Park prirode Telašćica pun priča i suprotnosti

Uvala Telašćica zahvaljujući svojoj iznimnoj ljepoti, bogatstvu i značaju, okružena s 13 otoka i otočića, a sadrži i šest otočića unutar uvale, proglašena je Parkom prirode 1988. Status zaštićenog područja dobila je još 1980. zahvaljujući svojem iznimno vrijednom biljnom i životinjskom svijetu, geološkim i geomorfološkim fenomenima, vrijednim zajednicama morskog dna te zanimljivom arheološkom nasljeđu. Telašćica u Srednjem vijeku Tilagus – dobila je ime po tome što izgleda kao tri spojena jezera koja se nadovezuju jedno na drugo.

Područje Parka prirode Telašćica obiluje suprotnostima, tihim i mirnim plažama i položenom obalom s jedne strane i divljim strmim klifovima s druge strane, područje šuma alepskog bora i hrasta crnike s jedne strane, te ogoljelog kamenjara s druge, područje obrađenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima, ali i područje degradiranih oblika vegetacije koja prekriva suha staništa.

STIJENE 161 METAR IZNAD MORA I 90 METARA ISPOD

Jedinstvena uvala Telašćica najsigurnija je najljepša, ali i najveća prirodna luka u Jadranskom moru. Ona skriva čak 25 malih plaža, strmce Dugog otoka takozvane “stene“, koje se uzdižu do čak 161 metar nad morem i spuštaju se u dubinu do 90 m, a tu je i slano jezero “Mir” s ljekovitim svojstvima.

Najslikovitiji među otocima je otok Katina, a najneobičniji zasigurno Taljurić. U okolini su brojne obrađene livade, a na brežuljcima bogata mediteranska vegetacija s oko 500 biljnih vrsta i jednako bogatom faunom. Podmorski svijet broji preko 300 biljnih i 300 životinjskih vrsta.

Ovaj zanimljivi Park prirode bilježi više od 2.500 sunčanih sati godišnje, zimi more je more 13°C, a ljeti približno 23°C. O tome da je Telašćica od davnine napučen kraj svjedoče ostaci rimskih građevina u Maloj Proversi, kao i brojne predromaničke crkvice, među kojima se ističe crkva sv. Ivana u Stivanjem polju, a o tome da su počeci ribarstva u Hrvata započeli baš na ovim obalama svjedoči prvi zapis o ribarstvu s kraja 10. stoljeća.

ZANIMLJIV SVIJET ČEKA VAS ISPOD MORA

U Parku prirode moguće je roniti na nekoliko atraktivnih mjesta u blizini klifova. Biljni svijet mora ovdje čine alge i morske cvjetnice. One predstavljaju vrlo značajnu kariku u morskom ekosustavu. Proizvode kisik i služe kao sklonište i hrana mnogim životinjama.

Dosadašnjim istraživanjima biološke raznolikosti podmorja Parka utvrđeno je 318 vrsta algi od ukupno 638 zabilježenih na istočnom Jadranu te 3 vrste morskih cvjetnica. Najzanimljivija alga ovog područja je vapnenačka crvena alga rasprostranjena u istočnom Sredozemlju koja je sjeverozapadno u Jadranu vrlo rijetka. Najbogatije nalazište ove alge u Parku je pod otvorenim jugoistočnim stijenama Dugog otoka i susjednih olujnih otočića. Na lokalitetima Grpašćak, Mir i Mala Prisika istraživanjem su utvrđena gusta naselja invazivne tropske crvene alge.

Ovu jesen iskoristite i za šetnje zanimljivim mjestima, a prekrasan pogled s vidikovca Grpašćak ne smijete propustiti.

LEGENDE TELŠĆICE: Peteročići

Ovaj park skriva i zanimljive priče i legende. O Peteročićima se zna iz usmenih predaja takozvanih kazivačica koje su imale vještinu pamćenja i naočit stil govora. Priču o Peteročićima prenijela je Šanta Mihić, rođena Jagić, rođena 1877. godine u Salima. Bila je pastirica te je veći dio života provela na ispaši u Telašćici.

˝Peteročići su bili mali ljudi svaki sa 5 rogov na glavi. Bili su dobri i nikom zla nisu činili. Govoru i da su bili čudo vridni, uvik su čagoder činili. Stali su u Krnjencu na Koženjaku. Još i sad je viti di su stali.Na Krnjencu su u mocirami kako niki koriduri. Ki su bili tamo govoru, da čovik čačeći more pasati nutra i da bi stalo pe’ šest ljudi. Na Koženjaku, sa zburnjeg vrha je jedna peć pod stenun, di bi se čobane skrili i grijali kada bi daždilo. Nutra je jedan koridur. Provali su kršćane vanj se vavirati i pušćati za sobun pasm o preje za da se ne zgubu. Hodili bi dokle bi in se svića ugasila, a onda bi se vrnuli. Nutra da su opeta koridurići i ‘ko pogodiš pravi moga si okolo opeta dojti u peć kroz drugu bužu. E, tako da su toteka stali Peteročići. Na Citorij, vrhu Stivanjeg polja, da je bila crikva Peteročićima. Još i sada moru se viti na Citoriju nike mirine. Odatle gre doli prema moru jedna putačina, pa unda na jugo od Magrovice sve uza more na jugo, na jugo spod Brčastaca u unda gre prema Krnjencu. S otin putun da su hodili Peteročići u crikvu. Putačina je još i danas. Viti je je di bolje di gore, ali niko š njun ne gre, a malo je ki i hodi. Je li tako, ni li, ja ne znan. Tako sam užala čuti.˝

( Izvor: Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb; zbirka Goroslav Oštrić: ˝Hrvatske narodne priče s Dugog otoka i okolice˝, 1958, signatura IEF 325)

U LEGENDAMA UVIJEK DIO ISTINE

S obzirom na arheološke potvrde da je crkva sv.Viktora ranokršćanska zanimljiva je ova priča još više tim što jedna legenda kaže da je i na Koženjaku zakopano grčko blago. Na Koženjaku se mogu pronaći fragmenti bizantske keramike te ovakve legende samo doprinose da u predajama uvijek postoji dio istine povezane sa stvarnim povijesnim događajima.

Također pod vrhom Koženjaka se nalazi mala spilja, potkapina koju treba arheološki istražiti, jer sam Koženjak je prema dosadašnjim istraživanjima prapovijesni lokalitet s kontinuitetom u srednji vijek. Crkva na Citoriju se povezuje i sa misionarima, pustinjacima koji su s Istoka dolazili širiti kršćansku vjeru, pa tako se jedna spilja podno Citorija zove Remetina peć, a na grčkom jeziku eremit znači-pustinjak.

IZVOR I FOTOGRAFIJE: PARK PRIRODE TELAŠĆICA