Brašno, voda, sol, jaje, svježi sir i vrhnje, malo ulja. Samo to i iskusne ruke. To su štrukli. Topli i mirisni duguljasti jastučići od mekanog tijesta sa slasnim punjenjem od sira, vrhnja i jaja. Jedno od najpoznatijih autohtonih jela hrvatske kuhinje, zaštićeno nematerijalno kulturno dobro, u svojoj je osnovi jednostavno seljačko jelo.
Iako se uz njih najčešće veže pridjevi „zagorski“, po najpoznatijoj verziji, sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom, štrukli su jelo koje je karakteristično za područje cijele sjeverozapadne Hrvatske, od Turopolja do Međimurja, od Zagorja do Podravine. Rijetko se koje domaće jelo tako proširilo i uživa toliku popularnost kao štrukli, a u Međimurju im nježnost iskazuju čak i pjesmom: Mamica su štrukle pekli, meni nisu nikaj rekli. Štrukli su se prigoreli, mamica su plakat šteli…
Foto: Josip Škof Foto: Josip Škof
No mi vam predstavljamo sasvim posebne štrukli, štrukli sa turopoljskim crnim tartufom. A tartufi trebaju šume, jer žive u simbiozi sa šumskim drvećem te im je posebno drag turopoljski hrast. Na području Turopolja otkriveno je čitavo bogatstvo – čak 16 vrsta tartufa, za koje se dotad nije znalo nigdje u svijetu, a danas su izloženi u Muzeju gljiva na središnjem zagrebačkom trgu.
Tartufi u Turopolju su dostupni tijekom cijele godine i pronašli su put i do naših autohtonih jela kontinentalne Hrvatske. Štrukli s tartufima tako su već postali tražena delicija zagrebačkog susjedstva koja osvaja i mirisom i okusom. Bogata gastro priča zagrebačkog zelenog prstena obogaćena je tartufima, koji polako ulaze čak i u tradicionalne recepte i udahnjuju im sasvim novi šarm i privlačnost.
Foto: Josip Škof
Štrukle s tartufima krenule su u svijet, a sudeći po prvim koracima ovo je priča koja ima blistavu budućnost.
Brašno, voda, sol, jaje, malo ulja. Samo to i iskusne ruke. To su okusi Zagrebačkog kraja. Kravica je davala mlijeko za sir i vrhnje, a koke su davale jaja. Toga je bar uvijek bilo, a vrijedne domaćice usavršile su umijeće izrade tijesta, koje nam danas izgleda tako zahtjevno i složeno, a nekoć je bilo uobičajena kućna radinost, tradicija koja se prenosi s naraštaja na naraštaj. Ovdje možete okusiti svu raskoš seljačke kuhinje: štrukle, rudarsku greblicu, gibanicu, copanjek, vrbovečka pera ili bele žgance.
Krilatica „s farme na stol“ u Zagrebačkoj županiji nije pomodnost, nego način života, oduvijek. A stol nije nimalo malen. Zeleni zagrebački prsten većinom je ruralni kraj; s ovih plodnih polja hrana je stizala i još uvijek stiže u Zagreb. Dobar dio danas poznatih i omiljenih tradicionalnih recepata izvorno je nastajao baš ovdje, u ovim selima, od namirnica koje su bile bliske i dostupne, a vrijedne ruke pretvarale su ih u jednostavna svakodnevna jela ili svečanu gozbu za obitelj.
Jaja, mliječni proizvodi, brašno, krupica, u rjeđim prilikama meso, sezonsko voće i povrće iz vlastitog vrta – sve je to temelj domaće kuhinje zagrebačke okolice. Cijelo područje, i Prigorje, i Moslavina, i Turopolje, i Jaska, i Samobor, i Zaprešić, svi njeguju sličan kulinarski identitet, no opet svaki kraj ima svoje posebnosti i autohtone specijalitete. Restorani i domaćinstva Zagrebačke županije cijene tradiciju i jedva čekaju da obilno ispričaju svoju priču na tanjuru – na vama je da ih posjetite i istražite.