Raskoš u zrcalu prošlosti – narodne nošnje Vodnjana

Maslinici i vrhunsko maslinovo ulje, povijesna mjesta s lijepim plažama, suhozidni kažuni, brojne crkve i sakralno blago – sve su to razlozi za posjet Vodnjanštini koja će vas oduševiti još nečim, a to su pomno sačuvani folklorni običaji.

Vodnjan i mjesta vodnjanskog kraja još uvijek čuvaju nježan i arhaičan svijet prohujalih vremena satkan od jasnih i slikovitih odraza prošlosti. Povijest marljivog i vedrog života prožetog duhovnošću ogleda se u sačuvanim običajima, svakodnevnim i svečanim predmetima, knjigama, glazbi, plesu i ponajviše narodnim nošnjama koje zadivljuju svojom ljepotom, bojama i slojevitošću.

Posjet Vodnjanštini, posebice u vrijeme blagdana, prilika je da vam svako od njegovih mjesta pokaže to dragocjeno nasljeđe predaka. Poželite li otkriti dio tog identiteta, prošećite s nama kroz Vodnjan i u toj šetnji upoznajte njegove nekadašnje stanovnike odjevene u svečanu odjeću koja zauzima posebno mjesto u baštinskim škrinjama Vodnjanštine.

Vodnjanska nošnja – slojevitost obrubljena srebrnom čipkom

Čak 4000 godina je prošlo od nastanka Vodnjana koji je utemeljen na mudrosti i slozi svojih stanovnika. Autohtone Vodnjance – koji se nazivaju bumbari – krasio je samostalan i originalan duh, bili su marljivi i religiozni, duboko su poštovali prirodu i njezine mijene. Vodnjan je stoljećima živio kao homogeno, bogato ruralno mjesto s brojnim obrtničkim radionicama. Zbog mogućnosti razmjene raznovrsnih dobara bio je samodostatan i neovisan. Svi su se Vodnjanci međusobno poznavali, obiteljski temelji bili su čvrsti, sporazumijevali su se na specifičnom vodnjanskom dijalektu (favelà) koji je kasnije zamijenjen istrovenetskim. Krasili su ih brojni običaji, plesali su karakteristične plesove zvane vilotta i furlana, a vodnjanski folklor temeljio se na izvornim pjesmama kao što su i bassi koje je UNESCO proglasio nematerijalnom baštinom. Glavni instrumenti bili su violina i leron, autohtoni instrument sličan violini čiji su svirači bili prvenstveno samouki. Bogato nasljeđe i običaje Vodnjana kroz niz aktivnosti pomno čuva Zajednica Talijana Vodnjan.

Vodnjanska ženska nošnja

Vodnjanska nošnja predstavlja jednu od varijanti širokog mletačkog područja s najbližim usporedbama u nedalekoj Furlaniji. Bogata i vrlo slojevita s upečatljivim šarenim rukavima uvijek je izazivala divljenje te se prenosila miraznim ugovorima koje su sastavljali javni bilježnici i u kojima se govori o tkaninama i ukrasnim vrpcama iz Venecije, čipkama i skupocjenim šalovima.

Svečanu žensku nošnju sačinjavali su: braghise (bijele gaće od lana ili konopolje ukrašene čipkom), cameisa (košulja s čipkom oko vrata i na zapešćima s valovitim i veoma širokim rukavima), camisulein odnosno bustein (prsluk od štofa ili platna jarko crvene boje širokih naramenica), carpita (podsuknja od bijelog, zelenog ili crvenog platna ukrašena preklopima, čipkama i vezovima), brasarola (šareni i ukrašeni prsluk od satena ili brokata), soca (teška crna gusto nabrana suknja ukrašena srebrnom čipkom i crvenim koncem), manighe (šareni i ukrašeni rukavi od satena ili brokata koji se vežu za zadnji dio crvenog prsluka), traversa (pregača od svile ili prošaranog damasta), sintoura (šareni remen od platna ili kože ukrašen srebrnim kopčama, velo (nježan bijeli šal od tila prekrižen na prsima), tovajol (bijeli rubac za glavu), fasulito de fianco (veliki bijeli izvezeni rubac od lana kutom prikačen iznad pregače), fasulito de man (izvezen ili čipkani rupčić koji se drži na dlanu kutom pričvršćen uz prstenje), calse (čarape od bijelog konca ili vune) i scarpite (crne cipele od glatke kože).

Vodnjanke su nosile i bogati nakit: duge, debele zlatne lance ili perlice (cordon venezian) i zlatne naušnice s tri privjeska (piroli), prstenje i broševe obogaćene lazurnim kamenjem i koraljima. Kako bi kćeri udavače bile što poželjnije, otac je morao osigurati što više zlatnih predmeta. Najdomljivija je pak vrlo razrađena frizura duge kose s pletenicama, uvojcima i razdjeljcima skupljenim u punđu (cogon), koja kreće od valova (cape), a ukrašavala se bogatim nakitom od brojnih igala – pianeta, pianetola, trèmoli, ciodi, curarice (veći i manji filigranski izrađeni srebrni mačevi s cvjetnim ukrasima te igle s plosnatom glavom) raspoređenih zrakasto na potiljku tako da podsjećaju na aureolu. Zanimljivo je da se djevojke u nošnji nazivaju marusse po liku iz opere Antonia Smareglie Nozze Istriane koja je bila inspirirana vodnjanskim folklorom.

Vodnjanska muška nošnja

Svečana muška odjeća (crna, crvena i bijela) bila je, naravno, jednostavnija, ali također vrlo upečatljiva, a činili su je sljedećih dijelovi: cameisa (košulje od lana ili bijelog platna veoma širokih rukava), camisulein (crveni prsluk ukrašen tankim vrpcama koje su se dvoredno vezivale), braghe (crne hlače od valjane vune), curito (crna vunena jakna s preklopima na vratu), fasuletein (bijeli izvezeni rupčić) i bureicio (vrsta dugog plašta ili kaputa), a u prošlosti su Vodnjanci nosili i cipele i dokoljenice od prirodne kože zvane buseighini.

Izuzetna prilika da folklor Vodnjanštine upoznate u najsvečanijem izdanju i iz prve ruke svakako je LERON, međunarodni festival folklora koji na ulice Vodnjana svakog ljeta dovodi domaće i strane folklorne grupe. LERON promovira multikulturalnost, upoznavanje i uvažavanje folklornih običaja raznih naroda te potiče kontinuirano čuvanje folklornih običaja kao važnog dijela identiteta.

Dva dana na godinu u sklopu festivala na vodnjanskom se trgu sljubljuju folklorni običaji raznih naroda, a na ulicama Vodnjana zateći ćete pravi vatromet šarenih nošnji, zvukova instrumenata, pjesme i plesa.

Organizator festivala je Zajednica Talijana Vodnjan i Talijanska Unija, a sami festival koji se održava od 2000. godine ime je dobio po tradicionalnom, autohtonom vodnjanskom glazbenom instrumentu.

Vodnjan tijekom trajanja festivala podsjeća na Europu u malom, okupljajući folklorne grupe različitih nacionalnosti koje prezentiraju svoje narodne plesove i nošnje. Mnogobrojni sudionici kroz ples i pjesmu prezentiraju tradiciju različitih naroda i na taj način omogućuju da Vodnjan na nekoliko dana postane centar multikulturalnosti u kojem se uvažavaju nacionalne različitosti i njeguje vlastita kultura i tradicija.

Zahvaljujući vrijednim izvorima kao što su knjiga “Ženska narodna nošnja u Istri” dr. Jelke Ribarić Radauš te skupini autora iz monografije “Vodnjan-Dignano – grad priča” (Anita Forlani, Luana Moscarda, Matija Drandić, Danilo Ljubotina) pogledali smo s vama u zrcalo prošlosti u nadi da će vas prelijepe nošnje Vodnjanštine potaknuti na posjet ovom dijelu Istre.

Info, foto: Turistička zajednica Grada Vodnjana,

Autorica teksta: Silvija Jacić
Naslovna fotografija: Danilo Dragosavac

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.