U ponedjeljak ujutro bolio me gotovo svaki mišić. Starta novi radni tjedan, a mene drži umor. No, zdravi je to umor.
Dan prije sam, naime, sudjelovala u još jednoj rođendanskoj avanturi s Markom, ovoga puta na otoku Krku.
Cilj je bio Dobrinj, ali on je u cijeloj priči najmanje važan. Važnost mu je bila utoliko što je gotovo cijelim putem dok smo hodali prema njemu bio prekrasno obasjan Suncem.
Mokro i hladno
Na jednom potezu sam se malo smrzla jer je duž korita potoka po kojem i uz koji smo hodali, bila poprilično niska temperatura – a ja bez kape i rukavica! Na nogama potrgane tenisice koje ne drže toplinu… Trebalo je obuti bakandže, no preživjela sam. I ne, nisam se prehladila.
Ne znam jesu li tako prošla i djeca koja su se poskliznula, namočila noge, neki i cijeli donji dio tijela. Kretali smo se pa vjerujem da se nisu razboljeli. Oni su se zapravo kretali mnogo intenzivnije jer je Marko organizirao razne igre. Čak sam se i sama kratko priključila.
Lijepo se nakratko vratiti u djetinjstvo…
Šetnja po koritu
Krk obično gledamo kroz prizmu Sunca i mora, ali ovaj otok skriva daleko više pa je šteta da se za mjesta udaljena od obale malo zna. S druge strane, možda je to i sreća za nas koji volimo otkrivati manje poznate zakutke.
Korito potoka po kojem i uz koji smo šetali me oduševilo, nisam prije imala priliku iskusiti tako nešto. U donjem dijelu toka nije bilo vode, ali kako smo se penjali, mijenjale su se vizure, nailazili smo na udubine ispunjene bistrom vodom i na slapiće.
Penjanje je postajalo sve zahtjevnije i uzbudljivije, bio je to pravi trening za cijelo tijelo jer smo morali ‘hodati po sve četiri’, preskakati dijelove s vodom, držati se za granje uz korito, pomagati jedni drugima…
Druženje, zabava, istraživanje i – čvrsti san
Grlili smo stabla i slušali o tome kako je drveće korijenjem povezano te tako prenosi informacije. U jednom trenutku smo naišli na dvije košnice pa smo se dotakli teme pčela, na drugom smo vidjeli kršku lokvu i razgovarali o njenoj važnosti za životinje.
Na svakom smo koraku naučili nešto novo i zanimljivo, družili se, istraživali i zabavljali.
Dan je bio ispunjenom igrom, borbom, pričama, širenju znanja, dijeljenju iskustava, učenju kako se odnositi prema drugima.. Mnogim lijepim i korisnim stvarima. Zaprljali smo se, potrgali odjeću, namočili i izmučili.
No djeci niti dolaskom na cilj nije bilo dovoljno akcije. Stigavši do Dobrinja, nije im nedostajalo energije za Markove igre – od onih za koje je potrebna dobra koncentracija da bi se pobijedilo, do drugih koje iziskuju mnogo fizičke snage i brzine.
/// Zima, duboka šuma, tajna koliba, miš, ja… i neobičan noćni posjetitelj
Ja sam tu noć spavala k’o bebica i sigurno nisam bila jedina.
