Plešivička vinska cesta osim pjenušaca skriva vrhunska orange vina

Turističke priče istraživale su ponudu Zagrebačke županije i akciju Odmor nikad bliže, a jedna od destinacija bila je vrlo zanimljiva lokacija s koje puca prekrasan pogled na Plešivičke vinograde. Nakon vožnje Plešivičkom vinskom cestom od Jastrebarskog pitala sam se zašto uopće idemo u Toscanu, jer mi imamo puno više od Toscane, a rekla bih i bolje. Pogled je neopisiv i svako malo sam zastala otvorila prozor auta i veselila se kao malo dijete što su mi otkrili ovu cestu. Probala sam vino i hranu, upoznala divne ljude, a ovog pogleda se ne mogu dovoljno nagledati i nauživati.

Otkrila sam Plešivicu! I sigurna sam ovdje ću biti redovan gost.

Nakon samo 20 minuta od Zagreba, našli smo se na Plešivici i to u Vinariji Jagunić, koja je poznavateljima vina poznata po svojim vrhunskim pjenušavim vinima. No, velika je greška Plešivicu i ove vinare promatrati samo kroz pjenušava vina jer ima ovdje mirnih vina koja su nepravedno zapostavljena i nekako se ne spominju dovoljno kada se govori o ovoj vrhunskoj vinskoj cesti. A tek kada otkrijete orange vina…. e tek onda možete komentirati ponudu Plešivice.

U Vinariji Jagunić dočekao nas je Dominik nasljednik obiteljske vinske tradicije, koja traje nekoliko generacija. Odmah sam pogriješila s prvim pitanjem: Vi ste osoba koji je glavni “krivac” za sve ovo, pa vas pitam što je to što nudi Plešivička vinska cesta i je li pred nama svijetla budućnost, jesmo li hrvatska Toscana?

“Ne, nego sukrivac, ja sam samo nastavio jednu lijepu obiteljsku priču i nadogradio je na pjenušava vina i na segment koji tek dolazi, a to su narančasta vina po kojima je Plešivica rekao bih avangarda i to ne samo u Hrvatskoj, nego vjerojatno i u ovom dijelu Europe. Drago mi je da sve više ljudi prepoznaje prirodne ljepote Plešivičke vinske ceste, ovu gotovo netaknutu prirodu, predivne poglede i naravno sinergiju čovjeka, prirode, hrane i vina. Kada se to sve skupa ukomponira u jednu lijepu priču onda je to pravi turistički doživljaj” spreman je novinarska pitanja Dominik jer predstavnici sedme sile česti su gosti ovdje.

Ovdje radi cijela obitelj. Danas kada vas netko gleda reći će lako je njima, imaju odlična vina, na Plešivici su, rade desetke tisuća butelja…. No recite nam što to točno i u stvarnosti znači biti vinar?

“Vinar je poziv, profesija koja se ne može raditi bez strasti i ljubavi. Ja uvijek kažem, ako želite puno zarađivati i bezbrižnije živjeti, vinarstvo sigurno nije poziv za vas, postoje puno lakša zanimanja s puno manje stresa i više zarade Međutim kada to radite s ljubavlju i određenom dozom strasti i ako to stvarno volite i još ste dobri u tome, onda mislim da nema veće satisfakcije od toga. Vinarstvo je jedna kompleksna grana, možda i najkompleksnija u poljprivrednoj proizvodnji a i šire, jer morate razumjeti procese u vinogradu, procese u podrumu, biti marketinški stručnjak, pravnik… Jedna multidisciplinarna zanimacija. Ali šalu na stranu sigurno jedna od ljepših stvari od čega čovjek može živjeti, ja kažem da ne živimo od vina nego s njim i živimo, tu nema radnog vremena. S tim poslom ustajete i liježete, nekad i noćite. Sada krećemo u berbu za pjenušce, grožđe je praktički savršeno za pjenušava vina ove godine i mislim da nas čeka jedna jako lijepa berba” zaključuje Jagunić koji nas je potom proveo kroz vinariju te nam predstavio pjenušac, mirna vina i orange koji je uistinu bio glavno vinsko iznenađenje našeg posjeta Zagrebačkoj županiji i definitivni pobjednik ako mene pitate.

Možda mnogi od nas neće pamtiti 2020. godinu po dobrome, no nadamo se kako će vinski biti dobra godina, kada se budu otvarale butelje. Naši domaćini, kao i svake godine, dat će sve od sebe da zadovolje svoje, ali i kriterije svojih potrošača i vinoljubaca. A pred Jagunućima, koji su se ozbiljno okrenuli kvaliteti i izvrsnosti te proizvodnji vrhunskih butelja s posebnim naglaskom na orange vina. sigurno je svijetla vinska i turistička budućnost koju ćemo rado pratiti pričama jer sigurna sam kako će ih oni i nadalje pričati.

A za kraj odlične vinske priče s Plešivice moram reći kako ova obiteljska priča ne bi bila potpuna bez jedne zanimljive žene koja se skriva u pozadini u kuhinji. Svi koji ste bili kod Jagunića i kušali vina sigurno ste kušali i neodoljive domaće gastrodelicije iz kuhinje 75 godišnje bake Ljubice.

Pred nama se tako na stolu našla neodoljiva juha od tikvica s koprom, domaća raca s mlincima i ručno rađenim kroketima te štrudla sa sirom i jabukom. Bravo za masterchef baku s Plešivice i obiteljsku priču koja traje nekoliko generacija.