Hoće li napokon “Zebra Dalmatinka” oživjeti u Hrvatskoj?

Članak se nastavlja ispod oglasa

U Hrvatskoj se ne može, ali u svijetu se može. Naravno tamo gdje su proaktivni i željni razvoja. 

Još prije nekoliko godina, pokrenuta je inicijativa da se u Zadru pješački prijelaz oboji u šare Dalmatinera – Zebra dalmatinka. Ovaj tekst napisao sam u travnju 2018. godine. I zamislite ništa se od tada nije promijenilo….

Zašto zebra preko ceste u Zadru treba biti u obliku šara na psu Dalmatineru? Logično i prirodno jer je svjetski poznati pas Dalmatiner, autohtona pasmina iz Hrvatske. Kratko i jasno, kao i što su kravata, penkala, padobran i mnoge druge inovacije koji imaju svjetsku slavu i značenje, a hrvatski su proizvod. Problem je naravno što to nitko ne zna.

Ideja za “Zebrom dalmatinkom” postoji godinama, a došla je iz dvije činjenice. Kako je tada govorila inicijatorica akcije Sandra Babac, prva je da na potezu na kojem su ju planirali nema iscrtane zebre tj. pješačkog prelaza, a druga je turistička promocija Dalmacije kao i Hrvatske.

Cijela inicijativa je podigla veliko pozitivnu reakciju struke i javnosti, jer jednostavno se radi o brendiranju Države na globalnoj sceni.  Svaki muškarac na svijetu barem jednom u životu stavi kravatu, a ne zna da je to hrvatski proizvod. Imamo sveti gral u marketingu i brendiranju, samo kravata, a gdje su sve druge činjenice, inovacije… Suludo i smiješno, pogotovo u današnjem kontekstu vremena.

No, oduševljenje je kratko trajalo, kao i inače u Hrvatskoj, stvar je zapela na sustavu, koji je iznad građana, umjesto u službi građana.

Ne može se, jer nije po Pravilniku – kratki je resume odgovora nadležnih službi.

– Predstavljena rješenja nisu u skladu s Pravilnikom o prometnim znakovima i signalizaciji i opremi na cestama ( Narodne novine br. 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11 ) te se kao takav ne mogu primijeniti na cestama u Republici Hrvatskoj – istaknuli su tada u dopisu iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, na upit iz Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti.

Članak se nastavlja ispod oglasa

I tu je cijeloj priči kraj. Idemo dalje, cilj je samo naći odgovor kako se nešto ne može unutar nekog Zakona ili Pravilnika, samo da se opravda i prebaci loptica na drugog.

Ne može jer eto nije to predviđeno Pravilnikom. Pa promijenimo Pravilnik! I to po hitnom postupku, kako bi bili konkurentni i pratili tehnološke trendove. No to je nezamislivo u našoj javnoj službi. Promijene na tržištu su danas brže nego ikada, a mi smo tromi, spori i inertni.

Slobodno mogu povući paralelu upravo s parolom “Ne može se”.

Dok mi ne želimo razvoj, stagniramo tj. propadamo, drugi rastu, razvijaju se i podižu ljestvicu sve više i više. Ne može se razvijati kontinentalni turizam, ne može se razvijati turizam 365 dana u godini. I stvarno u Hrvatskoj se ne može, ne zato je ne znamo, nego jer ne želimo. No zato u Austriji, Bavarskoj, Švicarskoj se može. Austrija nema more, ali zato SAMO tijekom ljetnih mjeseci, ne zimskih mjeseci, od turizma zarađuje više nego Hrvatska u cijeloj godini.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Kada si mali, onda moraš bit brz, okretan, kreativan i inovativan da bi se istaknuo u masi i borio s velikima. Mi smo mali jer želimo biti mali, jer ne poštujemo sami sebe, a zato nas ne poštuju niti drugi.

Najveći problem Hrvata je rečenica “Ne može se”. Tu je problem u mindsetu, ne može se ovo, ne može se ono…kao da im je životni i duhovni guru Charles H. Duell, ravnatelj američkog ureda za patente koji je davne 1899.godine izjavio:

“SVE ŠTO SE MOGLO IZUMITI, IZUMLJENO JE” IZREKAO JE CHARLES H. DUELL.

Da istaknem još jednom, pričamo o 1899 godini. Smiješno iz današnje perspektive, zar ne?

Držimo se statusa quo i ona poznat naša izreka: “Ne talasaj”.  Čovječanstvo je dostignulo današnji napredak upravo zahvaljujući rušenja statusa quo i u vječnoj potrazi na novi rješenjima problema, a ne filozofiji g.ospodina Duella.

Ne može se – je jednostavno mentalni sklop, totalno suprotni od onog prema kojem bi trebali težiti, a to je paradigma svih poduzetnika i inovatora – kako pronaći rješenje nekog problema. Jer poduzetnika nitko ne pita može li se ili ne, na kraju mjeseca treba platiti porez, plaće… nema paradigme “Ne može se”. Čak u cijeloj priči važnije od “Ne može se” je što se NE ŽELI.. Ne želi se razvoj, kreativnost, inovacija … zato i jesmo tu gdje jesmo, jer eto ne može se odnosno ne želi se.

No, vratimo se priči o Zebri dalmatinki. Dok se kod nas ne može, u Španjolskoj se može.

Naime, nakon priloga na HRT-u o pokrenutoj inicijativi u Zadru o “Zebri dalmatinki”, istu tu vijest je prenijela španjolska televizija, kao i mnogi drugi španjolski mediji.

E sad se vraćamo na sredinu članka, ne može se i zašto smo mi mali, a drugi rastu i razvijaju se. Nakon samo tri mjeseca, u španjolskom gradu A Coruña u regiji Galicija osvanula je neobična zebra sa šarama koje asociraju na kravu. Da kravu, na koju su u toj regiji jako ponosni.

Inače u toj regiji ima na tisuće krava, a nova oznaka na pješakom prijelazu u obliku šara krava osvanula je tijekom noći na inicijativu poljoprivredne kuće (OPG) Casa Grande de Xanceda u Mesiji koja je dom 380 krava za ispašu, a proizvode organski jogurt za nacionalno tržište. Naravno sve uz odobrenje grada, koji je odmah reagirao i to je to. “Zebra – Krava” je tu.

Je li Vam poznato? Ista priča, ali totalno drugi ishod. U Hrvatskoj se ne može, ali u Svijetu se može. Naravno tamo gdje su proaktivni i željni razvoja.

Budući da se pola španjolskog mlijeka proizvodi u ovoj regiji, krave su itekako važne za cijelu ekonomiju i regiju. Tako u čak 63 sela u ruralnoj Galiciji imaju više krava od ljudi, preko 8,400 obiteljskih gospodarstvenika koje se bave poljoprivrednim proizvodnjom u poslovanju mliječnih proizvoda, a s gotovo milijun krava čini omjer 2,7 krava po jednom stanovniku.

CIJELA EKONOMIJA SE BAZIRA NA UZGOJU “SRETNIH KRAVA” NA MALIM OPG-OVIMA, EKOLOŠKIM I ORGANSKIM MLIJEČNIM PROIZVODIMA, NARAVNO BRENDIRANIM, A UPRAVO TA MLIJEČNA “INDUSTRIJA” JE IZVOR ZAPOŠLJAVANJA, RAZVOJA I OSTANKA STANOVNIŠTVA NA RURALNOM PROSTORU.

Ova priča govori tisuću riječi. Nisu drugi pametniji od nas. Ne, problem je što mi ne možemo tj. ne želimo razvoj, dok drugi žele. Polako, ali sigurno svi nas prestižu, razvijaju se i rastu te sve više postavljaju visoko ljestvicu razvoja, standarda, proizvodnje, dodane vrijednosti… dok mi spavamo i držimo se statusa quo, ljestvica će biti previsoka postavljena, kao što je trenutno u poljoprivredi. Dok smo mi sustavno uništavali poljoprivredu, drugi su rasli i razvijali se 20 godina i danas su prejaki, a mi nismo niti ne možemo biti konkurentni.

No, i dalje je moguće promijeniti smjer, sve je do nas, samo je pitanje. Želimo li tržišni razvoj ili ne?

Kako bi rekao Seth Godin, marketing guru i autor svjetskog bestsellera Plava Krava.

Stvar je jednostavna: morate biti posebni, drugačiji, osobiti. Morate imati ono što drugi nemaju. Morate znati nadahnuti, a to ćete moći samo ukoliko ste i sami nadahnuti. Nešto što je osobito zaslužuje da se o tome govori, da bude zamijećeno. To je nešto izvanredno. Novo. Zanimljivo. To je plava krava. Dosadno je pak nevidljivo. Dosadno je smeđa krava – ističe Seth Godin.

Fascinantno je kako se silno trudimo biti smeđa krava, a apsolutno sa svim čime raspolažemo možemo biti sinonim Plave krave. Imamo sve predispozicije od inovacija, kreativnosti, uspjeha, prirodne ljepote, raznolikosti, autentičnosti – sve imamo.

Što još želimo i trebamo?

Paradigme “Ne može se”, “Ne talasaj” i držanja statusa quo, vuče nas na dno, cijelu Državu u svakom segmentu, pa tako i u turizmu, a upravo zato ljudi i odlaze iz Lijepe naše.

Znam kako je i dalje dobroj većini nemoguće i neshvatljivo da je tvrtka Uber danas najveći taksi prijevoznik, a ne posjeduje niti jedan taksi. Da je Facebook  danas najveći medij, a bez ijednog produciranog sadržaja tj. članka. da je najveći trgovac na svijetu tvrtka Alibaba koja nema inventar, dok je Airbnb najveći svjetski ponuđač smještaja, a ne posjeduje niti jednu nekretninu tj. apartman.

Da moguće je i Zemlja nije ravna. Znam da nažalost tek poneki iz Zagreba odu na ručak u Baranju, ali eto, nekako je i to moguće. Čak neki plate da čuvaju ovce i da budu pastiri sedam dana svojeg godišnjeg odmora. Drugi, plate da 30% više da konzumiraju organski paradajz, znate onaj nepravilan i ružan. Znam, ne moguće ali eto, luđaci zar ne?

Za kraj za sve luđake koji se bore protiv statusa quo. Živjela nam Zebra dalmatinka.

Možda danas kada ponavljam ovaj tekst na portalu ipak netko odluči kako se može… i promjeni neki tamo pravilnik.

Naslovna fotografija: Screenshot La Vanguardia 1 / Youtube.comScreenshot La Vanguardia 1 / Youtube.com

- Oglas -

POSLJEDNJE OBJAVE

NAJČITANIJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.

Autor

Kategorije