Turno skijanje – što je to i gdje ga isprobati?

Ljudi koji jednom isprobaju turni stil skijanja obično mu se ponovno vraćaju jer, tvrde, doživljaj je neponovljiv! To nas je zaintrigiralo pa smo se zapitali zašto je tome tako.

Radi se o sve popularnijem načinu rekreacije u planinama koji pruža drugačije uzbuđenje od alpskog skijanja.

Zahtjevan uspon

Naime, za razliku od spuštanja po uređenim skijaškim stazama, turno ili planinsko skijanje je ono izvan uređenih staza. Koriste se još i termini planinarsko skijanje ili ski-mountaineering. Za takvu avanturu neophodan je primjereni nivo fizičke kondicije, osnovno znanje skijanja i adekvatna oprema.

• 

• 

Da bi se spustili niz padinu, treba se prvo uspeti i to bez transportnih naprava! To zapravo znači dupli izazov jer fokus više nije samo spust.

Radi se o cjelovitim planinarskim turama koje mogu biti kratke, od samo nekoliko sati, pa do više dana. Značenje im je izuzetno široko – od obiteljskih izleta po blagim terenima do skijaškog spusta s najviših planinskih vrhova svijeta.

Skijaško trčanje, alpsko skijanje i planinarenje u jednom

Neupućeni često pitaju radi li se to o ‘onom skijanju na tankim skijama’ i pritom misle na skijaško trčanje. Činjenica je da se turno skijanje čini kao mješavina skijaškog trčanja, alpskog skijanja i planinarenja, a to turnom skijašu osigurava veliku raznolikost i istinski kontakt sa netaknutom prirodom kroz koju prolazi. Zamislite samo koliki je to užitak!

• 

Što se tiče naziva, nije teško pretpostaviti odakle dolazi jer se na skijama rade unaprijed zacrtane ‘ture’. One ovise o konfiguraciji terena, ali postoji velika sloboda u odabiru lokacije na samoj planini.

Netaknuti snijeg – tko mu može odoljeti?

Oni koji se godinama bave turnim skijanjem tvrde da se osjećaj ne može mjeriti ni sa čime jer je skijašu na raspolaganju priroda u svom najboljem svijetlu. Ovakvi veličanstveni krajolici ne mogu se upoznati sa skijaških žičara ili na neki drugi način, a netaknuti (puni) snijeg je nešto čemu rijetki mogu odoljeti.

• 

Ako niste ljubitelj gužvi, a volite snijeg i dobro razgibavaje u čistoj prirodi, svakako se okušajte u ovom sportu.

Što su to ‘cucki’?

U cijeloj priči vrlo je važna sigurnost, a tu prvenstveno treba spomenuti adekvatnu opremu. Naravno, potrebno je imati turne skije koje nisu strukirane i nemaju jako izraženu oštrinu rubnika. Trebale bi se moći lako prenositi kako bi bilo što lakše doći na početak ture.

• 

• 

Skije moraju imati i navlake koje se koriste na uzbrdicama, a popularno se zove ‘cucki’. “Hrvati za njih kažu krzna, a Slovenci kože. Na engleskom je uvriježen naziv climbing skins”, doznajemo od poznatog planinara i fotografa Stipe Božića, istinskog zaljubljenika u turno skijanje.

Taj dodatak datira iz davne prošlosti, iz vremena Inuita koji su za bazu skija radili navlake od tuljanove kože kako na uzbrdicama ne bi klizili unatrag. Smjer rasta dlake slijedio je smjer kretanja skije. Na taj način ‘cucki’ nisu smetali prilikom spuštanja niz padinu jer dlake nisu stvarale otpor. Takav način kretanja u velikoj mjeri smanjuje utrošak energije.

Fleksibilan vez

Druga vrlo važna stvar na skijama je vez koji mora biti fleksibilan. To znači da dozvoljava odvajanje peta od skija tijekom penjanja pa uvelike povećava pokretljivost. Noga je slobodnija i moguće je raditi veće korake. Prije spusta, peta se ponovno fiksira kako bi uslijedilo klasično alpsko skijanje.

Lako zaključujemo da su potrebne i pancerice prilagođene specijalnom vezu. Od ostaloga, koristi se i veliki dio alpinističke opreme, ali ona nije nužna i ovisi o izabranoj turi. Ako je posrijedi dugačka tura, na velikim nadmorskim visinama, zajedno sa stjenovitim usponima gdje se mora pješice prolaziti, svakako je preporučljivo nositi što veći dio alpinističke opreme. Dobro dođu karte, kompas, GSM i GPS uređaj te dobra sposobnost orijentacije u prostoru.

• 

Ne zaboravite sa sobom ‘ponijeti’ dobru volju i vrlo dobru fizičku kondiciju!  😉

Kamo otići na turno skijanje?

Klimatski uvjeti i konfiguracija hrvatskih planina uvjetovali su da su u Hrvatskoj mogućnosti za turno skijanje skromni, ali ipak postoje. Nekadašnje skijalište na Bjelolasici jedno je od takvih mjesta. Ova kružna tura počinje u selu Vrelo i obilazi sve staze ovog napuštenog skijališta.

Nakon početnog uspona crvenom stazom uspon se nastavlja stazom koja se spušta sa zapada. Uspon završava završava na najvišoj točki skijališta s koje puca predivan pogled na sve strane. S vrha slijedi kraći spust stazom prema istoku te kraći uspon prema prijevoju Gomirkovica. Sa prijevoja se spušta prema sjeveru po laganoj bijeloj stazi, a zatim crvenom stazom natrag do početne točke.

• 

• 

Do sada nije izrađen niti jedan hrvatski vodič za turno skijanje u pisanoj formi. Nadamo se da će se to uskoro promijeniti.

Ako želite pogledati kratki video jedne laganije ture na Bjelolasici, preporučamo ovaj Mateja Mrvoša.

Begovo Razdolje je najviše naselje u Republici Hrvatskoj, a spust s pogledom na mjesto možete pogledati u videu.

Nije loše angažirati vodiča

Otkrivamo ipak da je Hrvatski planinarski savez (HPS) zbog potrebe za organiziranim vođenjem po planinskim područjima osnovao i razvio stalnu stručnu Vodičku službu.

Tako na stranici http://spvrijeka.hr/o-stanici/ stoji da su vodiči SPV-a Rijeka obučeni za vođenje planinara na zimske ture kako u našim planinama tako i u Alpama. Svim zainteresiranim planinarima skijašima mogu organizirati odlazak na turu uz pravilnu pripremu ture i grupe. Dobar plan i priprema su u interesu sigurnosti svakog učesnika kojeg žele zdravog, veselog i punog nezaboravnih dojmova dovesti kući, a ne samo odvesti u planinu, kažu.

Ako ipak odlučite krenuti preko granice..

Ljubitelji vikend turnog skijanja iz sjeverne i srednje Hrvatske uglavnom su usmjereni na slovenske Alpe, Štajersku, Korušku i Južni Tirol. Dalmatinci odlaze u bosansko-hercegovačke planine, primjerice u Čvrsnicu i Prenj. Jedna od najatraktivnijih planina za turno skijanje na Balkanu je Šar-planina u Sjevernoj Makedoniji. 

Višednevna turno-skijaška pustolovna putovanja vrlo su popularna u alpskim zemljama gdje je za boravak dobro iskorišten sustav planinarskih domova. Najpoznatije takvo alpsko putovanje je Haute Route – skijaška tura od Chamonix-a do Zermatt-a.

Za istinske pustolove i fizički najizdržljivije, prave poslastice su ekspedicije u visoke planine i u usamljena područja. Jedan od ne prezahtjevnih ciljeva je najviši vrh Europe – Elbrus, na zapadnom Kavkazu. Inače, ruske vlasti ulažu ogromne napore da od Elbrusa naprave planinarsku i skijašku atrakciju vrhunske klase.

• 

I za kraj – turno skijanje je kondicijski vrlo korisno te pruža neopisivu satisfakciju jer je kontakt između čovjeka i planine najprisniji. No ponavljamo, potrebna je visoka fizička spremnost i vrlo dobro znanje brojnih skijaških elemenata.