Promocija knjiga kao poticaj za kreiranje turističkih aranžmana s naglaskom na kulturne i hodočasničke putove (rute)

Promocija knjiga, uvaženog autora i svestranog svećenika, fra Vlade Lončara u Zagrebu, izniman je povod za još jedan svibanjski blog, inspiriran hodočašćem i valorizacijom kulturne i prirodne baštine dinarskog gorja, ali i podsjećanje stanovnika glavnog grada Hrvatske na izvore svog identiteta.

RJEČNIK MOGA DJETINSTVA iliti RJEČNIK IDIOMA MOGA ZAVIČAJA, kao podsjećanje, na idiome posuškog kraja, odakle autor potječe, te pjesnička zbirka, inspirirana prirodnom hrvatskom baštinom: O MORU I VODAMA, koja je protekli tjedan predstavljena u samostanu Hercegovačke franjevačke Provincije u Dubravi, u Zagrebu, započela je prijateljskim dogovorom na Humcu kod Ljubuškog, kojeg potpisnik ovih redaka često posjećuje tražeći inspiraciju ali i znatiželjno propitivanje vlastitog identiteta koji se može i turistički valorizirati.

A susret s vitalnim franjevcima koji hrabro kroče prema sljedećim stoljećima  svog ovozemaljskog života, među kojima je i autor spomenutih knjiga, te ustručavajuća zamolba da mu se pridružim na putu za metropolu, pojačala je moju krvnu cirkulaciju i turistički adrenalin.

Brzo smo dogovorili itinerarij s planom polaska, dan ranije tj. 18. svibnja i to starom cestom preko Gorice, Imotskog, Sinja, Udbine, Plitvica, kako bismo odmorni pristupili promociji dan kasnije. I povratak nam je definiran sličnom rutom pa smo krenuli dana 20. svibnja, ali preko Like, Maslenice, Ravnih kotara, Biograda, Trogira, pa kroz Tinov grad – Vrgorac, kao i srednjovjekovnu humsku župu – Rastoke, do grada podno Jurjevice kojeg je identitetski obilježila Ljubusa, zanosna firentinka, a koja je raskolila obiteljsku idilu tvrdoglavog i plahovitog hercega Stipana.

Prva stanica je bila kod poznate sinjske obitelji Zorica i Vučković koja se uz ugostiteljstvo bavi i timarenjem alkarskih konja, ali koja je iznjedrila i višestruke alkarske pobjednike.

Slijedio je prolaz kroz kraljevski grad Knin kojeg, uz znameniti stari grad, gdje se poslije akcije Oluja zavijorio vjerojatno najznačajniji hrvatski barjak, kojega krasi i veličanstveni slap s vodotoka sedrene rijeke Krke, a koja je sama po sebi jedinstvena turistička destinacija…

I vrijeme ručka iskoristili smo za gastro-užitak, u ličkim delicijama i velebitskom pivu u blizini Gračaca koji je do prolaska autoceste bio glavno gastro-stajalište na  putu s kontinenta za Jadran.

Nakon kraće vožnje ponovno smo se zaustavili, ovaj put iznad Krbavskog polja u mjestu Udbina, koje krasi iznimno vrijedan duhovni centar s crkvom HRVATSKIH MUČENIKA i spomen obilježjem sv. Anti što je i simbolična poveznica sa župom Humac kod Ljubuškoga.

Uz gostoprimstvo domicilnog župnika pomno smo razgledali impresivno arhitektonsko zdanje inspirirano crkvom Sv. Križa u Ninu, te Višeslavovu krstionicu u njenom središtu. Potom razmjena knjiga uz dogovor za neki novi hodočasnički posjet koji uključuje i uzvrat gostoprimstva, bila je u znaku međusobnog uvažavanja i duhovno kulturnog zbližavanja…

U prolazu kroz impresivne Plitvice koje krase jezera i velebni slapovi kratko smo se zadržali i kod spomenika prvoj žrtvi Domovinskog rata – vitezu Josipu Joviću i komentarima oko mjesta, te načina sukoba policije RH s pobunjenicima, poznat i kao krvavi Uskrs 1991.

Komentirali smo i zanimljive građevine s turističko ugostiteljskom ponudom jedne od najatraktivnijih destinacija kopnene Hrvatske kojom protječe impresivna rijeka Korana koju će u Karlovcu dočekati Kupa te skupa sa Savom preko Dunava završiti u Crnom moru, a koje je ovih dana poprište krvavog sukoba slavenske braće Rusa i Ukrajinaca. Dotakli smo i mogućeg mjesto podrijetla Hrvata, upravo s obala ovog mora.

Srdačan doček u Franjevačkom samostanu dao je naslutiti da nas čeka zanimljivo i ugodno druženje u predstojećim danima našeg boravka u Zagrebu.

Došavši u Zagreb, dok se fra Vlado sa subraćom dogovarao oko tehničkih detalja same Promocije spomenutih knjiga, ja sam svaki trenutak koristio da i ovdje spoznam neke interesantne detalje franjevačkog života koji, uz edukaciju i odgoj mladih budućih svećenika, posebnu brigu vode i o bolesnicima u obližnjoj bolnici.

A posebno zanimljiv bio je i susret sa franjevcem, također rođenim Posušakom, kojeg uz duhovno misionarstvo  krasi  i sklonost hodočašću i putopisnim reportažama, bivše franjevačke misije u Austriji – u Frohnleitenu; ovdje je fra Šime Oreč iskoristio i za izdavanje knjige u kojoj opisuje tragove svojih putovanja ili hodočašća po svijetu, i to baš na njemačkom jeziku, pa se nadamo kako će inspirativno djelovati ne samo na ljubitelje pisane riječi, nego i potencijalne turiste da bi posjetili naše krajeve koje tako zanosno opisuje.

Uobičajeni početak svakog ljudskog djela, pa i ovdje na Predstavljanju fra Vladinih knjiga, počeo je zazivom Božjeg blagoslova u domicilnom samostanu, blagoslov kojega je obavio gvardijan fra Svetozar Kraljević, te pozvao nazočne da se poslije  mise uključe u Promociju spomenutih knjiga i zavičajno druženje uz gastro- okrepu, ali i oprez zbog još uvijek prisutne korone.

Dobro popunjena dvorana, zanimljivi promotori ili predstavljači, kao i duhoviti komentari obilježili su ovo svrhovito i ugodno druženje dinarskog hrvatskog puka, koji cijeli svijet naseli ali sebe sama ne raseli.

Stručno predstavljanje knjiga, ili recenzije, glazbeni ugođaj mladog bogoslova s gitarom i svojim raskošnim glasom, te gastro-delicije razgalile su mnoga nepca, ali i duše nazočnih, te su domaćim fratrima i fra Vladi priskrbili fine epitete i zahvalnost  na iznimnom kulturnom događaju i postignućima, te dali publici priliku za razmišljanje: kako talente staviti u Božju, ali i ljudsku službu.

Svakako poticajno djeluju i planovi o novom druženju koje bi uključivalo i hodočasničke i kulturne rute iz metropole prema zavičaju, kao i obrnuto, što bi zasigurno bili najbolji plodovi ovog iznimnog događaja, kao i prilika mlađim naraštajima kako se inspiracija za svekoliku ljudsku, duhovnu, kulturnu, pa i poslovnu djelatnost može crpiti iz bogate hrvatske prirodne i kulturne baštine, ali i dinarskog čovjeka koji ima i znanja i želje da ih predstavi ostalom svijetu. 

A primjer, fra Vlade, njegovih kolega i subraće to zorno pokazuje pa ih valja slijediti.

Fotografije: Marinko Brkić