Rijeke ili slatkovodni resursi su uz zrak i zemlju najvažniji preduvjeti i nastanka i održivosti ali i budućnosti života na planeti Zemlji koji su sve više ugroženi.
I održivi razvoj, a posebno turistički, ovise od ovog iznimno značajnog resursa… pa po Makovom putokazu valja nama preko Rijeke.
Uz poziv dionicima u turizmu, poduzetnicima, NVO i Javnom sektoru te Akademskoj zajednici, na uključenje, suorganizaciju pa i potporu ovom, nadamo se svrhovitom projektu, započeli smo prijateljsko druženje uz obale Neretve.
Ipak se kreće, teče, zastane, odmori… kao i čovjek, čijem biću je potrebno i kretanje i odmor pa s ovom mudroslovicom krećemo u maniri Platonove akademije.
Akademskim promišljanjem turizma našeg svagdašnjeg
Na inicijativu i ljubitelja, ali i realnih i odgovornih “vodoljubaca” da se na primjeru Neretve (Narente,Narone Nere etve…) prozbori o aktualnoj temi održivog upravljanja riječnim tokovima u službi turizma, progovaralo se proteklih dana, ali i planiralo o održivom turizmu uz rijeku Neretvu.
Povod su bili i EU DANI TURIZMA, koje je prepoznala i Europa, pa se i u sjedištu EU-a ovaj put najglasnije progovorilo o potrebi za novom paradigmom ODRŽIVOG TURIZMA.
Uz uvažavanje svih drugih riječnih tokova u “kolijevki civilizacije” na Mediteranu pa i šire, ipak je “dinarski Nil” zasigurno jedan od najimpresivnijih vodotokova na našoj planet, pa uz epitet najhladniji, na izvoru i najbistriji, ima i drugih svrhovitih potencijala od energetskih do turističkih.
Vjerojatno se nigdje kao na Neretvi s pritokama ne mogu primijeniti svi aspekti održivog turizma – od eko-kulturnog, društveno-ekonomskog do duhovno-emocionalnog, pa zato i u turističkoj valorizaciji treba pristupiti i strateški, ali i akademski, kako bi svaki zahvat bio i svrhovit, ali i odgovoran. Kako smo i najavili, krećemo iz gornjeg toka i to sa simboličnog mjesta JABLANIČKOG JEZERA, gdje uz korijen i hladovinu mitskog drveća – bagrema ,lipe, vrbe ali i korisnih voćki – jabuke, kruške, šljive, oraha… zapravo i započinje svrhovito upravljanje i valorizacija u početku “divljeg toka” ove iznimne i druželjubive rijeke.
Od izvora u “prašumskom području” Zelengore ispod brda Jabuka, odakle se izvori račvaju u dva pravca – Crnomorski i Jadranski sliv, pratit ćemo našu rijeku sve do delte i spajanja s Jadranskim morem gdje se zelena boja pretvara u tirkizno plavu, a potočnu pastrmku zamjenjuju najprije školjke, a onda i srdele i brancini.
Između energije, ekologije i emocije – kako odgovorno upravljati rijekom
Zato smo u goste pozvali i ministra u Vladi Hercegovačko-Neretvanskoj Emila Balavca i nestora BH novinarstva, ali i zaljubljenika rijeka i planina Fahrudina Bečića da bi glasno progovorili o sudbini naše rijeke koja je svjedočila i rođenju i odlasku “princeze i kraljice Katarine”, ali i o ekologiji, energiji, flori i fauni i svim drugim resursima koji imaju izniman značaj za čovjekov život i opstojnost.
Neizbježne su i teme o tragovima civilizacija koje su u korijenu “stare dame” Europe i Mediterana, ilirskim plemenima, antičkim i srednjovjekovnim i novovjekovnim osvajačima… pa sve do 20. stoljeća kada započinje (ne)plansko gospodarenje, ali i ogroman društveni ekonomski interes.
U moderno doba i našim danima se pojavljuju i gornji i donji horizonti, razne konekcije pa AI inteligencije, koje su na rubu prirodne mudrosti, znanosti i zdrave inteligencije, pa se “od šume ne vidi drvo”.
Od divljeg toka do destinacije s dušom
Što je u korisnoj i konstruktivnoj službi modernog čovjeka, a što u destrukciji i samouništenju, nadamo se da ćemo saznati u sljedećim danima, mjesecima, pa ako je potrebno i godinama kad ćemo glasno, nadamo se i jasno prozboriti o ovoj tematici koja nije samo turistička, nego i gospodarska, demografska, kulturološka pa i ekološka.
Zato je poželjno sučeliti sve dionike u ovom klasterskom umrežavanju i procesima kako bi stvorili dobru podlogu za svrhovito upravljanje uz primjenu svih aspekata DESTINACIJSKOG MARKETING MENADŽMENTA, ne samo u Održivom turizmu nego i drugim pratećim djelatnostima, uz još jedan poziv za sudjelovanje u Mostaru, na utoku Bune, Čapljini na utoku Trebižata te Metkoviću i Pločama, gdje se nazire kraj i slana voda preuzima našu slatkovodnu kraljicu.
Ali vjerujemo kako to nije kraj jer će s ljetnim suncem i isparavanjem, pa preko oblaka ta ista voda ponovo doći s “mostarskim kišama”, a na njenim obalama “procvjetati” neke nove Ines i Emine, princeze i kraljice naše Nere Etve (Božanske rijeke).
