Bliži se Valentinovo, a vi nemate ideju za dar voljenoj osobi? Mi vam predlažemo da budete originalni i poklonite gumb, tvrđavu ili novčić i začinite ih pričama koje idu uz njih.
Bagatin
Šibenik je u prošlosti u mnogočemu bio prvi, pa je tako bio i prvi grad koji je za vrijeme mletačke uprave kovao svoj novac. Vijeće devetorice u Veneciji još davne 1485. godine gradu je odobrio izradu i puštanje u promet sitnog novca.
Bio je to šibenski bagatin, dvanaesti dio mletačkog solda, koji je vrijedio trideset mletačkih dukata, a kao platežno sredstvo koristio se više od dva stoljeća. Kako je dekretom o kovanju bilo određeno, na jednoj je strani novčića bio lik sv. Marka, zaštitnika Venecije, a na drugoj lik sv. Mihovila, sveca zaštitnika Šibenika.
Bagatin je od zaborava 2008. godine spasio šibenski zlatar Ljazir Čivljak. Nadahnuo ga je istoimeni kafić u blizini njegove zlatarnice, u kojem je na zidu visjela replika tog novčića, a zlatar ju je dugo proučavao i naposljetku odlučio izrađivati ga kao tradicijski suvenir.
Čivljakov bagatin nešto je veći od originalnog i napravljen je od srebra, za razliku od izvornih koji su se kovali od bakra i mesinga. Osim što ga izrađuje kao samostalni suvenir, Čivljak ga uklapa i u različit nakit, poput ogrlica, narukvica ili prstenja.
Bagatin je trebao ugledati svjetlo dana i u slatkoj verziji. Taman pred nesretnu pandemiju, učenici šibenske Turističko-ugostiteljske škole osmislili su čokoladnu verziju šibenskog bagatina, s idejom da njime turistima predstave kulturno-povijesnu baštinu grada.
Projekt je rađen u suradnji sa šibenskom Tehničkom školom koja je napravila kalupe za čokolade u 3D printu, a od zamisli do prezentacije jestivog suvenira svi zajedno su radili pet mjeseci.
Za 350 bagatina otopili su 10 kilograma čokolade, te su ono što su osmislili sami i izradili. I gotovim su proizvodom bili zadovoljni. Priželjkivali su tada mladi autori da se njihov suvenir prodaje u Muzeju, no njegovu bi izradu ipak prepustili profesionalcima.
Slatka tvrđava
No, dok se to ne dogodi, ljubitelje šibenskih čokoladnih suvenira zadovoljit će ručno izrađeni suvenir inspiriran Tvrđavom sv. Nikole, koji je pravo malo umjetničko djelo i majstorska kreacija stručnjaka za čokoladu – Kraša.
Proizvod je pakiran u originalno dizajniranu kutiju s knjižicom koja povezuje priče o tvrđavi, Krašu i Šibeniku. Ova je čokolada dio projekta ‘Hrvatska baština’ kojim Kraš povezuje nacionalnu baštinu s vlastitom tradicijom i majstorskim kreacijama svojih stručnjaka. Raskošna bijela čokolada ‘Tvrđava svetog Nikole’ treći je proizvod iz serije ‘Hrvatska baština’.
Botun ili puce
No, vratimo se nakitu. Hrvatska turistička zajednica 2007. je godine šibenski botun proglasila najoriginalnijim hrvatskim suvenirom. Šibenski botun, odnosno puce ili dugme, kroz povijest je krasio mušku narodnu nošnju, a u moderno se doba etablirao kao jedan od najprepoznatljivijih suvenira šibenskoga kraja. Danas se on rado kupuje u obliku tradicijskog nakita – naušnica, prstenja, privjesaka, igli za kravatu, broševa i ogrlica.
Botun se izrađuje u tehnici filigrana, i ima oblik dviju polukugli spojenih u sredini. Iznutra je šupalj, prozračan. S vanjske je strane ukrašen tankim srebrnim nitima i kuglicama. Originalni botun izrađivan je od srebra, no danas se izrađuje i od zlata i od aluminija, u različitim veličinama.
Za njegovo široko usvajanje najvažniju je ulogu odigralo vojno organiziranje ovdašnjeg pograničnog pojasa prema Osmanskom Carstvu u 17. stoljeću. Botun ili puce kroz povijest je imalo značaj poput oružja ili vojničkog ordenja, jer su ga u odjeći imali samo muškarci – i to oni sposobni za oružje i nagrađeni zbog vojnih zasluga. Krupni, filigranski botun bio je simbol društvenog statusa – spram žena i nedoraslih muškaraca, ali i muškaraca koji nisu imali dopuštenje nošenja oružja što je bilo dijelom pogranične vojne službe.
Označavalo je statusne slobode – primjerice, izuzetost od obveze veslanja na galijama – koje su bile plaćene krvlju. Botuni su bili usporedivi i s vojničkim ordenjem, jer su bili dio darova koje je providur u Zadru dijelio junacima i zapovjednicima. Osim estetske, imali su i zaštitnu funkciju – kako su se nosili na prsima, pružali su i stanovitu zaštitu od udarca mačem ili sabljom u izravnom okršaju.
Naslovna fotografija: TZ grada Šibenika
