Ovo je najstariji svjetionik u Hrvatskoj i prvi na svijetu koji je trošio plin

U blizini sela Savudrija nalazi se najstariji svjetionik u Hrvatskoj na sjeverozapadnom rtu Istarskog poluotoka. Svjetionik Savudrija nalazi se 9 kilometara od Umaga blizu slovenske granice na južnom kraju Trnskog zaljeva. Nalazi se na najzapadnijem rtu Hrvatske i visok je 36 metara. Prema legendi svjetionik Savudrija talijanski Salvore izgradio je 1818. godine grof Meternich namijenivši ga lijepoj hrvatskoj plemkinji u koju se zaljubio na jednom balu u Beču.

Nažalost, zdanje u kojem su trebali zajedno živjeti nikad nije dočekalo svoje vlasnike. Plemenita Hrvatica umrla je tijekom posljednjih dana dovršavanja svjetionika, a austrijski grof ga više nikada nije posjetio. Ovaj svjetionik iako legenda govori o nesretnoj ljubavi, danas je često mjesto za vjenčanja ili slikanje mladenaca tako da ljubav i dalje živi u njemu.

Projekt svjetionika potpisuje arhitekt Pietro Nobile po narudžbi tršćanske Deputazione di Borsa, a pod pokroviteljstvom austrijskog cara Franje I. spomenutog u natpisu na podnožju svjetionika. Izgradnja je započela u ožujku 1817. Zanimljivo je kako je za izgradnju korišten lokalni kamen izvađen na obližnjoj obali. U noći 17. travnja 1818., nakon nešto više od godine dana od početka izgradnje, svjetionik je zasvijetlio. Paljenju svjetionika prisustvovao je sam car, koji je tada bio u posjeti Trstu, i prolasku u Savudriji.

Tršćanska Deputazione di Borsa financirala je izgradnju svjetionika prodajom dionica jer upravo ova gospodarska komora imala je najveći interes da plovidba prema tršćanskoj luci postane sigurnijom. Savudrijski svjetionik vidi se s Opicine iznad Trsta što je nekada bilo važno radi komunikacije. Naime, posebnim se zastavicama moglo najaviti koji će brodovi uploviti u luku, pa su na taj način upozorene lučke vlasti i posrednici imali dovoljno vremena da okončaju pripreme za pristajanje brodova.

Najstariji u Hrvatskoj i prvi na plin u svijetu

Ovo je prvi svjetionik na svijetu koji je za rasvjetu trošio plin dobiven destilacijom ugljena. Sirovina je stizala iz Istre iz rudnika kamenog ugljena na istočnoj obali na Labinšćini. U slučaju kvara na plinskoj instalaciji, za rasvjetu se moglo koristiti i ulje. Uvođenje alternativnog goriva, plina, za pogon svjetionika zahtijevalo je puno veće izdatke od predviđenih na početku izgradnje, upravo ovo je bio razlog da tada nije izgrađen i svjetionik na otoku Porer kraj rta Premantura.

Savudrijski svjetionik još uvijek zadivljuje posjetitelje svojom ljepotom, a početkom 19. stoljeća bio je prava turistička atrakcija. Turisti i znatiželjni mještani uporno su se penjali na vrh svjetionika, a svjetioničari zbog brojnih upada na svjetionik čak imali dozvolu upotrebe vatrenog oružja. Prvi takozvani ‘pomoćnici kod svjetionika’ bili su Stefano Schmidt i Bartolomeo Micala. Godine 1828. prvog je zamijenio Giovanni Giacomo Maurel iz savudrijske obitelji koja još živi u tom mjestu. Danas u svjetioniku radi samo jedan svjetioničar jer je rasvjeta automatizirana.

Plaža idealna za jedrenje na dasci

Nakon obilaska svjetionika svakako se spustite na more koje je od svjetionika udaljeno tek tridesetak metara, a plaža u blizini je kamenita. Dobri vjetrovi i blage morske struje pogoduju morskim sportovima poput jedrenja na dasci, a čisto more i bistro kamenito dno pružaju lijep prizor ljubiteljima ronjenja.

Izvor: Istra.hr

Naslovna fotografija: Facebook Davor Rašin