Tržan grad – slavno sijelo Frankopana

Na čunjastom brijegu, na 678 metara nadmorske visine, povrh sela Modruš već izdaleka vide se ruševine slavnoga grada Tržana. Nekoć se nazivao i Širingrad ili Trojangrad. Što se više primičete stršećem brijegu, tim manje možete odoljeti izazovu uspona na njegov vrh. Penjući se, divit ćete se graditeljskom umijeću na uskom stjenovitom hrptu i uživati u razgledu okolnog prostranstva.

tržan

Prema predajama, Tržan potječe još iz antičkoga doba. Izuzetan obrambeni položaj i smještaj uz važnu cestu od primorja ka unutrašnjosti, učinili su ga jednim od najznačajnijih gradova srednjovjekovne Hrvatske. Posebice se razvio nakon što je ugarsko-hrvatski kralj Bela III. 1193. godine darovao modruški posjed knezu Bartolu II. Krčkom. Njegovi obiteljski nasljednici, kasnije poznatiji kao Frankopani, Tržan su odabrali za svoje stolno mjesto.

Dogradili su, učvrstili i proširili utvrdu s kneževskom palačom, kao i kule i 1,2 kilometra duge zidove koji su opasavali trgovište Modruš u podnožju. Pod njihovom upravom Modruš je izrastao u snažno trgovačko, crkveno i kulturno središte. Tu je 1486. godine nastao znameniti starohrvatski pravni spis, Modruški urbar. Nakon što je Modruš 1460. postao biskupsko sjedište, dičio se brojnim crkvama i čak tri samostana.

tržan

Frankopani su u Tržanu odolili napadima Osmanlija, no uoči Krbavske bitke 1493. godine nisu uspjeli spriječiti pljačku i paljenje Modruša. Iako su trgovište obnovili, većina stanovništva je zbog stalne ratne prijetnje narednih desetljeća izbjegla. Oko 1730. godine i modruški Frankopani sele u Ozalj. U Tržanu do kraja 18. stoljeća boravi malobrojna posada Vojne krajine, a neodržavana utvrda propada. Osim njezinih ruševina, o “zlatnom dobu” Tržana i Modruša danas svjedoče i tek dvije očuvane crkve.

///Modruš – moćno sjedište knezova Frankopana

Svetište Gospe od Čudesa i Marmontov most

Crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa bila je najveća sakralna građevina srednjovjekovne Krbavske biskupije. Sagrađena je oko 1450. godine na mjestu starije i manje crkve, na brežuljku iznad rijeke Zagorske Mrežnice u Otoku ili Otočcu, kako su se tada zvale Oštarije. Za gradnju veličanstvene crkve najzaslužniji je knez Stjepan Frankopan Modruški.

Svetište Gospe od Čudesa

Crkva duga oko 57,5 metara, bila je i najveća trobrodna gotičko – renesansna crkva u Hrvatskoj izvan Zagreba. Lađe su odvajali veliki mramorni stupovi, a iznad pročelja dizao se vitki osmerokutni toranj. Krov crkve izgorio je u napadu Osmanlija 1521. godine. Crkveno zdanje služilo je potom kao utvrda Vojne krajine. Nastavilo je propadati, a djelomično je i rušeno kako bi služilo kao izvor građevnog kamena.

marmontov most

S prestankom ratne opasnosti, krajem 17. stoljeća nad nekadašnjim svetištem sagrađena je župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, kojoj je kasnije nadograđen zvonik. Kada se nađete unutar njezinoga “dvorišta”, omeđenog visokim zidovima, bit ćete zadivljeni prostranošću nekadašnje srednjovjekovne crkve. Graditeljska cjelina nove i ostataka stare crkve zaštićena je kao kulturno dobro. Na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, ovo marijansko svetište posjete tisuće vjernika.

marmontov most

Građa od djelomično porušenih zidova srednjovjekovne crkve upotrijebljena je za francuske vladavine, od 1809. do 1813. godine, za gradnju novog mosta na Zagorskoj Mrežnici u Oštarijama. Skladan kameni most, udaljen svega stotinjak metara od crkve, nazvan je Marmontov most, po Napoleonovom maršalu Augustu Marmontu, upravitelju Ilirskih provincija. Most je s kosim silaznim prilazima dug 92 metara i ima 12 lučnih otvora. Mostom možete prošetati jer vozila njime više ne prometuju.

Junaštvo i žrtva branitelja Metula

Brijeg Viničica kod Josipdola jedno je od najznačajnijih nalazišta kulture Japoda, koji su nastanjivali područje današnje Like, Gorskog kotara, Korduna i zapadnog Pounja. Istraživanja, započeta 2002. godine, pokazala su kako je na glavicama Velika i Mala Viničica bilo veliko gradinsko naselje. Život je ovdje bujao za brončanog i željeznog doba, od oko 2000. godine prije Krista.

crkva Sveta Katarina

Popnete li se na Viničicu, našli ste se mjestu slavne prošlosti. Većina istraživača suglasna je da je tu bila japodska prijestolnica Metul (latinski Metulum). Rimske postrojbe pod zapovjedništvom Oktavijana napale su je 35. godine prije Krista. Opsada je bila duga i iscrpljujuća. U jednom jurišu teško je ozlijeđen i Oktavijan. Naposljetku je nastupilo primirje i pregovori. Japodi su Rimljanima dozvolili ulazak i korištenje dijela gradine.

Kada su se napadači tu utaborili, zatražili su bezuvjetnu predaju branitelja. Prevareni Metuljani očajnički su im se oduprijeli. Prije nego li će izginuti, posljednji branitelji zapalili su nastambe sa ženama i djecom, kako ne bi postali rimski robovi. Junaštvo i žrtva Japoda odjeknula je Rimskim carstvom. Prema predaji, Oktavijan je zahvaljujući osvajanju Metula postao prvi rimski car – August.

crkva Sveta Katarina

Rimljani su ustanovili novo naselje u podnožju, na ozemlju današnjih zaselaka Šušnjevo Selo i Čakovac Oštarijski. Tu su nađeni brojni antički spomenici, primjerice sunčana ura iz 3. stoljeća, čija preslika je u Zavičajnom muzeju Ogulin. Na vrhu Viničice, odakle se pogled pruža na Ogulinsku dolinu i planinu Klek, nalazi se crkva Sveta Katarina. Sagrađena je 1990. godine, na temeljima crkve iz predturskog doba. Prostor do crkve, kojega su uredili članovi Radio kluba Ogulin 9A1CFI, okupljalište je radio amatera.

Mjesto zahvale i sjećanja na ratne žrtve

Pitomi javor (502 m.n.v.) najviše je uzvišenje pobrđa južno od Josipdola, smještenog između Ogulinske doline na sjeveru i Plaščanske doline na jugoistoku. S njegove prostrane i blage vršne glavice, prošarane bjelogoričnim šumarcima i gorskim travnjacima, pruža se lijep vidik na okolicu. Pogled na zapad, prema zaselcima Modruša, i na jug, ka gustim šumama Male Kapele, opušta i smiruje.

pitomi javor

U nedavnoj prošlosti ovaj položaj bio je, međutim, poprište borbi i mjesto stradanja. S početkom Domovinskog rata 1991. godine Pitomi javor našao se na prvoj crti josipdolske bojišnice, koja se pružala od Kamenice Skradničke uz rijeku Tounjčicu do prijevoja Vrh Kapele na cesti Josipdol – Senj. Pitomi javor bio je jedna od ključnih točaka obrane josipdolskog kraja i spomenute ceste, bitne za povezivanje sjevera i juga Hrvatske.

križ na pitomom javoru pored josipdola

Na južnoj strani uzvišenja, blizu ceste koja iz Josipdola preko sela Cerovnik vodi u Plaški, pronaći ćete ukopane rovove hrvatskih branitelja. “Vukovarac” je tek jedno od ratnih imena rovova. Pri kopanju rovova branitelji su pronašli skupnu grobnicu žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća iz Cerovnika. Po okončanju Domovinskog rata 1995. godine, na Pitomom javoru postavljen je 6 metara visoki križ.

ukopani rov josipdol

Uz križ, molitvom, paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća, odaje se počast poginulim braniteljima i mještanima u oba rata. Posebno se to čini u sjećanje na 22. srpnja 1991., kada je u prvom napadu na Josipdol pala i prva braniteljska žrtva. Od 2018. godine počast se odaje u okviru obilježavanja Dana hrvatskih branitelja ogulinskog kraja – Memorijala “Ivica Cindrić”. Uz nedaleku župnu crkvu Uzašašća Isusovog u Cerovniku nalazi se spomen-obilježje, u znak zahvale i sjećanja na najmanje 156 žrtava oba rata iz toga kraja.

Koautor: Goran Majetić
Izvor fotografija: Tomislav Beronić


Naručite knjigu STELLA AUREA – Priče o Frankopanima autora Tomislava Beronića.
Knjiga je dostupna na POVEZNICI

stella aurea

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.