Priča o slavonskoj planini Papuk: O njega su se lomili i odbijali morski valovi Panonskog mora

Papuk je omiljena destinacija za izlet slavonskih ljubitelja prirode i planinara. Također Park šuma Jankovac omiljeno je izletište za obitelji i ovi sunčani dani idealni su za provesti kvalitetno vrijeme u hladu Papuka.

Priča o slavonskoj planini – Papuk

Iz dubina nekadašnjeg Panonskog mora izdižu se na gotovo tisuću metara nadmorske visine vrhovi Papuka. Ovo geološki najraznolikije područje Hrvatske prvi je i jedini geopark u Hrvatskoj. Njegovi slojevi otkrivaju povijest koja je u potpunosti mijenjala lica prostora – od Panonskog mora do raskoši stabala stoljetne bukve. Promijenjeno lice u svojim dubinama ipak priča sva proživljena iskustva prostora spremno ih dijeleći sa znatiželjnicima!

Ogromni su se morski valovi lomili i odbijali od Papuka. Iznad valova zapjenjenih od siline udaraca o papučko tlo izvirivali su divovski morski psi, kitovi i graciozni dupini. U sigurnom zaklonu kopna, lovci su dizali svoje logore i čekali na plijen, mamute i bizone.

Slika je to Papuka dok je bio otok u Panonskom moru, prije više od desetak milijuna godina. Priroda je sačuvala dokaze o tom vremenu. Brojni fosilni ostaci milijunima godina kasnije pričaju nekadašnju morsku priču Slavonije.

Papuk je prvi geopark u Hrvatskoj

Sadrži formacije stijena izuzetnog geološkog interesa. Stijene su stare i preko 400 milijuna godina i među najstarijima su u Hrvatskoj. Papuk je izgrađen od metamorfnih, magmatskih i sedimentnih stijena, a smatra se da su izdanci Tisijske tektonske ploče, koje nalazimo na Papuku, najvredniji primjeri panonskog bazena. Prvi hrvatski geološki spomenik prirode, Rupnica, nalazi se na Papuku.

Rupnica je fenomen nastao iz vulkana. Prirodni mozaik stijena poslaganih poput ogromnih kamenih stupova koji su posloženi poput stepenica. Jedinstveni fenomen u svjetskim razmjerima. Geološka je važnost Rupnice u jedinstvenoj morfološkoj pojavnosti vulkanskih stijena koje su stupastim lučenjem stvorile pravilne četverokutne, peterokutne, šesterokutne i slične pravilne, kao izlivene oblike.

Za obilazak lokaliteta uređena je poučna staza, a vrijedi obići i kamenolom Trešnjevicu, udaljen tek nekoliko kilometara od Rupnice. Prizor ostavlja bez daha. Rasječeni prikaz unutrašnjosti Papuka otkriva „utrobu planine“. Obilježje Papuka nepregledne su šume, većinom bukve. Ovdje žive gotovo svi predstavnici srednjoeuropske faune. Guste šume Papuka stanište su i utočište jelena, srna, divljih svinja, lisica i kuna.

Priča o životu najugroženijeg i strogo zaštićenog leptira koji živi na Papuku

Vlažnih je travnjaka u odnosu na suhe vrlo malo. No i njihova nezamjetna površina stanište je jednoj od ugroženih vrsta biljaka u Hrvatskoj – plućnoj sirištari (Gentiana pneumonanthe), te močvarnom plavcu (Phengaris alcon alcon), vrlo ugroženom i strogo zaštićenom leptiru.

Život tog leptira čudesna je priča o složenosti koja privlači brojne istraživače zbog njegovog dolaska samo na vlažna staništa gdje raste njegova biljka hraniteljica, plućna sirištara. Na tim travnjacima žive i mravi roda Myrmica. Leptiri jajašca polažu na biljku hraniteljicu, a mravi, privučeni posebnom tekućinom koju izlučuje gusjenica, odvlače je u svoj mravinjak. Kada je odvuku, ponašaju se prema njoj kao prema vlastitim ličinkama, hrane je i čuvaju. Gusjenice u mravinjaku provedu do osam mjeseci, a potom iz mravinjaka izlijeće leptir.

Vode Papuka su živopisne i dinamične. Planinski potoci dom su specifičnim ribljim vrstama, vodozemcima, gmazovima i vodenim beskralješnjacima. Bistra i hladna voda potoka stanište je potočne mrene (Barbus balcanicus) i autohtone potočne pastrve (Salmo trutta) koja se tu i prirodno mrijesti.

Ovdje živi i ugrožena populacija riječnog raka (Astacus astacus), kornjače te više vrsta žaba. Vidre (Lutra lutra) ponekad posjećuju papučke potoke. Vodenkos (Cinclus cinclus) je neobična ptica koja zaranja i hoda dnom potoka, tražeći vodene kukce, a uz nju i gorske potoke, stanište je pronašla i gorska pastirica (Motacilla cinerea).

Iz Parka prirode Papuk ne odlazi se bez posjeta Park šumi Jankovac. I prije nego što je Papuk proglašen Parkom prirode, Jankovac je bio zaštićen prirodni rezervat – park-šuma. Ime je dobio po Josipu Jankoviću, pripadniku slavonske vlastelinske obitelji Janković. Skladna prirodna cjelina sastoji se od doline, obronaka obraslih šumom, potoka, umjetnih jezera koje je napravio Josip pl. Janković. Na kraju doline je 35 metara visok slap Skakavac.

Iznad izvora potoka špilja koju je isti Janković uredio za svoju grobnicu. Želja mu je ispunjena i 1861. godine tamo je i pokopan.

U osamnaestom je stoljeću tu bila i staklana, jer su bujne bukove šume omogućavale njezin rad. Jedna od sirovina za dobivanje stakla bio je pepeo nastao izgaranjem bukve, uz kvarc i vapno.

Papuk je slavonski planinski raj i idealan za obiteljski izlet

Guste šume panonske bukve ovdje zrak čine neprestano svježim i odmaraju ga od vrućine koja ga grije na slavonskim nizinama. Prostor za istraživače i znalce – izazovan i skrovit. Njegovu geološku priču mogu iščitavati samo poznavatelji geologije. Za njih je to prostor beskrajne znatiželje i neispričanih dijelova geološke i druge povijesti. I arheolozi imaju vrijedne razloge dolaska na Papuk.

Park prirode Papuk svjetski je važno nalazište halštatske kulture. Naime, tijekom starijeg željeznog doba (750.–300. pr. Krista) na južnim obroncima Papuka bila su mnoga naselja o čemu svjedoče brojni nalazi halšatske kulture. U grobovima bogatih kneževa pronađene su urne – keramičke posude crne boje, uglavnom premazane slojem grafita i ukrašene životinjskim rogovima. Takve svjedoče o bogatstvu i moći papučkih kneževa. Pronađeni dijelovi ratničke opreme svjedoče o povezanosti s Grčkom, razvijenom kulturom i gospodarstvom.

U svježini papučkih šuma ostaci su sedam starih gradova. Većina tih utvrda potječe iz 13. stoljeća kada je nadirala turska vojska. Posebno su atraktivne ruševine golemog drevnog grada, Ružica grada. Ni danas se ne zna tko je njezin graditelj i tko je uspio dovući teške kamene blokove na 374 metara visine.

Ružica grad – Vilinsko okupljalište gdje su se spravljali čarobni napitci

Ružica grad je najveća utvrda u sjevernoj Hrvatskoj i prostire se na osam tisuća četvornih metara. Kako je njezin nastanak obavijen nepoznanicama, a nepoznanice s vremenom postaju tajne, a tajne odgovor traže u legendama, tako je stvorena i ona o Ružica gradu. I kaže kako je tu nekoć bilo vilinsko okupljalište gdje su se spravljali čarobni napici.

No, jedan je velmoža upravo na tom mjestu odlučio podići grad. Vile su bile užasnute u što se pretvara njihovo okupljalište pa su svojim čarolijama kvarile graditeljske planove velmože. Kako bi se gradilo, tako bi vilinskim čarolijama bivalo i porušeno. Što su graditelji obdan sagradili, obnoć su vile srušile. Pobješnjeli velmoža odlučio je oko gradilišta razapeti mrežu. U nju se, svojom vilinskom kosom, zaplela najljepša vila – Ružica. Za opomenu svim vilama, velmoža je Ružicu sazidao u temelje svojega grada. No, vilinsko prokletstvo nije time prestalo. Baš kada su trublje objavile završetak gradnje, odronio se kamen i usmrtio velmožu – i njegovo ime. A Ružičino i danas imenom stare utvrde živi. Na strmoj sjeni, opkoljen svježinom papučke šume, stoji tako Ružica grad. Kruna Papuka. Svjedok neispričanog vremena.

Park prirode Papuk nudi užitak otkrivanja planine i slapa u Slavoniji. Za dolazak je potrebna samo želja jer je prostor pitom i ugostit će vas i bez posebne opreme i vještina. Slavonija je i u svojim iznenađenjima uvijek prvo i prije svega – dobar domaćin. 

Izvor: Park prirode Papuk