Putovanje prema Modrušu zapravo počinje tek silaskom s autoceste kod Ogulina, točnije Oštarija. Prvo i nezaobilazno odredište je crkva Gospe od čudesa u Oštarijama, još iz doba kneza Stjepana III. Frankopana i njegovog sina Bernardina.
Crkva je sagrađena kao katedralna crkva modruškog biskupa. Teško je stradala u turskom razaranju početkom 16. stoljeća od kojega se nikada više nije u potpunosti oporavila. Vjernici su u prostoru dijela prvotne crkve, samog svetišta, sagradili novu crkvu koja, uz povremene dogradnje i održavanje postoji i danas.
Iz Oštarija uputili smo se cestom preko Josipdola u smjeru Brinja do Modruša i zastali kod kapelice sv. Nikole, odnosno Mikule kako je zovu lokalni stanovnici. Zanimljiva mi je predaja kako je ta kapela bila povod da se nekadašnja gora Gvozd preimenuje u Kapela, baš po toj crkvici. Odmah uz kapelu je cesta koja vodi desno uzbrdo prema slavnoj frankopanskoj utvrdi Tržan. Jedini putokaz koji postoji upućuje na turistički objekt, kuću za odmor “Tržan”, no bolje i neki orijentir nego nikakav. No, tu je GPS navigacija koja može biti od pomoći.
Vijugavom asfaltiranom cestom stižemo do crkve sv. Antuna i obnovljene zgrade nekadašnje škole. U crkvu nismo mogli ući pa smo razgledali crkveno dvorište. Ispred samog ulaza u crkvu Goran nas upućuje na kamenu urnu iz rimskog doba, a goleme kamene ploče na dva groba lijevo od crkve ukazuju na mogućnost da se također radi o antičkim artefaktima. Preko puta crkve, već dobro zarasla u šikaru, je zgrada stare žandarmerije u kojoj se još vide podrumske prostorije. U tom dijelu sela Modruš nalazi se više urušenih zgrada, starih možda i po nekoliko stotina godina. Nije naše davati sud o tome, već tek istaknuti povijesne znamenitosti kao turistički potencijal.
Nastavljamo dalje i dolazimo u podnožje utvrde Tržan. Prema nekim starim crtežima i onome što vidimo penjući se prema vrhu komentiramo veličinu i zamišljamo kako je to moglo izgledati u vrijeme najvećeg sjaja i slave. Mene osobno posebno raduje intenzitet arheoloških istraživanja koji je očito veći od stanja kojega sam zatekao kod prethodne posjete, prije dvije godine.
Umorni od uspona “rješavamo” ono što smo ponijeli za pojesti i naročito za popiti. A za piće je bilo, naravno, mirisno – medom i klinčićima obogaćeno – Frankopansko pivo kneginje Beatrice, kojega je karlovačka craft Pivovara podrum nedavno donijela na tržište. Puno toga se tim pivom ovdje poklopilo. Prvo, kneginja Beatrice Frankopan, kojoj je pivo posvećeno, rođena je upravo na Modrušu od majke Lujze Marzano od Aragona, napuljske vojvotkinje i kneza Bernardina Frankopana Modruškog. Drugo, lik kneginje Beatrice na etiketi piva utjelovila je Andrea, naša voditeljica na ovom pohodu.
Ono što je posebno zanimljivo na Tržanu jest izuzetan pogled. Utvrda se, naime, nalazi na strmoj uzvisini oko 670 metara nadmorske visine. Pogled puca na okolne doline, pa i jako daleko, preko jezera Sabljaci prema Ogulinu. Lijepo se vide okolne planine i autocesta, a Goran nas upućuje na trasu Jozefinske ceste, koja je od Karlovca, baš preko Modruša, vodila do Senja.
No, prava povijest Modruša seže puno dalje u prošlost nego što je Jozefinska cesta. Na tom su području prije Hrvata obitavali Japodi, Rimljani, spominju se i Grci, što je često sinonim za narode s istoka. Darovnicom kralja Bele III. iz 1193. godine knez Bartol II. Krčki dobio je za svoje ratne zasluge Modrušku županiju u trajni posjed. Kako nije imao djece, Bartol je isposlovao kod novog kralja Andrije povelju kojom su posjede mogli naslijediti Bartolovi sinovci. Tako je ova prostorno velika i gospodarski značajna županija ostala u vlasništvu knezova Krčkih Frankopana kroz narednih pet stoljeća kao jedno od njihovih najvažnijih uporišta, uz Krk i Senj, te nešto kasnije Ozalj.
Istočno od Tržana danas se nalazi crkva sv. Trojstva, a malo dalje od nje nekada se nalazila katedralna crkva u kojoj je sahranjen knez Stjepan Frankopan, otac Bernardinov. Tijekom arheoloških istraživanja i iskopavanja u dugoj polovici 20. stoljeća otkrivena je kneževa nadgrobna ploča koju smo nešto kasnije vidjeli u kapelici sv. Bernardina u kaštelu Ogulin.
Još dalje na istok nalaze se ostaci crkve sv. Duha.
O svim tim lokacijama postoje jako dobri zapisi i znanstveni radovi koje ćete lako pronaći na internetu, ako želite saznati više. Ono što bih svakako preporučio jest izlet na Modruš. Odvojite za to jedan dan, gledajte da bude lijep i da je vidljivost dobra. Uvjeren sam da ćete u tome uživati jednako dobro kao i mi.
Prema onome što sam čuo, vidio i doživio na području općine Josipdol, postoji volja da se istaknu naslijeđene povijesne vrijednosti, da ih se aktivira kroz razne projekte te da u nekoj ne tako dalekoj budućnosti ovaj kraj postane turistički još zanimljiviji.
Fotografije: Tomislav Beronić