Starogrojski paprenjok od renesanse je slastica koja vlada prostorima Hvara. Receptura mu je stara kao i vrijeme, a o njima je u knjizi “Ribanje i ribarsko prigovaranje” pisao i Petar Hektorović odavši tako počast slatkoj ostavštini svoje Bašćine, otoka i obitelji. Paprenjaci i prošek bili su Hektorovićeva strast uz more i ribu.
Kolač koji je u životu Hvarana prisutan više od 500 godina i uvršten na listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Ovu tradicijsku slasticu majke i žene pripremale su svojim sinovima i muževima pomorcima prilikom ispraćaja na more. Svaka domaćica koja drži do sebe ovaj je kolač spremala za svetkovine i važne događaje u obitelji. Paprenjak se daruje se kao poklon tek rođenom djetetu, ali i šalje obitelji u daleki svijet. Sastavni je dio trpeze svake otočke svadbe.
Paprenjaci dugo ostaju svježi, a neke priče kažu da je služio i kao prirodni barometar – kad je omekšao, znalo se da će jugo i kiša, a ako bi otvrdnuo, okrenulo bi na buru.
Ova slastica iznimno je skupa za praviti jer za pripremu treba puno meda i začina. Iako bi se po imenu moglo zaključiti kako u njima ima i papra, papru u paprenjacima nema niti traga. Ime dolazi od riječi “papor” što je zapravo naziv za mješavinu začina muškatni oraščić, cimet i klinčić koja se koristila za pripremu kolača sve do sredine 20. stoljeća u Starom Gradu.
Pjaca i katedrala sv. Sjepana
Starogrojski paprenjok pripremao se u raznim oblicima a nekako su najčešći paprenjaci u obliku ribe, amfore, potkove, djeteline, pijetla, srca, cvijeta i košarice. Ukrašavanje šećernom kremom od bjeljanaka, šećera i limuna nekada se radilo sa štapićima vinove loze.
Paprenjak s Hvara autentičan je hvarski suvenir i sastojci su lokalnog podrijetla – hvarski med, prošek, maslinovo ulje i začini koji ovoj slastici daju posebnu aromu.
Fotografije: Turistička zajednica grada Hvara
