni, drugačiji, osobiti. Morate imati ono što drugi nemaju. Morate znati nadahnuti druge, a to ćete moći samo ukoliko ste i sami nadahnuti. Nešto što je osobito zaslužuje da se o tome govori, da bude zamijećeno. To je nešto izvanredno. Novo. Zanimljivo. To je plava krava. Dosadno je pak nevidljivo. “Dosadno je smeđa krava”, napisao je Seth Godin, marketing guru i autor svjetskog bestsellera Plava Krava. Tako nekako bi sama specificirala svoj rad za Hrvatsku i naš turizam. Sve što radim nije uvijek plaćen posao, nego nešto što se radi od srca srcem jer voliš ovu zemlju, kulturu tradiciju i na kraju krajeva i beskrajno prekrasno plavetnilo ovog Jadranskog mora.
Čehe i Slovake zanima sve o Hrvatskoj
Kako Slovaci doživljavaju našu obalu i Hrvatsku točno znam jer i ja sam nekada bila to što su oni danas, a to je turist. Znam što mi je nedostajalo u ponudama u opremi smještaja te kod kontakta sa domaćinom. Zato se trudim, kao administrator velike grupe u Slovačkoj, ali i kao vlasnik svog brenda zazivir.sk ili u prijevodu “Doživi Vir – doživi Hrvatsku”, na drugačiji način voditi grupu. Pazim da se turistima predstavljaju samo legalni iznajmljivači, da gosti mogu doći do direktnog kontakta s vlasnikom smještaja da direktno dogovore svoje rezervacije bez posrednika, te da svaki vlasnik se promovira sa svojom vlastitom web stranicom jer danas bez toga njegov objekt se izgubi u oceanu ponuda i nije dovoljno vidljiv. Moje Slovake i Čehe zanima sve o Hrvatskoj. Od hrane, planinarstva, istraživanja kontinentalne Hrvatske sve do obale. Možda se ponekad čine pomalo zahtjevni, jer vole imati sve dostupno i jasno, ali Hrvatska ima puno toga za ponuditi nama Slovacima i Česima. A veže nas i neka zajednička povijest iz doba Austro Ugarske, a pogotovo smo vezani uz Slavoniju koja je prelijepa i krajolikom, a i kuhinjom i običajima jako jako slična Slovačkoj.
U svom blogu pisati ću o tome što konkretno očekuje gost iz Slovačke, kako on diše i razmišlja i kako jedan privatni iznajmljivač može jednostavno i najbolje marketinški prodati gostima s ovog područja svoj proizvod.
Vjerujem da bih uz podršku resornog ministarstva, turističke zajednice, ili općine bila učinkovitija. Svaki projekt da bi uspio treba potporu, pa tako i moj. Podršku sam tražila u općini Vir, koju najviše promoviram u svojim projektima. Na žalost, nisam naišla ni na potporu ni na razumijevanje, nego mi je rečeno da mi ne mogu dati nikakvo sponzorstvo jer knjiga nije pisana na Hrvatskom jeziku. Usudim se reći da iza sebe u proteklih nekoliko godina imam jasno vidljiv rezultat u podizanju broja gostiju iz Češke i Slovačke, što je proizašlo iz mog promoviranja Hrvatske obale kao top-destinacije za odmor. Jasno kako bi mi sufinanciranje omogućilo lakše izdavanje trećeg dijela knjige.
Nažalost mali iznajmljivači su često zaboravljeni i prepušteni sami sebi i uz to imaju dosta velike namete. Ukratko rade neke poslove kojima bi se trebala više baviti pojedinačna turistička zajednica pod koju pripadaju- kad smo pokrenuli ovaj posao suprug i ja bili smo izgubljeni u moru nepotpunih informacija i birokracije. Problemi malih ljudi ne dolaze do uvijek do ušiju kompetentnih osoba, pogotovo u ovo doba pandemije. Ovo “novo normalno” pokazalo nam je kako moramo biti ujedinjeni upravo mi mali, jer zajedno možemo postići puno više nego pojedinačno. Nisu svi iznajmljivači samo iz tradicionalne obitelji gdje se godinama živi turizam i gdje su se još djedovi i bake bavili ovim poslom. Danas su iznajmljivači i strani vlasnici nekretnina u Hrvatskoj. Zato sam pokrenula i tu ideju pružiti i njima upute kako se vodi ovaj posao jer i oni su ambasadori turizma Hrvatske.
Osim promocijom hrvatskog turizma u Slovačkoj i Češkoj, pisanja knjiga o hrvatskoj obali, vodim i veliku grupu na Facebooku u kojoj je više od 18 000 članova, što iznajmljivača, što turista. Prošle godine me slovačka državna televizija angažirala za izvještavanje o stanju s turizmom u sezoni, kada je sve bilo neizvjesno. Bez lažne skromnosti, slobodna sam reći da je moje ime jako poznato u Slovačkoj i Češkoj, pogotovo u “turističkim krugovima”. Tako se često desi da me gosti kontaktiraju čak i oko općih informacija- kad trebaju prijevod radi posjeta doktoru, pomoć pri raznim kvarovima na putovanju, a u ovo doba epidemije najčešće radi informacija u vezi s epidemiološkom situacijom.
Neki mali ljudi nisu prepoznati po sitnim stvarima koje rade, u te male ljude spadaju i ljudi koji se bave iznajmljivanjem i na taj način indirektno promoviraju osim svog smještaja i svoju zemlju Hrvatsku. Svaki čovjek ima priliku biti odličan ambasador turizma, ideje tako reći leže na cesti samo se treba uhvatiti posla i ugrabiti priliku. Zato Vas molim da razmislite malo i o takvim malim ljudima poput mene o nama aktivnim promotorima hrvatskog turizma i obale. Ima nas jako puno samo poneki znaju biti vidljivi i osigurati da se njihov glas čuje tamo gdje je potrebno. Vjerujem i nadam se da će sve “branding” kampanje Hrvatske kao sigurne turističke destinacije biti uspješne, te da uz sve to se neće zaboraviti na malog čovjeka poput mene.
Iz srca sa srcem za lijepu našu destinaciju Hrvatsku, pozdravljam vas do idućeg bloga!
Miriam Kelečić
