Uz rijeku Krku i utvrde Pokrčja vežu se brojne legende. Najpoznatija je ona o mladim zaručnicima Bogdanu i Miljevi i jednom krilatom zmaju. Priča u sebi krije mitsko porijeklo mnogih lokaliteta na rijeci Krki pa je zato zapisana kao Legenda o Krki, nakon što je stoljećima živjela u pučkoj predaji.

Legendu je objavio Nacionalni park Krka na svojim web stranicama, a izvor je Ante Juric: Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu u izdanju Matice Hrvatske Skradin. Zanimljiva legenda uvijek je intrigantna za posjetitelje Nacionalnog parka i prenosi se i dan danas ovih krajem.
Legenda o Krki
U gradu Bogočinu u davna vremena živio je bogati knez po imenu Bogoje. U gradu je sagradio lijepe dvore za sina jedinca Bogdana i njegovu lijepu vjerenicu Miljevu iz Ključa na Čikoli. Uz Bogočin naseli mjesto koje nazva Bogetić. Miljeva je bila kćerka jedinica kneza Domagoja i žene mu Čike… Svatovi s Miljevom zarana su krenuli iz Ključa da bi u sumrak stigli u Bogočin. Tada je, iznenada, iz Krke iskočio ogromni krilati zmaj, ugrabio lijepu Miljevu i niz klisuru je povukao i odnio do jezera Brljan. Prestrašeni svatovi se raziđu, a nesretni Bogdan, u želji da spasi Miljevu, skoči u vodu gdje ga dočeka razljućeni zmaj i zauvijek povuče u dubine Krke.
Kad to sazna tužni otac Bogoje, okupi sve župljane i obznani da sve svoje bogatstvo ostavlja župi kako bi dovijeka spominjala sina mu Bogdana i njega, kneza Bogoju. Podigne manastir na drugoj strani Krke na mjestu današnjeg Sv. Arhanđela kako bi svećenici, gledajući pusti Bogočin, molili za nesretnog sina i tužnog Bogoju. Nešto dalje, uzvodno uz Krku, sagradi dva grada blizance: Čučevo i Nečven, sučelice jedan drugome da simboliziraju njegova sina Bogdana i nesuđenu nevjestu Miljevu.

U visoke kule jednog i drugog grada uzida sestre blizankinje da danju i noću neprekidno mole i žale za nesretnim bratom Bogdanom. Zatim podigne dva mosta, jedan kod Miljacke, drugi kod Roškog slapa, tako da svaki putnik prilikom prelaska plati po dvije suze mostarine – jednu za Miljevu, a drugu za Bogdana. Iza toga poruši grad Bogočin, krene po svijetu i ne ostavi o sebi ni traga. Udovica Čika, Miljevina majka, sagradi kulu kod Ključa da u njoj doživotno moli za kćerku i zeta Bogdana. Od tada narod Bogočin-grad prozva Vilin-gradom, rječicu pod Ključem Čikolom, a kraj između ova dva grada Miljevcima.

Izvor: Ante Juric, Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu, Matica Hrvatska Skradin, Skradin, 2004. str. 111-112. / web Nacionalni park Krka.
Naslovna fotografija: NP Krka