Najstariji sačuvani zemljovid na kojem je prikazan antički Burnum datira iz 2. stoljeća

- Oglas -

Najstariji sačuvani kartografski izvor na kojem je prikazan antički Burnum, Quinta Europe tabula (Peta karta Europe), datira iz 2. stoljeća, a nalazi se u 5. knjizi djela Geografija aleksandrijskog matematičara, astronoma i geografa Klaudija Ptolemeja. Izvornik toga djela nije sačuvan, a do Nacionalnog parka “Krka” je došlo kao srednjovjekovni prijepis. To je najstariji kartografski izvor koji prikazuje područje rijeke Krke (Titius Flumen).

Zapadno od toka Krke Ptolemej je smjestio Burnum, najznačajniji vojni logor u rimskoj provinciji Dalmaciji, koji je egzistirao kroz gotovo čitavo 1. stoljeće, da bi se početkom 2. stoljeća transformirao u municipij (grad).

Sljedeći spomen Burnuma u kartografskim izvorima nalazimo sredinom četvrtog stoljeća u tzv. Tabula Peutingeriana, karti i putnom vodiču koji donosi različite podatke važne za putovanje: ceste, naselja, prenoćišta i sl. Pretpostavlja se kako je tu kartu izradio rimski kartograf Kastorije (Castorius) oko 340. godine. Na njoj su prikazane gotovo sve rimske magistralne ceste na području Ilirika i Panonije s putnim postajama i njihovom međusobnom udaljenošću.

Karta koja se danas čuva u Nacionalnoj knjižnici u Beču kopija je iz 1498. godine, a izradio ju je bečki humanist Konrad Celtes. Poslije je karta dospjela u posjed njemačkog znanstvenika Konrada Peutingera, pa je po njemu dobila ime. Sastoji se od jedanaest spojenih listova dimenzija 682 x 34 cm.

Tabula Peutingeriana na području Pokrčja donosi dva magistralna antička cestovna pravca: u unutrašnjosti je to Via Senia usque ad Salonam, poznata i kao Via Gabiniana, a drugi, u primorskom dijelu, Via as Iadera usquae ad Salonam preko Skardone.

U muzejskoj zbirci Nacionalnog parka “Krka” nalazi se cjeloviti pretisak Tabula Peuntigeriana iz 1887. godine, koji je za tisak priredio njemački geograf i arheolog Konrad Miller (1844. – 1933.).

Nakon stanke od tisuću godina Burnum se ponovno javlja na kasnosrednjovjekovnoj karti venecijanskog kartografa Matea Pagana Tuto el Contado di Zara e Sebenico. Karta je otisnuta u tehnici drvoreza, a nastala je po svoj prilici oko 1530. godine. Osim obale, prikazuje i dalmatinsko zaleđe uključujući i područje rijeke Krke (Pokrčje). Na karti su označeni i arheološki ostaci antičkog Burnuma (Bergane) u kojemu se jasno vide ostaci lukova gradske bazilike (sačuvani do danas).

Lokalitet je zbog nadzemnog ostatka nekadašnjeg vojnog logora, a potom municipija, vjerojatno bio poprilično markantan i kao takav ucrtan u zemljovid. Paganov zemljovid poslužio je pedeset godina kasnije, kao predložak, šibenskom kartografu Boži Bonifačiću (Natalu Bonifaciju) (1537. – 1592.), jednom od najistaknutijih hrvatskih bakrorezaca, ilustratora i kartografa.

Po svemu sudeći, zbog niza sličnih ili gotovo istih grafičkih rješenja na Bonifačićevoj karti šibensko-zadarskog područja, Paganova karta bila mu je polazišna osnova. Bonifačić je svoju kartu veoma lijepo oblikovao i uredio te je grafički atraktivnija od Paganove karte, pa je kao takva predana još jednom Šibenčaninu, Martinu Koluniću Roti, zahvaljujući kojemu je 1570. godine objavljena u tada najpoznatijem atlasu svijeta, Theatrum orbis terrarum, nizozemskog izdavača Abrahama Orteliusa, koji je doživio 41 izdanje.

Izvor fotografija: Nacionalni park “Krka”

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.