Vodnjan/ Dignano, gradić na jugozapadu Istre, područje je bogate povijesti i starih tradicija, izrastao na tragovima prethistorijskih gradina koje su na širokom području postojale od najdavnijih vremena.
U unutrašnjosti svoje povijesne jezgre ovaj je gradić sačuvao svoj poseban srednjovjekovni izgled s vežama i uskim uličicama koje nepravilno vijugaju među kućama, s kaldrmama i pročeljima od obrađenog kamena, drevnim ulicama nad kojima se uzdižu palače u prepoznatljivom gotičko-venecijanskom, renesansnom ili baroknom stilu, te brojnim – starim i još starijim – crkvama koje kriju nevjerojatna blaga. Vodnjan je čarobni labirint uskih krivudavih ulica, zbijenih kuća, skrovitih dvorišta i nadsvođenih prolaza, s mnogim tajnama i pričama.
U prošlosti se Vodnjan dijelio na “kontrade” – svojevrsna naselja – a svaka je kontrada imala svoju crkvu, pa otuda taj veliki broj crkvi i crkvica koje nose imena različitih svetaca i skrivaju bajke, legende, relikvije i drevno kamenje. Ta su prohujala vremena baš Vodnjanu i okolici ostavila u nasljeđe najveći broj crkvi i crkvica u Istri, te čudesno sakralno blago s najbogatijom zbirkom svetačkih relikvija na svijetu.
Jedna je od njih crkva Sv. Jakova ili delle Trisiere u starome gradu, proglašena župnom crkvom već 1212. godine. Crkva sv. Jakova se smatra najstarijom, a vrlo davno u njoj su se zbili važni povijesni događaji – godine 1393. tu je nakon osamostaljenja Vodnjana sklopljen mir s Pulom, a 1492. objavljen je vodnjanski Statut.
Možda najposjećeniji trg Vodnjana je onaj ispred crkve sv. Blaža, župne crkve izgrađene na ostacima ranoromaničke crkve srušene 1781. godine. Crkva je posvećena 1800. godine, a diči se titulom “najveće istarske župne crkve”. Gradila se dugih 40 godina i koštala puste tisuće zlatnih dukata. Njoj pripada i najviši zvonik – visok 62 metra – koji je vrlo nalik zvoniku bazilike sv. Marka u Veneciji.
Iza glavnog oltara vodnjanske župne crkve sv. Blaža leži svjetsko čudo. Zaštićena posebnim staklenim škrinjama, tu su pohranjena tijela svetaca koja su i godinama nakon smrti ostala nevjerojatno očuvana. Radi se o svecima koji uglavnom nisu rodom Hrvati, ali su njihovi ostaci zaslugom talijanskog akademskog slikara Gaetana Gresslera stigli u Vodnjan 23. lipnja 1818. godine u želji da ih se sačuva od uništenja pred najezdom Napoleonovih vojnika.
///Gaetano Grezler – slikar koji je blago moćne Venecije sakrio u maleni Vodnjan
Zapanjujuća je činjenica da je u vodnjanskoj stolnici sv. Blaža pohranjeno i popisano čak 370 relikvija, 786 kostiju ili zemaljskih ostataka 266 svetaca koji su zajednički i Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi, jer su živjeli prije crkvenog raskola 1054. godine.
U Sv. Blažu se nalazi i 23 cijenjenih platna i kipova. Dio izuzetno vrijednog inventara – poput kustodije u niskom reljefu iz 1451. godine, drvenih figura i slika nastalih od 16. do 18. stoljeća, djela velikih majstora poput Paola Veneziania, Jacopa Contarinia, Jacobella del Fiore, Lazzara Bastiania, Gaetana Gresslera, Aveneria Trevisana, Antonia dalla Zonca i drugih – može se razgledati u muzeju koji je sastavni dio crkve. Tu je ukupno 730 djela i predmeta koji obuhvaćaju vremensko razdoblje od 5. do 19. stoljeća.
Posebnost zbirke su predmeti iz ranokršćanskih bazilika, zbirka relikvijara od murano stakla, plemenitih metala i drva, kao i drveni kipovi i pozlaćeni retabl iz 17. stoljeća, relikvijar u kojem je pohranjen trn iz Kristove krune, te relikvijar sv. Šimuna proroka s komadom tkanine u koju je bilo umotano Djetešce. Zbirka je odnedavno bogatija i za vrijednu relikviju lubanje sv. Huberta, zaštitnika lovaca i kopiju Torinskog platna koja je istih dimenzija kao i original.
Crkvu sv. Blaža možete posjetiti tijekom cijele godine – izvan sezone uz najavu, a u sezoni u određeno vrijeme kada je otvorena. Ostale obližnje crkve možete upoznati razgledajući ih tek izvana, jer su zatvorene za posjet osim na dan otvorenih vrata.
U crkvi sv. Madone Traverse iz XIII. stoljeća nalazi se čudo napravljeno od drveta: čak osam rezbarenih oltara iz 17. stoljeća. Legenda kaže da je na ovoj lokaciji u 12 stoljeću prvotno bila izgrađena manja crkva Sv. Marije od Izvora pokraj koje se 1229. zaustavio sv. Antun Padovanski i uz nju osnovao mali samostan.
Akustičnu crkvu Gospe od Karmela čine posebnom izvorne slike na kojima su prikazani anđeli kako sviraju različite instrumente, ali i kip sv. Petra Alkantarskog čijeg su se propovijedanja o pokajničkom siromaštvu Vodnjanci prisjećali u razdobljima suše. Tada bi se kip nosio u procesiji kojom se dozivala kiša.
///Vodnjan i njegovo sakralno blago: Biciklom i pješice krenite u otkrivanje sakralnih zagonetki
Zidovi crkve sv. Antuna Opata, zaštitnika domaćih životinja, rese segmenti fresaka iz 13. i 14. st. Na dan ovoga sveca u dvorište oko crkve dovodilo se na blagoslov volove i krave, a za ostale životinje se blagoslovna sol nosila kućama.
Crkva sv. Katarine nekada davno je ležala van grada Vodnjana, ali ju je grad vremenom dosegnuo i okružio. U njezinoj su unutrašnjosti otkrivene dobro očuvane srednjovjekovne zidne slike, te razni urezani crteži brodova, grbova i zvijezda, kao i grafiti pisani latinicom i glagoljicom.
U crkvici sv. Nedjelje vječno je počivalište pronašao prvi vodnjanski ljekarnik Domenico Cozzetti, a unutrašnjost crkvice krije i glagoljaški grafit iz 1490. godine.
U crkvici sv. Križa je bilo sjedište Bratovštine bičevalaca, flagelanata. Flagelanti su bili srednjovjekovna religijska heretička sekta, ritualno su se samokažnjavali na javnim mjestima bičevanjem do krvi, po uzoru na slične muke koje je prošao Isus Krist, ne bi li tako ostale uvjerili na skori dolazak sudnjeg dana i potaknuli ih na promjenu njihovog ponašanja.
Zvonik crkve sv. Roka iz 17. stoljeća, visok 36 metara, pomalo podsjeća na onaj u Akvileji, a nad vratima zvonika sačuvan je grb s propetim lavom. U niši apside stražari zaštitnik od kuge sv. Rok, tjerajući nedaće što dalje od Vodnjana kao što je to činio i za nemilosrdnih udara ove teške bolesti u 16. stoljeću.
