Razgovor s dr. sc. Sandom Čorak: Suveniri vs. lokalni proizvodi

Svaka destinacija ima svoju priču koja se pretače u suvenire, a većina nas zna da sam naziv potječe od francuske riječi souvenir koja znači sjećanje. Suvenire kupujemo i kao poklon dragim nam ljudima. Često su povijesni, kulturni, emocionalni, nacionalni, a sve više se može naći i onih od npr. lokalnih biljaka ili ukusnih kapljica likera.

Pravi suveniri rade se ručno jer je njihov smisao da budu autentični i unikatni. Trebali bi biti dah naroda pretočen u predmet koji će buditi ugodne emocije vezane uz mjesto koje smo posjetili.

Zbog velikog broja putovanja standardni suveniri više i nisu toliko popularni te se često niti ne nude pod tim nazivom. Stvari se kreću u dobrom smjeru, ali možda treba biti još kreativniji, osobito u ambalaži i prezentaciji takvih proizvoda gdje se upravo ono tradicionalno mora ‘spojiti’ s modernim, kako bi našlo svog kupca.

O tome i još nekim stvarima porazgovarali smo sa dr. sc. Sandom Čorak s Instituta za turizam.

Pravo je vrijeme za promjene

“Za veliki udio europske populacije karakteristična su česta putovanja različitih motiva pa suveniri, ili barem klasični suveniri, pomalo postaju suvišan teret za posjetitelje. U vremenima intenzivnog razvoja masovnog turizma, u drugoj polovici prošlog stoljeća i u vremenima samo offline promocije, suveniri su bili (a djelomično su i danas), izrazito moćni promotori svojih destinacija čija su se imena nalazila na majicama, šalicama, upaljačima ili privjescima, naravno uz neizbježne razglednice. Neki su suveniri, kao što je kod nas, primjerice – licitarsko srce kao autohtoni tradicijski proizvod – postali i jedan od nacionalnih simbola i sasvim sigurno će bez obzira na tehnološke promjene koje utječu na promocijske medije ili promjene u ponašanju potrošača i nadalje biti turistički važni”, smatra dr. sc. Čorak, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju u Institutu za turizam, njegova višegodišnja ravnateljica i u dugom razdoblju glavna urednica znanstveno-stručnog časopisa Turizam.

No, o kakvim se promjenama zapravo radi?

“Nakon razvoja masovnog turizma koji se u Hrvatskoj ponajviše oslanjao na prirodne resurse – Jadransko more i želje turista za boravakom uz čisto i toplo more, preferencije su se polako mijenjale pa već godinama svjedočimo o izrazitoj fragmentaciji turističkog tržišta, tj. o sve većem broju turista različitih zahtjeva što je dovelo do kreiranja mnogih oblika turizma, ili kako ih najčešće nazivamo – turističkih proizvoda. Svaki od tih proizvoda, bilo da se radi o kulturnom, gradskom, zdravstvenom ili nautičkom turizmu, ima neku svoju priču koju želi predstaviti svijetu, a oslanja se na tradiciju, kulturno nasljeđe, ali i na moderni dizajn. Time su potrebe i ponude (destinacija) i potražnje (turista) dovele do isticanja autohtonog i lokalnog, ali poštujući zahtjeve za kupnjom proizvoda koji je funkcionalan i koji neće samo ‘skupljati prašinu na policama’ već koji će imati ne samo estetsku već i funkcionalnu vrijednost.”

Shopping je gostima izrazito važan, lokalni proizvodi sve zanimljiviji

I Hrvatska se proizvodima MADE IN CROATIA pridružila ovom svjetskom trendu pa se na webstranici s bogatim opisom nudi ‘više od 590 zanimljivih hrvatskih suvenira i poklon proizvoda’, od arheoloških suvenira i eno i gastroproizvoda do glazbenih instrumentata, kozmetike, magneta i minijatura – izbor je stvarno velik. No, kako je ova široka ponuda dostupna našim turistima?

“Bez obzira na važnost online kupnje koja je u uvjetima COVID krize postala nezamjenjiva, jedno od važnih obilježa ponašanja turista jest njihova sklonost za kupnjom u destinaciji i to bez obzira na primaran motiv njihova dolaska. Dakle, ‘shopping’ je izrazito važan svim gostima, nezaobilazan je dio svakog putovanja, a osobito onima koji posjećuju velike gradove i kupovina im je jedan od glavnih razloga posjeta. Njihovi prosječni dnevni izdaci pokazuju da se i preko 200 USD dnevno troši upravo na kupnju u trgovinama. TOMAS istraživanja Instituta za turizam (rezultati za 2017. godinu) pokazuju da je od 79 eura prosječne potrošnje, samo 12 eura ili 15,3% potrošeno u trgovini (izuzeti izdaci za hranu i piće). Naši gradovi ne mogu konkurirati svjetskim metropolama, a niti je naš turizam po glavnim obilježjima usporediv s turističkim gigantima, ali treba izvući zaključak koji vrijedi i za nas – turisti su uvijek zainteresirani za kupnju zanimljivih proizvoda, osobito onih lokalnih koji će ih stvarno i podsjetiti na odmor proveden u nekoj zemlji”, govori Čorak.

Odmorišta i centri za posjetitelje trebali bi biti bolje iskorišteni

“Imamo toliko dobrih primjera od kojih možemo učiti, ne moramo tražiti daleko, imamo ih u susjedstvu. Nekad se putovalo u Trst zbog traperica i odjeće, a vjerujem da je danas više onih koji žele posjetiti ‘Eataly’, svojevrsnu robnu kuću talijanskih prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda i proizvoda za domaćinstvo. Smještena na samoj rivi u Trstu (uz onu u Torinu), ova robna kuća omogućava naravno odmah i uživanje u kavi, kolaču, pizzi ili nekom drugom specijalitetu, a naravno omogućena je i online kupnja. Zbog odgovora na zdravstvenu krizu razvili smo E-tržnicu koja omogućuje nama stanovnicima da uživamo u domaćim plodovima, ali to za naše goste nije najpovoljnija opcija i moramo tražiti i neka druga rješenja. Većina naših gostiju u Hrvatsku stiže cestovnim putem i sigurno će stati na nekom od odmorišta – to je sigurno jedna od mogućnosti za prodaju hrvatskih suvenira, ali i lokalnih proizvoda. Pri dolasku u turističko mjesto, gosti često odlaze i u centre za posjetitelje kako bi se upoznali sa svim mogućnostima koji im stoje na raspolaganju u nekome mjestu i okolici – nisam sigurna koliko je i ova mogućnost za prodaju naših proizvoda stvarno iskorištena?”, pita se i dodaje da je način prezentacije vrlo važan sve zahtjevnijim kupcima.

Manifestacije i tržnice – izvrsna mjesta za doticaj s autohtonim proizvodima

Mnoga naša turistička mjesta organiziraju različite manifestacije kulturno-zabavnog karaktera kao što su primjerice Vinkovačke jeseni i Đakovački vezovi na kontinentu ili Rapska fjera na moru. Važan dio tih manifestiacija upravo je mogućnost kupnje lokalnih prehrambenih, ali i drugih proizvoda na brojnim štandovima. Međutim, manifestacije su najčešće jednokratnog karaktera u trajanju od dva, tri pa do tjedan dana. Time ‘pokrivaju’ samo jedan dio potražnje koja je u to vrijeme u posjetu destinaciji. Neke su turističke zajednice tome već i doskočile pa tako TZ Varaždina uz poznati ‘Špancirfest’ krajem kolovoza, prije toga organizira ‘Dane okusa Varaždinskog kraja’ i ‘Obrtnički ulični sajam’ koji se odvija u tri navrata. To svakako poljoprivrednicima i proizvođačima omogućuje dodatnu zaradu, ali i nadalje treba tražiti nove opcije prodaje.

“Tržnice, osobito one natkrivene, također su jedna od mogućnosti za plasman lokalnih proizvoda. Tržnice koje su postale i samostalne turističke atrakcije kao što su La Boqueria u Barceloni i San Miguel u Madridu koje stalno okupljaju velik broj i turista i lokalnih žitelja jer sa spojem tržnice i ugostiteljskih objekata, omogućuju konzumaciju tih lokalnih proizvoda, a i uživanje u šarmu njihove arhitekture, dizajnu štandova i malih kutaka za objedovanje, zapravo cjelokupnom ambijentu. Uživajući u jelu i piću na tim tržnicama svakako imate osjećaj konzumacije ne samo njihovih gastro i eno specijaliteta već i tradicije tih područja i stila života kojeg u trenutku dijelite sa stanovnicima”, ističe Čorak. U Zagrebu je tržnica Dolac na tome tragu, ali iako rado posjećena, još uvijek nije u toj mjeri postala atrakcija i mjesto okupljanja, smatra.

Svaki proizvod mora naći svoga kupca, svaki proizvođač želi da kupac bude zadovoljan

“U turizmu smo generalno zanemarili zahtjeve gostiju i njihovu volju za kupovinom, a stalno tražimo i očekujemo sve veću potrošnju gostiju u destinacijama. Iako godinama potrošnja raste, pa i udio izdataka za kupnju, zadovoljstvo gostiju mogućnostima kupovine u našim destinacijama na obali i otocima, prema TOMAS istraživanjima dugi je niz godina uvijek među skupinom najlošije ocijenjenih elemenata ponude. To znači da je još velik potencijal kojeg nismo iskoristili, a potrebe gostiju nam ukazuju da je tržište spremno i tu je, samo traži našu organizaciju, objedinjavanje ponude, te prezentaciju koja će potaknuti posjet i kupnju.  U organizaciji trgovine, ograničavajući faktor je izražena sezonalnost većeg dijela našeg turizma koje uzrokuje velike varijacije u potražnji, ali u područjima gdje nije tako izražena kao što su naši gradovi i na moru i na kontinentu otvaranje trgovina lokalnih proizvoda koji ispunjavaju i funkciju suvenira, a oslonjeni su na našu tradiciju, svakako su dobrodošle.”

Suveniri kao proizvodi široke potrošnje turistima postaju sve zanimljiviji

Dr. sc Sanda Čorak za kraj zaključuje da i danas suvenir živi, ali umjesto tradicionalnih artikala na kojima se označuje naziv neke destinacije, suveniri kao proizvodi široke potrošnje koji su nam potrebni u svakodnevnom životu, postaju našim turistima sve zanimljiviji. Dakle, sasvim je svejedno koristimo li i nadalje termin – suvenir, ili ćemo se prikloniti ‘lokalnom proizvodu’ već je puno važnije pitanje hoće li taj proizvod ispuniti sve svoje funkcije i hoćemo li ga uspjeti prodati?