Pojava novca kao platežnog sredstva u svakodnevnoj razmjeni dobara na prostoru aglomeracije Burnum, na prostoru današnjeg Nacionalnog parka Krka, kolidira s dolaskom rimskih vojnih postrojbi i uspostavljanjem trajnog vojnog logora. U njemu je u 1. st. poslije Krista boravila posada koju je činila legijska postrojba sa svojim pomoćnim jedinicama.
Naime, vojnici su morali dobivati stalnu plaću, što znači kako su u Burnum kontinuirano dolazile pošiljke novca za njih. Novac su vojnici trošili za osobne potrebe koje nisu bile pokrivene redovitim vojničkim sljedovanjem.
U to doba glavna nominala bio je denar (denarius). Zbog čistoće srebra iz kojega su kovane i postojane težine, srebrne su kovanice dugo bile u optjecaju. To je razlog zbog kojega je u kompaktnom kulturnom sloju na sjeveroistočnoj periferiji vojnog logora, nastalom niveliranjem i nasipanjem terena radi gradnje amfiteatra, pronađeno desetak denara i kvinara (quinarius – koji su vrijedili pola denara) iskovanih krajem 2. i u 1. st. prije Krista.
Zlatni novac (aureus), koji su Rimljani u većoj količini kovali tek od kraja Republike (njegovo redovito kovanje uveo je August, a nastavili redom i ostali carevi), nije bio u svakodnevnom optjecaju. Naime, zbog velike vrijednosti (25 denara), više je bio obračunska jedinica kod većih transakcija. Taj novac je bio više osobna dragocjenost koja se čuvala, nego platežno sredstvo koje se koristilo u svakodnevnom prometu. Zato kao posebnost treba izdvojiti aureus cara Augusta (kovan 19. – 18. pr. Kr.) pronađen u sloju ispred južnog ulaza u amfiteatar. August je uveo kovanje brončanog/ bakrenog novca, osnovna nominala bio je as, koji je vrijedio šesnaestinu denara.
I Rimljani su imali problema sa sitnim novcem
Od posebne brončane legure, slitine bakra i cinka, mjedi (orichalcum), koju su Rimljani držali vrjednijom od bronce i bakra, kovane su veće nominale, tj. sestercij (sestertius), koji je vrijedio četiri asa, i dupondij (dupondius), vrijedan dva asa. Najmanja brončana nominala bio je kvadrans (quadrans), koji je vrijedio četvrtinu asa.
U rimsko doba postojao je problem nedostatka sitnoga novca u optjecaju. Radi se o novcu kod kojega je trošak kovanja premašivao njegovu stvarnu vrijednost. Taj su problem Rimljani rješavali jednostavno: lomili su veće nominale i dobivali sitniš. Tijekom istraživanja na prostoru amfiteatra pronađeno je nekoliko primjeraka brončanih asa slomljenih na pola, a potom i na četvrtinu. Tako bi se dobile odgovarajuće vrijednosti za semis, koji je vrijedio pola asa, i kvadrans, koji je vrijedio četvrtinu asa.
Navedene brončane nominale pronađene su tijekom arheoloških istraživanja na prostoru amfiteatra i vojnog vježbališta. Pritom je iznimno važno naglasiti da su svi primjerci brončanog novca, pronađeni u kulturnom sloju, kovani u razdoblju od Augusta do Klaudija. Dakle, na temelju nalaza novca, početak gradnje amfiteatra i vojnog vježbališta u Burnumu može se datirati u početak vladavine cara Klaudija (u 42. godinu ili neposredno nakon nje).
Primjerci novca iz kasnijeg carskog razdoblja i dominata su rijetki. Budući da su nađeni pri površini, tj. u plitkom sloju, koji je s vremenom nastao iznad izvorne površine za hodanje, ne mogu biti relevantni kod određivanja kronologije gradnje amfiteatra. Najmlađi pronađeni novac jest follis, koji su početkom 4. st. kovali carevi Dioklecijan, Galerije i Konstantin. No nema dvojbe kako će se u budućim arheološkim istraživanjima pronaći još mnoštvo kovanica koje će znatno upotpuniti repertoar rimskoga novca. Tako će se upotpuniti i naša saznanja o njegovoj upotrebi na prostoru legijskog vojnog logora i aglomeracije Burnum tijekom stoljeća.
Izvor i foto: Nacionalni park Krka
