Bio je to kratki nalet prave zime u siječnju 2024. U Kastvu je dan prije padao snijeg, stoga nisam žurila sjedati u automobil. Neka Sunce odradi svoje, razmišljala sam, neka otopi snijeg s vozila, odledi i osuši cestu. Gledajući unatrag, možda sam trebala krenuti i kasnije.
Većina ljudi bi s ovog područja prema Rovinju odabrala put kroz tunel, ali ja preferiram vožnju uz obalu – kroz Opatiju, uz istočnu obalu istarskog poluotoka, uz Plominski zaljev, pa prema Pazinu, Žminju i dalje prema Rovinju.
///Outdoor u Rovinju: Savršeno igralište za svakog pustolova
Dionica uz obalu je predivna za vožnju, pogotovo u mjesecima van turističke sezone. Tada se doista može uživati u vijugavoj cesti i predivnim vizurama.
Zapjenjeno more
Nakon prolaska kroz slavnu kvarnersku ‘damu’ – Opatiju bajnu – slijede manja mjesta koja za mene osobno imaju veću draž. To su Ićići, Ika, slijedi poznatiji Lovran, pa Medveja, Kraj, Mošćenička Draga, Brseč…
Na cijelom ovom dijelu može se naći prekrasnih plaža. Jedna od poznatijih je ona u Medveji, ali niti ostale po ljepoti nimalo ne zaostaju. No – jedno je ljeto, a sasvim nešto drugo pravi zimski burni dan. A takav je bio ovaj.
Zapjenjeno more me privuklo pa sam stala kako bih na koži osjetila pravu buru. Dobro me ‘proluftalo’ moram priznati, ali bio je gušt! More je bučilo i pokazivalo svoju snagu. Kroz glavu mi je prošla uzrečica “Hvali more, drž’ se kraja”. I u skladu s njom, nisam se na plaži dugo zadržala.
Nigdje nikog, samo bura i ja
Nastavila sam dalje. Predivnom plažom također se može pohvaliti Mošćenička Draga, no danas se ovdje nisam zaustavljala.
///Zeleno lice Mošćeničke Drage – outdoor aktivnosti uz nezaboravan pogled
Slijedila je vožnja u pravim zimskim uvjetima – Brseč, Zagore, Zagorje – do hotela Flanona odakle se pruža otvoreni pogled na otok Cres i Kvarner.
Hotel je zatvoren, tako i prolaz do terase, ali tko želi, može se provući. To sam i učinila. Terasa je bila okovana ledom i trebalo se pažljivo kretati. Bura dere, mobitel u ruci.. ne bi bilo zgodno poskliznuti se.
Polako i oprezno stigla sam do željenog mjesta za fotkanje. Nigdje nikog, mir i tišina. Samo moja prijateljica bura i ja.
Nastavila sam uz Plominski kanal, kroz Plomin, Voziliće, Kršan, Potpićan, Gračišće… I opet pravi zimski uvjeti kojima se, iskreno, nisam nadala.
Znate li gdje je izmjerena najveća brzina bure?
S vremena na vrijeme bih stala okinuti kakvu fotku. Bura je na ovome dijelu mjestimično bila nemilosrdna, toliko snažna da je iščupala prometni znak!
Bura. Jak, suh, hladan, mahovit i turbulentan vjetar s kopna, koji pretežno u hladno doba godine puše duž istočne obale Jadranskoga mora, opisuje Hrvatska enciklopedija.
Bura puše više dana, rijetko nekoliko tjedana (s prekidima), i jača je noću, a na našoj obali može katkad dosegnuti i orkansku jakost.
Najjača je na području Tršćanskog i Kvarnerskog zaljeva, u Velebitskom kanalu, osobito kraj Senja, u Ninskom zaljevu, Kaštelanskom zaljevu i kraj uvale Vrulje. Dosad najveća brzina bure od 59 m/s izmjerena je 1996. na krčkom mostu.
Na moru bura svojim udarima raspršuje morsku vodu u vrlo sitne kapljice i pjenu stvarajući tanak, magličast sloj, tzv. dimljenje mora (fumarea). Prema otvorenom moru brzina joj se smanjuje i mahovitost slabi, ali su valovi sve veći.
Smrzla sam se, ali vrijedilo je
Prsti na rukama su mi se smrzavali, a i oni na nogama sjećaju se mnogo boljih dana. Na trenutak sam čak pomislila “što to meni treba?” no Učka je toga dana s ove strane bila čarobna, obukla je bijelu zimsku opravu i bilo bi šteta to propustiti zabilježiti.
Polja i njive prošarane ‘snježnim uzorcima’ također su mi bile novost. Poznata istarska crvena zemlja danas mi se ukazala u novom svijetlu.
Prošla sam pored Pazina, ‘dotakla’ Žminj i nastavila prema Kanfanaru i Rovinjskom Selu, što mi je bio konačni cilj. Trebao je biti, no završila sam u Rovinju. Rovinj zimi je priča za sebe pa uskoro očekujte novi blog.
I da zaključim – ovo je bio moj prvi pravi zimski istarski ugođaj. Da, smrzla sam se, ali vrijedilo je. Dan ću pamtiti kao zanimljivo i lijepo iskustvo bez gužvi i napetosti što bih preporučila svima spremnima na upoznavanje drugačijeg lica ovog poluotoka.