Potopljeni brod Gagliana Grossa kod Biograda i danas je zanimljiva turistička priča našeg podmorja

Članak se nastavlja ispod oglasa

Priča kreće ovako…Kraj je mjeseca listopada daleke 1583. godine. Trgovački brod Gagliana grossa isplovljava iz Venecije prema Carigradu, današnjem Istanbulu, noseći skupocjenu robu i najbolju opremu za obnovu starog harema turskog sultana Murata III., inače omiljenog unuka Sulejmana Veličanstvenog. Međutim, Gagliana grossa nikad nije stigla do Carigrada jer je doživjela pomorsku katastrofu te se razbila o stijene i potonula negdje kod otočića Gnalića na jugozapadnom kraju Pašmanskoga kanala. Bio je to jedan od najpoznatijih brodoloma 16. stoljeća koji gotovo 440 godina izaziva pozornost povjesničara i arheologa.

Šezdesetih godina 20. stoljeća otkriven je južno od Biograda na Moru, kod stjenovitog otočića Gnalića, potonuli brod s trgovačkim teretom. Dolasku stručnjaka na lokalitet prethodili su posjeti podmorskih pljačkaša. Naime ovaj lokalitet godinama je sustavno pljačkan. Prema podacima muzeja brod Gagliana grossa bio je dugačak gotovo 40 metara dok mu je njegova bila oko 750 tona. Teret ovog broda, koji je inače jedan najbolje sačuvanih renesansnih potopljenih brodova, odlično je očuvan unatoč činjenici kako je više od 400 godina proveo duboko pod moremi. Dosad je na lokalitetu Gnalić nađeno više od 20.000 predmeta s potonulog broda koji se čuvaju u Zavičajnom muzeju Biograd.

Predmeti pronađeni na olupini pripadaju brodskoj opremi tu su topovi, sidra, užad, pomorski šestar i slično, ali i teretu koji se sastojao od gotovih proizvoda poput svijećnjaka, tekstila, staklenog posuđa, stakla za prozore i ogledala, pribadača, britva pa i naočala. Pronađen je i niz poluproizvoda i sirovina – mjedeni lim i žica, pocinčani lim, kositar, olovno bjelilo i cinober. Raznovrstan teret, koji je ukrcan u Veneciji za Carigrad Istanbul, potječe iz raznih krajeva Europe te s jedne strane prezentira europsku proizvodnju i trgovinu, a s druge potražnju za europskim proizvodima na drugim tržištima.

Trup broda sa lokaliteta Gnalić, arheološka kampanja 2013.
Snimatelj: Sebastian Govorčin

MANGAL S POTPISOM SULTANA

Posebno je zanimljiv nalaz je pokretno orijentalno kuhalo ili peć „mangal“ s urezanim kaligrafskim natpisom na turskom – tugrom, a predstavlja potpis sultana Osmanskog carstva koji nalazimo na službenim dokumentima, na njegovom pečatu i novcu iskovanom za njegove vladavine. Svaki sultan je imao vlastitu tugru.

MJEDENI SVIJEĆNJACI

Svojim podrijetlom svijećnjaci se izdvajaju od ostale nađene trgovačke robe. Radi se o elegantnim i funkcionalnim svijećnjacima koji su se iz praktičnih razloga transportirali u dijelovima.

Pri vrhu stropnog svijećnjaka nalazi se dekorativni element s prikazom dvoglavog okrunjenog orla. Smatra se da je dvoglavi orao preuzet s habsburškog grba i da je njegovom prihvaćanju pridonijela popularnost cara Karla V. (1519. – 1556.) u flamanskim zemljama.

ŠTO SE KRIJE U GNALIĆKOJ ŠKRINJI?

Najzagonetniji predmet izvađen s potonulog broda bila je željezom okovana škrinja. Vijesti o blagu u njoj širile su se i punile novinske stupce. Nakon otvaranja škrinje u Narodnom muzeju u Zadru 1967. godine mnogi su ostali razočarani. U njoj nije bilo ni zlata ni dragog kamenja, međutim nađene su takove rijetkosti koje vrijednost gnalićkom nalazu podižu na svjetsku razinu!

U okovanoj škrinji pronađeno je umjesto blaga preko 5o metara damasta, koji je prema riječima istraživača bio poklon za sultaniju Nurbanu, majku Murata III. Nurbanu, pravog imena Cecilia Venier-Baffo. Za nju pak tvrde kako je bila izvanbračna kći mletačkog plemića i guvernera s grčkog otoka Faros, odakle su je 1537. godine u njenoj 12. godini oteli pirati. Cecilia je potom dovedena u harem princa Selima II., sina omiljene Sulejmanove žene poznate Hurem. U haremu je Cecilia, koja je postala najvažnija Selimova žena, dobila ime Nurbanu što zapravo znači “božanstvena kraljica kose što svijetli”. Zanimljivo upravo je ona sa svojim sinom Muratom III. ravnopravno vladala Osmanskim carstvom sve do svoje smrti.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Prema spoznajama Gagliana grossa prevozila je i drago kamenje. Neposredno nakon brodoloma 1584. grčki je spužvar i koraljar Manoli, zvan „Fregata“, izronio kovčežić i škrinjicu s biserima, dijamantima i smaragdima.

Otuđena gravirana vaza

Još jedna zanimljivost veže se uz misterij blaga s potopljenog broda. U Biogradu na Moru 11. lipnja 1970. između 10 i 12 sati iz prizemlja muzejske zgrade ukradena je dragocjena gravirana vaza. O tome je četiri dana kasnije, 15. lipnja 1970., obaviještena tadašnja Skupština općine Biograd, nažalost nije poduzeto ništa da se ukradena vaza nađe.

GAGLIANA PREVOZILA TERET SIROVINA ZA IZRADU BOJA

Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru u studenom prošle godine objavio je na svojim Facebook stranicama članak i galeriju fotografija na temu kako je brod prevozio i sirovine za izradu boja.

-Jeste li znali da je brod Gagliana Grossa, potonuo kod otočića Gnalića na izlazu iz Pašmanskog kanala, prevozio teret sirovina za izradu boja? Često na arheološkim lokalitetima pronalazimo minerale, no nismo svjesni njihove moguće uporabe kao pigmenta, kozmetičkog ili medicinskog preparata. Trenutačno stanje istraživanja: Katarina Batur koristi Ramanovu spektroskopiju i infracrvenu spektroskopiju s Fourierovom transformacijom kako bi odgonetnula sastav crvenih i žutih uzoraka- stoji između ostalog u objavi s kraja prošle godine.

Utjecaj arheoloških nalaza na morski okoliš

Članak se nastavlja ispod oglasa

U sklopu međunarodnog projekta „Brodolom kod Gnalića – ogledalo renesansne Europe“, za stručnjake se posebno zanimljivim pokazalo proučavanje ekološkog učinka teških metala koji su u velikim količinama i danas prisutni u površinskom sloju nalazišta. Koliko je za sada poznato, u brodskom su teretu bili zastupljeni mjedeni lim i žica, pokositreni čelični lim, živa, kositar, živin sulfid (cinober), olovni karbonat (ceruzit), olovni oksid (minij) i sumpor u prahu. Za pretpostaviti je da su u vrijeme potapanjea broda, ali i kasnije, uzrokovali lokalnu ‘ekološku katastrofu’, a i danas utječu na živi svijet gnalićkog podmorja.

Predmeti s broda ogledalo su Europe u doba kasne renesanse. Brodska olupina je izrazito vrijedna, a u arhivu smo našli i ugovor o nabavi hrastove građe za izgradnju broda. Riječ je lokalitetu od vrhunskog svjetskog značenja- rekla je za još prije tri godine za Jutarnji list dr. Irena Radić Rossi, naša najpoznatija podvodna arheologinja te dodala kako je priča o Gnaliću toliko zanimljiva da bi se mogao utemeljiti muzej svjetskoga glasa. -Mislim da bi se ovaj projekt trebao iskoristiti za promidžbu hrvatske kulturne i pomorske baštine na najvišoj razini- zaključila je.

Priča o brodolomu kod Gnalića i dalje traje, a nepoznanica je još uvijek puno, ostaje nada kako će se znanstvenici izboriti za sredstva za dodatna istraživanja te kako će uspjeti u naumu poticanja na izgradnju posebnog muzeja koji bi bio zasigurno svjetska turistička atrakcija.

Izvor: Hrvatski povijesni muzej. Radna bilježnica tiskana uz izložbu „Gnalić – blago potonulog
broda iz 16. stoljeća
, Biogradnamoru.hr

- Oglas -

POSLJEDNJE OBJAVE

NAJČITANIJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.

Autor

Kategorije