Ovih dana mediji su puni raznih konferencija o potrebi restrukturiranja na receptivnom tržištu s naglaskom na produženje sezone, nosivosti kapaciteta i odnosu turizma s ekologijom i kulturnom baštinom, utjecaju globalnih politika pa i profitabilnosti na samu održivost. Za nas su posebno interesantne dinarske zemlje – Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina, odnosno nekadašnje Teutino, Tomislavovo i Tvrtkovo kraljevstvo koja se stoljećima prožimaju pa ćemo “blogirati” ovu modernu, ali i vrlo važnu situaciju.


Na sami spomen Dubrovnika, prva asocijacija je SLOBODA/ LIBERTAS a od 20. stoljeća i TURIZAM pa nam temelje održivosti valja tražiti upravo u mudrosti starih “gospara” čije kamene zidine i pločnjaci pamte i mnoge znamenitosti – od institucija, osoba do događaja koji su obilježili sredinu 2. tisućljeća.

A kako je stara Raguza, bila i ovogodišnji šampion hrvatskog turizma to su i njihove navade i običaji zasigurno primjenjivi i na moderne trendove u turizmu – od znamenite odluke “da po južini Vijeće ne donosi važne odluke” do SLOBODA SE NE PRODAJE ZA SVA BLAGA OVOG SVITA.

Tako su mediji zabilježili i da se pojavila inicijativa na Gradskom vijeću o ukidanju Turističke zajednice kao “parazita koji ne doprinosi razvoju i održivosti turizma”, naglašavajući utjecaj politike i interesnih grupa koje kroz turizam zapravo “guraju svoje partikularne interese”.
Slično je i u Makarskoj gdje se naglašava “ugroženost i nosivost resursa” dok i Splićani sve više negoduju zbog “drugog, Janusova lica turizma” koji personificira fenomen Ultre??

Ni Tvrtkova baština u bosanskoj i humskoj zemlji nije imuna od negativnih pojava pa mediji bilježe prosvjede protiv hidroelektrana u gornjem toku Neretve, koje je povezano i s energetskim projektom “gornji horizonti” čime bi otvorili prodor slane vode u deltu Neretve i ekocid nesagledivih razmjera. Tu je i problem kvalitetne kanalizacije u Međugorju, odlagalište smeća u Mostaru, nuklearnog otpada uz Unu, problemi s rudarenjem u Varešu i dolini Bosne kao i ugroženost Drine zbog otvaranja rudnika u blizini desne obale u Srbiji.

Tu je i nesrazmjerna izgradnja tzv. vjerskih objekata gdje se razne konfesije natječu u devastaciji prostora ali i zatiranju “starih miroljubivih i ekološki osviještenih civilizacija” kao što su bili naši Ilirci koji su znali živjeti i uživati u suglasju s prirodom a baštinu su ostavili na impresivnim kamenim reljefima.

Sve to “slobodni mediji” redovito bilježe dok oni režimski po nalogu ili prešućuju ili opravdavaju višim interesima.
Zato ne čudi i sve veći pritisci na slobodne novinare i medije – od onih zakonskih sankcija do kupovine interesantnih medija koji se često stavljaju i u nemoralne i etički problematične funkcije.

Tako smo svjedoci raznih financijskih akvizicija na medijskom tržištu koji i na ovaj način žele “uskratiti temeljna prava dinarskog puka na slobodu i suživot s prirodnom i kulturnom baštinom”.

U nadi da će samosvjesni i moralni poduzetnici uspjeti nadvladati i opstati na medijskom a posredno i na turističkom tržištu to i ovaj blog posvećujemo održivom pristupu i podršci takvoj praksi. U protivnom ne zaslužujemo se zvati dostojnim nasljednicima i baštinicima Teutina, Tomislavova i Tvrtkova slavnog kraljevstva.
Izvor fotografija: Marinko Brkić