Blogerica iz San Francisca imena Angela nedavno je na TikToku sa suzama u očima podijelila svoju bol zbog osjećaja izoliranosti tijekom posjeta francuskom gradu Lyonu.
Ne govori francuski te je požalila što je uopće došla u posjet gradu i trošila novac. Doputovala je s namjerom da uči i istražuje, ali je iskustvo za nju u konačnici bilo neugodno.
Otkad je objavljen, video s naslovom ‘Francuska me rasplakala’ pregledan je 7,6 milijuna puta, a javnost je po pitanju kulturnog bontona tijekom putovanja u inozemstvo podijeljena. No, Angela nije usamljena u svom city break kulturološkom šoku – osobito kada je u pitanju Francuska, prenosi portal HrTurizam.
Pariški sindrom je sve popularniji naziv na društvenim mrežama za turiste zaljubljene u grad ljubavi i svjetla ili neko drugo popularno odredište.
Ovaj sindrom se često definira kao “stanje teškog kulturnog šoka”. Fizički i psihološki simptomi kada Pariz ne ispuni očekivanja uključuju halucinacije, ubrzan rad srca, vrtoglavicu i mučninu.
Azijski turisti
Poremećaj je tako nazvao psihijatar Hiroaki Ota 80-ih godina prošloga stoljeća, a žrtve sindroma gotovo su isključivo Japanci. Naime, očekivanja azijskih turista su velika jer mediji u njihovim zemljama idealiziraju europska mjesta, pogotovo Pariz koji se prikazuje kao grad romanse, ljubavi i glamura.
Međutim, umjesto filmskog prikaza mirnih i romantičnih uličica te modela koji nose visoku modu, dočekuju ih kaos u prometu, prljavština, prenapučenost, namrgođeni stanovnici i neljubazni turistički djelatnici koji odbijaju govoriti engleski.
Od ranih 2000-ih u psihijatrijske klinike je na liječenje primljeno nekoliko japanskih turista. Riječ je o ekstremnim slučajevima.
U članku kojeg je objavio prije 20 godina Ota iznosi kako je u razdoblju između 1988. i 2004. na liječenje upućano preko 60 japanskih pacijenata. Među njima su kod 48 pacijenata dijagnosticirani shizofreni ili drugi psihotični poremećaji, a 50 posto ih je bilo u dobi između 20 i 30 godina.
Je li sindrom stvaran i ekskluzivan za Francusku?
Svake godine oboli oko 20 japanskih turista, tako da je iako rijedan, stvaran. Nepotvrđena izvješća čak navode kako japansko veleposlanstvo u Parizu ima 24-satnu telefonsku liniju za hitne slučajeve za one koji pate od istinskih simptoma šoka povezanih s traumom na putovanju.
Dva sindroma čuvena su u psihijatriji barem onoliko koliko su čuveni i gradovi po kojima su nazvani. Poznato je da slični psihijatrijski simptomi pogađaju turiste koji posjećuju Jeruzalem.
Potaknuto blizinom svetih mjesta, psihotično stanje paranoje može pogoditi putnike i hodočasnike u ovome gradu, a često je povezano s intenzivnim vjerskim iskustvom.
Na drugom mjestu, u Firenci, izletnici opčinjeni umjetnošću i arhitekturom talijanskog grada mogu iskusiti Stendhalov sindrom – paranoju i lupanje srca izazvanih povijesnim značajem i ljepotom onoga što vide pred sobom.
Jeruzalemski sindrom
Jeruzalem je jedan od najstarijih gradova svijeta i mjesto interakcije triju monoteističkih vjera. Svake godine privlači milijune hodočasnika iz svih krajeva svijeta, a predivne građevine i relikvije oduševljavaju turiste.
Međutim, neobično ponašanje pojedinih posjetitelja potaknulo je psihijatre na proučavanje posebnog stanja u koje znaju zapasti. Ovaj sindrom najčešće se odnosi na hodočasnika koji se identificira s nekom od vrhovnih figura religije kojoj pripadaju.
Vjeruje se kako sam dolazak u grad nabijen povijesnom težinom i religijskim značenjem može predstavljati okidač za pojavu simptomatologije.
Bolest se temelji na deluzijama i klasificira se kao psihoza. Osoba počinje vjerovati da je ‘odabrana’ i ponašati se mesijanski. Oboljeli umišljanju da su proroci, reinkarnacije božanstava, svetaca i slično. Nerijetko vrište, viču i pjevaju psalme ili naglas čitaju odlomke iz Biblije.
Također je poznato da u Jeruzalemu nije rijetkost naići na osobu koja na ulici nagovještava ‘sretnu vijest’ i očekuje da je slijede ili osobu koja pada u trans, govori da je Sveti Petar ili Isus.
Sindrom je prvi puta opisao 1930. godine izraelski psihijatar Heinz Herman. Nakon što je prvi puta registriran, psihijatri su primijetili povijesne tragove da se pojavljivao i u Srednjem vijeku.
Naslovna fotografija: Pete Linforth / Pixabay
