Najveće i najdublje jezero Plitvičkih jezera skriva potopljenu barijeru

Kozjak, površinom od 82 hektara je najveće, ali i najdublje jezero Nacionalnog parka Plitvička jezera, duboko čak 47 metara. Jedino je ovo jezero u Parku po kojem plove turistički brodovi, kao i jedino na kojem se izdiže otok, Štefanijin otok. Kozjak čini granicu Gornjih i Donjih jezera, kao i granicu između trijaskih dolomita i krednih vapnenaca. I kako navode u Nacionalnom parku upravo tu priča postaje zanimljiva.

Naime prema podacima Nacionalnog parka Plitvička jezera, Kozjak nije oduvijek ovako izgledao. Do prije otprilike 400 godina, na mjestu današnjeg Kozjaka nalazila su se dva jezera koja su, kao i sva ostala u sustavu Plitvičkih jezera, bila odvojena sedrenom barijerom. Ova barijera široka oko 400 metara i visoka oko 36 metara sada se nalazi šest metara ispod površine vode jezera Kozjak. Barijeru možete vidjeti tijekom vožnje panoramskim brodom za vrijeme sunčanih dana. Primijetit ćete u modrim dubinama jezera bijelu prepreku koja se jasno ocrtava.

Prva teorija o potapanju barijere

Na pitanje kako je došlo do toga da je barijera završila pod vodom postoje dvije teorije, a novija je zapravo zamijenila staru, pojašnjavaju u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Prema prvotnoj teoriji (Petrik, 1958) nizvodna barijera, dakle barijera na kraju Kozjaka (ili nekadašnjeg drugog jezera) koju danas poznajemo imenom Kozjački mostovi, rasla je mnogo brže. Porastom nizvodne barijere rastao je i vodostaj uzvodnog jezera. U jednom trenutku, prije 400 godina došlo je do prijelomne točke. Razina vode tada je toliko narasla da je prekrila uzvodnu barijeru.

Nizvodna barijera i dalje je rasla jednakim intenzitetom kao ranije. Tako se vodostaj i dalje dizao, a time je potopljena barijera ostajala sve dublje pod vodom. Potopljene sedrene barijere ne nalazimo samo u Kozjaku već i na Milanovcu, Gradinskom i Prošćanskom jezeru, te u drugim jezerima u manjoj mjeri, stoji u priči o ovom fenomenu na web stranicama Nacionalnog parka.

Druga teorija u današnjem izgledu jezera Kozjak

U jesen 2019. godine ronjenja uz potopljenu barijeru otkrila su da je prvotna teorija ustvari možda potpuno netočna.

– Naime, ronioci su otkrili točku na kojoj je vjerojatno došlo do odlamanja dijela barijere kojim je nastao kanal dubine četiri metra. Na taj je način nizvodna barijera na Kozjačkim mostovima postala jedina aktivna barijera na tada nastalom jedinstvenom jezeru Kozjak. Odlamanje danas potopljene barijere u jezeru Kozjak dovelo je do velikih promjena u sustavu. Ne samo da su dva jezera formirana u jedno, već je i tom jezeru rastao vodostaj. Time je utjecao na hidrološke prilike, navode u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Puknuća sedrenih barijera nisu neuobičajena pojava jer sedra je vrlo porozna, a samim time i podložna mehaničkim oštećenjima. Uslijed ekstremnih vremenskih uvjeta, poput naglih i velikih promjena temperature, velikih oscilacija u vodostajima zbog otapanja snijega i jakih kiša, može doći do napuknuća ili čak odlamanja jednog dijela barijere. No, ovu pojavu ne možemo okarakterizirati niti kao čestu. Svakako ovaj fenomen je zanimljiv dio brojnih priča našeg najposjećenijeg nacionalnog parka.

U novije vrijeme svjedočili smo nekoliko takvih odlamanja i pokazalo se da rezultati mogu biti drastični. Ipak, na taj način nastale nove vizure samo su posljedica prirodnih promjena, navode u tekstu Nacionalnog parka.

Izvor: Nacionalni park Plitvička jezera