Kraći posjet Banja Luci i kultnom restoranu Vrbas i pečenjarnici KOD MUJE (koja tradiciju održava skoro puno stoljeće) na desnoj obali bili su inspirativni za napisati blog jer pogled kroz vrbe i lagana glazba prepoznatljive LOLE legendarnog Vladimira Savčića Čobija poklopile su se, za nadam se, zanimljivu turističku priču.
///Rijeke kao ishodište identiteta (1): Neretva kao prilika za međudržavni agroturistički klaster
Uz Neretvu kao nositelja mediteranskog identiteta, rijeka Vrbas “nosi” kontinentalne dinarske vode preko Save i Dunava prema istočnoj Europi i Crnom moru, koje je na žalost u geopolitičkoj krizi, pa o njegovim ljepotama ni spomena (jer su medijski interesantnije ratne teme?!)
Ali ova rijeka vjerojatno pamti i veće krize koje su zasigurno završavale i ratovima i mirenjem, uvijek naravno i uz dobru gozbu. Iako Donji kraji, kako se ovaj kraj zvao u srednjem vijeku u vrijeme Kotromanića, kojim je jedno vrijeme upravljao i poznati vojskovođa i splitski ali i bosanski herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vidljivi artefakti su još iz ŕimske vladavine.
Dajak – tradicionalni čamac na guranje veslom u zeleno modrom Vrbasu
Glavni putni pravac iz drevne Salone vodio je prema Servitiumu – današnja Gradiška, dijelom i obalama Vrbasa koji se na utoku u Savu spajao sa također značajnim pravcem Siscia – današnji Sisak prema istoku prema Sirmiumu – današnja Sremska Mitrovica. Taj dio prostornog identiteta agilni turistički djelatnici Gradiške i Banja Luke iskoristili su za kvalitetnu turističku valorizaciju kulturne i prirodne baštine koristeći EU sredstva kroz međugraničnu suradnju susjednih zemalja.
Sajam banjalučkog ćevapa na trgu poznatog književnika Petra Kočiča
Ovi artefakti iz rimskog, kasnije srednjovjekovnog razdoblja vladavine domaćih vladara koji su mačem i puškom morali braniti pitome obale svoje rijeke, najuporniji su bili Ugari i Osmanlije, pa se danas i te bitke mogu reinterpretirati kao atraktivan turistički proizvod.
Sva ta pa i mnoga druga turistička događanja ispripovidao mi je vrlo zahvalni i kompetentni turistički djelatnik iz Turističke organizacije Banja luka Mladen Šukalo, dok smo kušali poznati banjalučki ćevap na gastro festivalu te zalijevali Nektar pivom kao prepoznatljivim i značajnim turističkim proizvodom koji je vrlo popularan i u susjednim metropolama Zagrebu i Beogradu, a preko mnogobrojne dijaspore i diljem Europe.
Upravo su europski štih u Banja Luku donijeli znameniti svećenički red TRAPISTI koji su uz prvu hidroelektranu uz obale Vrbasa izgradili i prvu pivovaru te mljekaru gdje su po drevnoj recepturi proizvodili i danas popularni sir trapist.
Kako sam i osobno upoznao rođenu braću i svećenike Tomislava i Zvonimira (kojima sam uručio i priznanje za održivi razvoj KRALJICE KATARINE) još dok su razmišljali o obnovi proizvodnje, to smo se lako i dogovorili za posjet njihovom samostanu u Delibašinu selu uzvodno od Banja Luke koje je i redovita turistička ruta za posjetitelje ove destinacije, kojom se iz mojih prvih iskustava doista i svrhovito upravlja.
Slovenski turisti u posjetu samostanu Trapista – otac Zvonko u ulozi turističkog vodiča
Potvrdu smo pronašli i u drugim turističkim sadržajima poput KRAJINA i HERCEG HAUS, te suvenirnice uz znamenitu Ferhadiju koja je obnovljena i pored vjerskih, gostima nude i domaće prehrambene proizvode i pića u ambijentalnim suvenirnicama.
I drugi detalji poput obližnjeg Kaštela koji je uređen i kao muzejski, ali i ugostiteljski objekt u kojem se održavaju mnoge manifestacije kulturno zabavnog sadržaja.
Suvenirnica s krajiškim proizvodima
A da turizam čine i ljudi to smo mogli osjetiti u svakom kontaktu s turističkim djelatnicima i domaćinima, a poseban detalj kod mog domaćina Saše u pansionu Z&S (koji mi je na pitanje što to znači, lakonski odgovorio Zagreb i Sarajevo??).
Uz to i detalj na stolu uz ulaz kroz ambijentalnu konobu s tri vjerske knjige. BIBLIJU na ćirilici i latinici te KURAN, a na zidu kalendar s Titovim likom doista odišu i kulturom i duhovnošću što svakom posjetitelju ulijeva nadu i povjerenje.
I ovo je Banja Luka na Vrbasu – slika govori više od riječi. Turizam i čovjek stanuju u ovoj kuči
A moj zaključak je da se uz pitome rijeke odgajaju i pitomi ljudi te da ovdje uz vode teče i turizam. Koliko sam u pravu vidjet ćemo na novim hodopisima uz druge dinarske rijeke: Unu, Sanu, Lašvu, Bosnu, Drinu, Cetinu, Krku te Neretvu, uz koju ćemo već krajem listopada pokušati akademski misliti održivi turizam naš svagdašnji kroz klastersko povezivanje i voda i ljudi kojima je i Bog dao sposobnost plivanja, ponekad uzvodno, a nekad i maticom nizvodno..?!
Tko se održi i ispliva pričat će… možda i neke drugačije turističke priče.
