Uvala Telašćica zahvaljujući svojoj iznimnoj ljepoti, bogatstvu i značaju, okružena s 13 otoka i otočića, a sadrži i šest otočića unutar uvale, proglašena je Parkom prirode 1988. Status zaštićenog područja dobila je još 1980. zahvaljujući svojem iznimno vrijednom biljnom i životinjskom svijetu, geološkim i geomorfološkim fenomenima, vrijednim zajednicama morskog dna te zanimljivom arheološkom nasljeđu. Telašćica u Srednjem vijeku Tilagus – dobila je ime po tome što izgleda kao tri spojena jezera koja se nadovezuju jedno na drugo.
FOTO: PARK PRIRODE TELAŠĆICA
Područje Parka prirode Telašćica obiluje suprotnostima, tihim i mirnim plažama i položenom obalom s jedne strane i divljim strmim klifovima s druge strane, područje šuma alepskog bora i hrasta crnike s jedne strane, te ogoljelog kamenjara s druge, područje obrađenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima, ali i područje degradiranih oblika vegetacije koja prekriva suha staništa.
HRIDI, FOTO: PP TELAŠĆICA
STIJENE 161 METAR IZNAD MORA I 90 METARA ISPOD
Jedinstvena uvala Telašćica najsigurnija je najljepša, ali i najveća prirodna luka u Jadranskom moru. Ona skriva čak 25 malih plaža, strmce Dugog otoka takozvane “stene“, koje se uzdižu do čak 161 metar nad morem i spuštaju se u dubinu do 90 m, a tu je i slano jezero “Mir” s ljekovitim svojstvima.
Jezero Mir, FOTO: PP TELAŠĆICA
Najslikovitiji među otocima je otok Katina, a najneobičniji zasigurno Taljurić. U okolini su brojne obrađene livade, a na brežuljcima bogata mediteranska vegetacija s oko 500 biljnih vrsta i jednako bogatom faunom. Podmorski svijet broji preko 300 biljnih i 300 životinjskih vrsta.
Ovaj zanimljivi Park prirode bilježi više od 2.500 sunčanih sati godišnje, zimi more je more 13°C, a ljeti približno 23°C. O tome da je Telašćica od davnine napučen kraj svjedoče ostaci rimskih građevina u Maloj Proversi, kao i brojne predromaničke crkvice, među kojima se ističe crkva sv. Ivana u Stivanjem polju, a o tome da su počeci ribarstva u Hrvata započeli baš na ovim obalama svjedoči prvi zapis o ribarstvu s kraja 10. stoljeća.
ZANIMLJIV SVIJET ČEKA VAS ISPOD MORA
U Parku prirode moguće je roniti na nekoliko atraktivnih mjesta u blizini klifova. Biljni svijet mora ovdje čine alge i morske cvjetnice. One predstavljaju vrlo značajnu kariku u morskom ekosustavu. Proizvode kisik i služe kao sklonište i hrana mnogim životinjama.
FOTO: PARK PRIRODE TELAŠĆICA
FOTO: PARK PRIRODE TELAŠĆICA
FOTO: PARK PRIRODE TELAŠĆICA
Dosadašnjim istraživanjima biološke raznolikosti podmorja Parka utvrđeno je 318 vrsta algi od ukupno 638 zabilježenih na istočnom Jadranu te 3 vrste morskih cvjetnica. Najzanimljivija alga ovog područja je vapnenačka crvena alga rasprostranjena u istočnom Sredozemlju koja je sjeverozapadno u Jadranu vrlo rijetka. Najbogatije nalazište ove alge u Parku je pod otvorenim jugoistočnim stijenama Dugog otoka i susjednih olujnih otočića. Na lokalitetima Grpašćak, Mir i Mala Prisika istraživanjem su utvrđena gusta naselja invazivne tropske crvene alge.
CRVENA ALGA, FOTO: PARK PRIRODE TELAŠĆICA
Ovu jesen iskoristite i za šetnje zanimljivim mjestima, a prekrasan pogled s vidikovca Grpašćak ne smijete propustiti.
LEGENDE TELŠĆICE: Peteročići
Ovaj park skriva i zanimljive priče i legende. O Peteročićima se zna iz usmenih predaja takozvanih kazivačica koje su imale vještinu pamćenja i naočit stil govora. Priču o Peteročićima prenijela je Šanta Mihić, rođena Jagić, rođena 1877. godine u Salima. Bila je pastirica te je veći dio života provela na ispaši u Telašćici.
FOTO: PARK PRIRODE TELAŠĆICA
˝Peteročići su bili mali ljudi svaki sa 5 rogov na glavi. Bili su dobri i nikom zla nisu činili. Govoru i da su bili čudo vridni, uvik su čagoder činili. Stali su u Krnjencu na Koženjaku. Još i sad je viti di su stali.Na Krnjencu su u mocirami kako niki koriduri. Ki su bili tamo govoru, da čovik čačeći more pasati nutra i da bi stalo pe’ šest ljudi. Na Koženjaku, sa zburnjeg vrha je jedna peć pod stenun, di bi se čobane skrili i grijali kada bi daždilo. Nutra je jedan koridur. Provali su kršćane vanj se vavirati i pušćati za sobun pasm o preje za da se ne zgubu. Hodili bi dokle bi in se svića ugasila, a onda bi se vrnuli. Nutra da su opeta koridurići i ‘ko pogodiš pravi moga si okolo opeta dojti u peć kroz drugu bužu. E, tako da su toteka stali Peteročići. Na Citorij, vrhu Stivanjeg polja, da je bila crikva Peteročićima. Još i sada moru se viti na Citoriju nike mirine. Odatle gre doli prema moru jedna putačina, pa unda na jugo od Magrovice sve uza more na jugo, na jugo spod Brčastaca u unda gre prema Krnjencu. S otin putun da su hodili Peteročići u crikvu. Putačina je još i danas. Viti je je di bolje di gore, ali niko š njun ne gre, a malo je ki i hodi. Je li tako, ni li, ja ne znan. Tako sam užala čuti.˝
( Izvor: Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb; zbirka Goroslav Oštrić: ˝Hrvatske narodne priče s Dugog otoka i okolice˝, 1958, signatura IEF 325)
FOTO: PARK PRIRODE TELAŠĆICA
U LEGENDAMA UVIJEK DIO ISTINE
S obzirom na arheološke potvrde da je crkva sv.Viktora ranokršćanska zanimljiva je ova priča još više tim što jedna legenda kaže da je i na Koženjaku zakopano grčko blago. Na Koženjaku se mogu pronaći fragmenti bizantske keramike te ovakve legende samo doprinose da u predajama uvijek postoji dio istine povezane sa stvarnim povijesnim događajima.
FOTO: PARK PRIRODE TELAŠĆICA
Također pod vrhom Koženjaka se nalazi mala spilja, potkapina koju treba arheološki istražiti, jer sam Koženjak je prema dosadašnjim istraživanjima prapovijesni lokalitet s kontinuitetom u srednji vijek. Crkva na Citoriju se povezuje i sa misionarima, pustinjacima koji su s Istoka dolazili širiti kršćansku vjeru, pa tako se jedna spilja podno Citorija zove Remetina peć, a na grčkom jeziku eremit znači-pustinjak.
FOTO: PARK PRIRODE TELAŠĆICA
IZVOR I FOTOGRAFIJE: PARK PRIRODE TELAŠĆICA