Neotkriveno i mistično putovanje donjim Podunavljem: Beograde na ušću dviju rijeka ispod avale…

Peterodnevni road trip po Donjem Podunavlju iliti Istočnoj Srbiji u organizaciji srbijanskog ogranka Međunarodne federacije turističkih novinara odlučili smo oplemeniti i proširiti i sa šestim, nultim danom kojeg ćemo provesti u Beogradu.

Odmah u startu treba i objasniti pojam Donje Podunavlje. Naime Dunav kroz Srbiju teče u dužini od 588,5 km. Sjeverni dio čini granicu sa Hrvatskom i on se naziva Gornje Podunavlje, južni dio čini granicu sa Rumunjskom i on se naziva Donje Podunavlje, a onaj dio od Bačke do Banatske Palanke koji razdvaja Vojvodinu od uže Srbije se naziva srbijanskim Srednjim Podunavljem.

Znali smo da ćemo pet dana obilaziti skrivene zakutke i manje poznate gradove, varoši i palanke Srbije, ali smo tu nama susjednu zemlju, s jedne strane tako blisku (geografski položaj i jezik), a s druge strane tako različitu odlučili doživjeti u punini, pa tako i sve njene kontraste.

Odlučili smo nulti dan našeg puta provesti  vibrantnoj metropoli – Beogradu u kojoj se odlično osjeti taj štih velegrada, a tek onda se uputiti prema njenim ruralnim dijelovima koji u blaženoj uspavanosti njeguju neki stil života koji polako iščezava (na road tripu smo naletjeli i na nekoliko ćumurdžija) i čuvaju mistične običaje koje ni etnolozi, antropolozi i ostali stručnjaci ne mogu još uvijek odgonetnuti.

Prešavši granicu kod Tovarnika prispjeli smo u šarmantnu srijemsku varošicu Šid i nakon kraće vožnje kroz nekoliko uspavanih srijemskih sela uključili smo se na autocestu koja vodi ka Beogradu uz glazbenu pratnju Leta 3 i njihove uspješnice „Beograde“, koja je ustvari obrada istoimene pjesme Đorđa Marjanovića u čijem ćemo se rodnom gradu Kučevu naći i ondje prespavati u hotelu Rudnik za nekoliko dana.

Nakon obrade poslušali smo naravno i original u kojem se nalaze i stihovi koje ne sadrži cover riječkih rokera čija „Mama ŠČ“ euforija još trese Hrvatsku i cijelu regiju, a budući da su na put krenula dva pasionirana pivofila naravno da se u automobilu našlo mjesta i za „ŠČ“ pivo koje je na tržištu prisutno već dvije godine, a koje je pravi komercijalni boom doživjelo tek nedavno na valu „Mama ŠČ“ hypea.

– On ima čudesnu moć, da svetlom ispuni noć, belinom osmeha svog razgoni tugu. On ljubav svakome da i vrata otvara sva, k’o stari voljeni drug uvek je on… pjevao je Đorđe dok smo gazili autoputom i približavali se metropoli na geografskoj raskrsnici Srednje Europe i Balkana.

Doživjeti grad iz svih kutova, uglova i perspektiva to je bila naša misija; i prošlost i sadašnjost, i s najviše i s najniže točke. Skrenuvši sa beogradskog prstena kod Dobanovaca desno zaputili smo se ka Avali i tako izbjegli sam grad. Prvo ćemo ga promotriti iz prikrajka, iz zraka, a onda idemo dalje. Od Dobanovaca koji pripadaju beogradskoj općini Surčin do Avale nekih je četrdesetak kilometara, a na otprilike pola puta se prelazi rijeka Sava kod Ostružnice koja pripada gradskoj četvrti Čukarica.

Nakon prijelaza preko Save i dolaska iz Srijema u Šumadiju odmah se primjećuje i razlika u konfiguraciji terena; srijemska ravnica ustupa mjesto šumadijskim brežuljcima, a sam vrh Avale visok je 511 m. Spomenik neznanom junaku kojeg su zajednički gradili arhitekt Harold Bilinić i kipar Ivan Meštrović za vrijeme prve Jugoslavije bila je i prva točka stajanja.

Nastao je na mjestu nekadašnje utvrde Žrnovo uz koju se vežu brojni mitovi i legende. Inače do dolaska Osmanlija planina se zvala Žrnovica. Neki povjesničari tvrde da je upravo planina Avala sa svojim rudno – mineralnim bogatstvima omogućila uspon drevne Vinčanske kulture. A nakon panoramskog razgledavanja Beograda sa avalskog tv tornja spustili smo se do obale Dunava i same Vinče da bismo upoznali i drevnu povijest ovoga kraja. Na obodu današnjeg Beograda i prije 5000 godina se nalazila metropola.

Nakon kraćeg dnevnog odmora u apartmanu na Mirijevu (taj rubni dio grada smo ciljano birali da izbjegnemo velegradski promet) krećemo gradskim autobusom ka centru, jer javni prijevoz je idealan za osjetiti puls grada. Autobus nas ostavlja na Trgu Republike i po već uobičajenom standardu prolazimo Knez Mihajlovom i krećemo ka Kalemegdanu, tvrđavi na Dunavu s koje se noću pruža fascinantan pogled na grad.

Ožednjeli od pješačenja pronalazimo zgodnu pivnicu mikropivovare  intrigantnog imena Pivzdarija  i ostajemo ugodno iznenađeni činjenicom da pola litre crafta piva u centru Beograda košta tek nešto više od 2 €. Sljedeća pivska lokacija je pub Samo pivo koji se nalazi u Balkanskoj ulici i koji za razliku od Pivzdarije nudi veliki broj točenih piva različitih pivovara.

Nakon jednodnevne kulturno – hedonističke ture po Beogradu spremni smo i za sutrašnji početak upoznavanja skrivene Srbije Donjeg Podunavlja na potezu od Požarevca do Negotina, grada koji se nalazi na tromeđi Srbije, Rumunjske i Bugarske i gdje Dunav napušta Srbiju i postaje prirodna granica između Rumunjske i Bugarske.

Foto: Mario Jukić

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.